Nogomet se sastoji od četiri segmenta. Taktički, tehnički, fizički i psihološki. To su stvari na koje trener može utjecati.
Gledajući taktičku stranu, a to je „junak ove priče“, nekakav pojam ispravnosti je aspiracija trenera ka traženju rješenja u igri. Željko Kopić je po tom pitanju superioran na ovoj razini. On je ljubitelj korištenja sistemskih rješenja u jasno izgrađenoj igri po određenim, uvijek postojanim načelima, preko kojih teži ispunjenju studiozno razrađenog strateškog plana igre.
Trener utječe na ekipu i to je njegovo najjače oružje
Ključ svega jest činjenica da svaki trener ima mogućnost utjecati na svoju ekipu. I to na razne načine. Pitanje je na koji način, koliko mogu, ali i koliko žele imati utjecaja. Način razmišljanja je iznimno bitan, esencijalan, faktor. U ovoj priči je to bitno iz razloga što današnji trener Hajduka prije svega ima ispravan način razmišljanja. Jer, postoji li bolja polazišna točka od toga da trener zna da može uvelike utjecati na igru svoje momčadi, te da mu to bude nit vodilja u daljnjem radu?
Trener mora ići u smjeru traženja i implementacije sistemskih rješenja u igri, zato da bi na taj način, ili kompenzirao nedostatak superiornosti u individualnoj kvaliteti igrača, ili superiornost individua iskoristio za stvaranje još ubojitijeg oružja, a to je superiorni kolektiv.
Skup (najboljih) individualaca ne daje nužno i najbolju momčad, ali daje dobre preduvjete. Kvaliteta igrača je vrlo bitna i o njoj će sigurno ovisiti i kvaliteta implementacije trenerove ideje, a na kraju i rezultat. Jer, ako ćemo biti iskreni niti Slaven Belupo ili Zagreb, a niti Lučko, nisu ekipe od kojih bi se ultimativno očekivala borba za Europu, bez obzira na kvalitetu trenera koji vodi tu ekipu. Ali isto tako se i kod takvih ekipa vidi, odnosno može vidjeti „trenerov rukopis“.
Još jedna često ponovljena fraza koja pomalo prelazi i u floskulu, ali samo zato jer ju se krivo interpretira.
Konstantno dobar rezultat ovisi ponajprije o dva preduvjeta. Kvaliteti igrača i kvaliteti igre. A kvaliteta igre je sa taktičke strane proces iza kojeg stoji vježba. Najbolje će se to primjetiti ukoliko neka momčad ponavlja određene stvari. To je automatizam. A Željko Kopić, kao što je to i sam rekao, teži ka podsvjesnom automatizmu.
On je nužan za ostvarenje kolektivnog pokreta ili kodiranih skupnih kretnji koji će biti prepoznatljivi upravo zbog automatiziranih radnji.
Igor Tudor je to vrlo jednostavno, a opet genijalno objasnio onog trenutka kada je sjeo na klupu Hajduka – „Moj cilj je igrati prepoznatljivo“. Isto to je prije nekoliko dana ponovio i Željko Kopić. Iza te rečenice stoji taj „trenerov rukopis“ koji se vidi na terenu, a u konačnici je sve skupa posljedica načina razmišljanja.
Psihologija je na početku njegovog mandata u Hajduku igrala možda i najveću ulogu, a on je to uspješno apsorbirao, te si osigurao vrijeme za kvalitetno obavljanje zimskih priprema na kojima je krenuo u pravcu nekih većih promjena u igri, te višoj razini implementacije svojih ideja. Kopić je rekao kako nije imao vremena baviti se velikim promjenama u igri i stvaranju novih mehanizama, jer je za početak tražio psihološku stabilnost koju je mogao dobiti isključivo dobrim kratkoročnim rezultatom. I u tome je uspio.
Ono najočitije što je odmah promijenio bio je presing. Prešao je, sa Carrillovog zonskog presinga uz aut liniju, na visoki napadački presing. Taj potez zasigurno daje puno promjena i u dojmovnom aspektu kod navijača, jer visoki presing znači i agresivniju igru sa više trke i sprinteva. A dosta navijača je zamjeralo nedostatak borbe i trke, pa i sa tog psihološko dojmovnog stajališta je Kopić donio dobru odluku.
Kopićeva esencija je znanje i način razmišljanja. Na to se nadovezuju ideja i plan, te uvijek postojana i prepoznatljiva načela koja želi imati u igri. Zatim dolazimo do strateškog nadmudrivanja i specificiranja stvari za pojedine utakmice gdje također radi dobar posao. A po utakmicama je očito kako posjeduje metode kojima može ostvariti zacrtane ideje.
On zaslužuje svoje vrijeme. Hajdukova igra poprima ozbiljne konture strukturirane pozicijske igre koja sa sobom nosi vrlo zanimljive strateške planove za pojedine utakmice. Napadanje kroz posjed lopte, reposjed, organizacija, pravila u igri i traženje kontrole i balansa. Sve to nudi novi trener Hajduka – Željko Kopić.
>> Kopićevi počeci u Hajduku (1. dio)
>> Kopićevi počeci u Hajduku (2. dio)
>> Kopićevi počeci u Hajduku (3. dio)
>> Kopićevi počeci u Hajduku (4. dio)
A.K.
