Za razliku od ostalih ”zaustavljenih” nacija koje već duže vrijeme muku muče s priznanjem, Kosovo je nezavisna država dobrim dijelom priznata od većine članica UNmdash;a, no opet, politika je kumovala da ni nakon sedam godina od neovisnosti nemaju svoju službenu reprezentaciju, odnosno ne mogu sudjelovati u službenim natjecanjima pod okriljem FIFAmdash;e i UEFAmdash;e.
Zastava Kosova
Početkom 2008. godine Kosovo je izglasalo neovisnost od Srbije, s kojim se službeni Beograd, kako sada stvari stoje, još neko vrijeme neće složiti. Najmlađa svjetska država smještena u srcu Balkanskog poluotoka vrlo je delikatno svjetsko geomdash;političko pitanje i pionir separacije. Razlog zbog koje neke zemlje ne priznaju Kosovo leži u činjenici da i one same imaju pokrajine koje bi se rado odvojile od matičnih im država, pa bi se priznanjem Kosova dao legitmitet i njihovim nastojanjima,
Država Kosovo smještena je između Srbije, Albanije i Crne Gore, glavni grad Priština broji većinu od procijenjenih 1,900,000 stanovnika, a s površinom od samo 10,908 četvornih kilometara Kosovo spada među najgušće naseljene države svijeta.Nogometna reprezentacija Kosova zaživjela je raspadom bivše Jugoslavije, a do 2008. godine uglavnom je igrala neslužbene prijateljske utakmice s raznim klubovima.
Otcijepljenjem od Srbije FFK (Federatae Futbollit e Kosoves) je poslao aplikaciju FIFAmdash;i za službeno priznavanje koja je u vrlo kratkom roku odbijena uz obrazloženje da pravo na članstvo imaju samo nezavisne države priznate od međunarodne zajednice, no nogometnim poznavateljima je jasno da FIFA još jednom koristi dvostruka pravila i igra političku igru.Nogometni savez Srbije podnio je zahtjev da se Kosovu zabrani i igranje bilo kakvih prijateljskih utakmica što je FIFA prihvatila, tako da je reprezentacija Kosova ostala samo fiktivna tvorevina. No,2012. albanski nogometni reprezentativac kosovskih korijena, Llorik Cana, pokreće peticiju upućenu FIFAmdash;i za dozvolu odigravanja prijateljskih susreta reprezentacije Kosova.U vrlo kratkom roku, Cana je uz pomoć prijatelja i kolega nogometaša prikupio zavidan broj potpisa na koje FIFA nije smjela ostat gluha,
2013. na izvanrednom sastanku Izvršnog odbora FIFAmdash;e Kosovu je dopušteno odigravanje prijateljskih utakmica s članicama koje su već pod okriljem te organizacije.No, ta dozvola imalajeposeban dodatak koji je glasio da reprezentacija Kosova ne smije odigravati utakmice s državama nastalim iz Jugoslavije te da ne smiju isticati zastavu, grb ni himnu na istima.FFK se nije smio žaliti na takvu odluku FIFAmdash;e koja je bila konačna.
Ako se vratimo malo u povijesti, vidjet ćemo da je u razdoblju od 1993mdash;2007 Kosovo odigralo nekolike neslužbene prijateljske utakmice od kojih vrijedi istaknuti poraz od Albanije 1mdash;3 te pobjedu nad Saudijskom Arabijom od 1mdash;0.2014. je službeno započela nova era Kosovskog nogometa, u Mitrovicu je doputovala reprezentacija Haitija, upriličeno je veliko slavlje, prva službena utakmica, protivnik idealan, no rezultat je izostao, završilo je 0mdash;0.Nova prilika za povijesnu pobjedu se ukazala dva mjeseca kasnije, u goste je došla Turska u vidno oslabljenom sastavu, no Kosovo doživljava debakl, Turci su promarširali kroz Prištinu s 1mdash;6, nevjerica i šok su zavladali u reprezentaciji. I onda, iste godine, šest mjeseci poslije u Prištinu na Gradski stadion je doputovao Oman, prilika za popravni ispit, treća sreća.U završnici susreta dosuđen je jedanaesterac za Kosovo, Sadiku je zabio, stadion je eksplodirao,a prva službena pobjeda ostat će upisana u povijest nogometne reprezentacije Kosova.
Trenutačni sastav čine internacionalci iz najjačih europskih liga, od kojih možemo istaknuti vratara Samira Ujkania koji je još donedavno branio boje Albanije, ali se 2014. odlučio odreći statusa prvog vratara u Albaniji da bi mogao braniti za Kosovo, što je dozvoljeno statutom FIFAmdash;e koji kaže da igrači imaju pravo promijeniti reprezentaciju ako ista nije postojala te su bili primorani igrati za neku drugu.
Ovaj statut ide na ruku Kosovu, jer onog dana kad FIFA da zeleno svjetlo, a za očekivati je da će se to dogoditi nekad u budućnosti. Kada bi se to dogodilo već sutra, renomirana imena švicarskog nogometa poput Shaqiria, Xhake, Dzemailia i Behramia stekli bi pravo igranja za Kosovo, a ne treba zaboraviti ni na ostale solidne nogometaše poput Beqiraja, Januzaja ili Cane, koji su izrazili želju za igranjem pod kosovskom zastavom. Kada bi se stvari tako odigrali, mogli bi reći da bi se na Balkanu rodila nogometna reprezentacija vrijedna respekta, koja bi ako ništa drugo mogla pomrsiti račune ”velikima” u ciklusima kvalifikacija za SP i EP.
Ivan Bošković
