Nostalgija – riječ koja označava povratak misli, tugu ili čežnju za nečim što više ne postoji. Za ovim se pojmoj već dugi niz godina osvrću ljubitelja nogometa. Vapaj misli, koje ih vraća u dane kada se java izjednači sa snom, tjera ih na puku radost ili neshvatljivu tugu u kojoj im jedino prošlost daje odgovore na sadašnje stanje.
Nezamisliva eksplozija osjećaja stvara se u stanju nogometnih derbija, gdje je želja jača od mogućnosti. Današnja rivalstva nam pružaju pogled na veliku marketinšku satisfakciju vrteći velike reklamne blokove, zaboravljajući na postojanje gledatelja. Financijsko igranje privatnika sa klubom dovodi do problema na relaciji navijač-vlasnik, što eskalira bojkotom najvjernijih pristaša kluba. Tada nestaje huk, koji tjera igrače na svoj maksimum, a nastaje tišina i duboka jeka stadiona.
Ambijent koji se ne poistovjećuje sa današnjim pojmom rivalstva, nalazimo uz apeninsku rijeku Enza.
Dvije strane Enze
Rijeka koja izvire na podnožju sjevernog dijela Apenina (Palera), daje svoj doprinos dvjema talijanskim regijama, Toscana i Emilia-Romagna. Sami tok rijeke se dijeli na brdoviti dio, pogodan za rafting, te nizinski dio koji je kao stvoren za obiteljski odmor. Majka priroda ni slutila nije kako će ta ljepota stvoriti pravo nogometno rivalstvo. Derby dell’Enza, četvrti najstariji derbi na apeninskom poluotoku, sraz je ne samo nogometnih klubova već i kulturno-povijesnih sučeljavanja dviju provincija, Parme i Reggio Emilie (Reggiana). U doba rimskog carstva, Parma ima zahvalniji položaj za trgovinu jer je povezivala glavnu prometnicu Rima prema Europi, dok je Reggio Emilie povezivao Rimini sa Piacenzom. Dokazivanje superiornosti nad prekoriječnim gradskim rivalom nastavlja se u doba renesanse, uzdizanjem gromaznih građevina. U ranom 20. stoljeću, najsporednija stvar na svijetu dolazi u njihove provincije te ih navodi na novo rivalstvo koje će ući u spise talijanske nogometne povijesti. Nogomet je eksponencionalno povećao rivalstvo koje je poprimilo novi oblik mržnje dviju provincija.
Početak novog rivalstva
Parma Calcio je osnovan 1913. godine, pod imenom Verdi football club, u čast opernom skladatelju Guiseppeu Verdiju. Zbog ratne situaciju u svijetu, klub je imao treninge na lokalnom polju. Tek 1917. godine počinje se graditi kultni stadion Il Tardini koji prima 23 000 gledatelja. Sa druge strane Enze, 1919. ljubitelji nogometa prkose rivalima stvarajući klub A.C.Reggiana, računajući da će biti superiorniji. Prvi derbi se odigrao iste te godine na igralištu Stadio Mirabello, gdje je domaćin Reggiana dobila Parmu rezultatom 2:1. Rivalstvo se većinom odvijalo po nižim talijanskim ligama što nam predočuje kakav je draž bio igrati pred punim stadionom. 1980-tih u svijetu nogometa dolazi do pojave nove vrste navijača. Oni najvjerniji se odvajaju od „običnih“ navijača, te u Italiji poprimaju naziv Ultrasi. Parmini navijači se odvajaju od uobičajnih fanova nazvanih Centro di Coordinamento, zauzimaju južnu tribinu ( La curva sud) te poprimaju naziv Ultras Parma-Boys Parma. Sada taj dio tribine nosi naziv Matteo Bagnaresi, po mladom navijaču Parme koji je pregažen od strane Juventusovih navijača. Ova priča ima neobjašnjenu pozadinu kojom se i dan danas ne zna da li su razlog navijački neredi ili samo slučajna tragedija. Ultras groznica zahvaća i Granateste nazivajući se Ultras Ghetto. U svijetu ultrasa nisu imali „strašnu“ reputaciju, ali kad je derbi po pitanju nažalost dolazilo je do izrazitog vandalizma.
Korak dalje
Sezona je 1989-1990, obje momčadi su pokazivale dobar nogomet u Serie B, hvatajući promociju u Serie A. U prvoj utakmici Parma je bila bolja na terenu pobjedivši u gostima Reggianu, gdje je Maurizio Ganz sa dvama pogotkama utišao puni Mirabello. Utakmica je stavljena u drugi plan zbog navijačkih nereda izazvanih od strane Parme Ultrasa. U uzvratu, Parma je pokazala da je zrelija i ozbiljnija momčad koja žudi za povijesnim plasmanom među elitom. Gosti su pali istim rezultatom, ali drugim protagonistima (Melli, Osio). Parma sada ima tu satisfakciju, da im je upravo najveći rival bio odskočna daska prema najslavnijim danima kluba. U narednih jedanaest godina, Parma osvaja osam velikih trofeja. Već u drugoj sezoni osvaja prvi veliki trofej Coppa Italia, gdje su morali juriti zaostatak od 1:0 protiv Juventusa. Dvojac Melli i Osio, koji ih je uveo u viši rang, donosi im pobjedu 2:0. Sa rezultatima dolaze i sponzori, i to kakvi. Stefano Tanzi, vlasnik Parmalata “odriješava kesu” za nova pojačanja, dok otac 3-5-2 formacije Nevio Scala odlično dirigira svojim marionetama na terenu.
Dok je Parma širila vitrinu za nove trofeje, Reggiana se borila u Serie B. Nakon tri godine dobivaju novu šansu koju koriste te kucaju na vrata najvećim rivalima. Plovidba im nije bila bajna, ali su dvije godine ostali među najboljima, da bi 1995/96 ispali, te se odma iduće godine vratili u Serie A. Novi stadion Mapei stadium-Citta del tricolore po prvi puta otvara vrata, ali ne donosi im sreću. Završavaju posljedni, dok Parma zauzima rekordno 2. mjesto. Danas velika nogometna ikona, je tada bila na vratima Parme, Gianluigi Buffon. Kao mladi vratar osjetio je na svojoj koži ozračje Derby dell’Enza. Vruće gostovanje donijelo mu je neprilike od strane Ultras Ghettoa, koji su ga gađali komadima metala. Reggiana ispada u niži rang, dok se Parma mirno usidrila u Serie A.
19 godina posta
Dok Reggiana doživljava uspone i padove po nižim ligama, Parmu zahvaća pravi kolaps. Igrači i uprava mrkotrpnom borbom održavaju status posrnulog velikana devedesetih. Nakon dugogodišnje financijske borbe, Parma ne može pratiti takav ritam, te u sezoni 2014/15 proglašava bankrot. Klubu se dopušta igranje do samog kraja Serie A, znajući da će morati napustiti elitu. Izbačeni su u Serie D, gdje su postavili nove rekorde. Niz neporaženosti od 28 pobjeda i 10 neodlučenih susreta, te povijesne posjećenosti lige.
Parma ulazi u viši rang, Lega Pro, kad nakon 19 godina posta osjeti miris derbija. Zadnjih par godina rivalstvo se osjećalo jedino po lokalnim noćnim klubovima. Mlađi uzrasti po pričama starijeg puka misle da je sve to bila bajka, ne vjerujući im kako su imali dodatna dva praznika u gradu, aludirajući na priželjkivane derbije. Među njima ne postoji sindrom uspjeha da bi se osladili rivalima. Više nema more fotografa i bljeskalica kojim bi se promoviralo neko zvučno ime. Jedino zvučno šta može biti su istočna i južna, te sjeverna gostujuća tribina puna svih uzrasta koji od prvog dana početka lige zaokružuju dva datuma tražeći šefa, roditelje, profesore slobodno, da im se na taj dan dopusti praznik koji možda još dugo neće doživjeti. Nazivajući ga „Dan D“, počinju pripreme za koreografiju kojom bi pokazali da su veći jedni od drugih, da im superiornost nije strana. Opet se pojavljuje trema koja ti neda spavati taj vikend. Glasnice su podmazane medom i kriglama pive te su spremne za nadglašavanje. Nogometna romanca, koja je probudila Lega Pro, oživljava posrnule rivalske provincije. Podigli su na noge Carabiniere koji možda nisu spremni za povratak derbija. Ovog puta se ne trese gorje Palere, već Citta dell Tricolore. Zastave klubova će se vijoriti kao što se po prvi puta vijorila čuvena Il Tricolora. Gruppo Vandelli ne smije dopustiti da se na njihovom stadionu čuje čuvena himna Parmaneste il grido di battaglia. Strast i borba igrača ekvivalentna je ozračju tribina. Dok se mlađi uzrasti nadmeću, stariji puste suzu radosnicu sjećajući se na stare slavne dane Derbia dell’Enze. Osjećaj igrača vidjevši žar navijanja tijekom silnih sputavanja – neprocijenjivo.
https://www.youtube.com/watch?v=ZI47U5NeMTs&feature=youtu.be
77. ligaški derbi tako je odigran 19. prosinca prošle godine kada je Parma dostovala kod Reggiane. Giorgino i Baray su donijeli pobjedu gostima te su poslali u agoniju 18 000 domaćih navijača.
https://www.youtube.com/watch?v=qu_5Q1vHKuM&feature=youtu.be
Iako je Parma zvučnije i močnije ime, u međusobnim ogledima Reggiana ima blagu prednost. Parma je sada dostigla 26 pobjeda, dok Reggiana ima 27. Neodlučenih je derbija također 27. Idući derbi koji se igra u zadnjem kolu Lega Pro ( 07.05. ), pokazat će da li će Reggiana sama mirno ploviti Enzom, ili će mu se Parma pridružiti na istom splavu. Do kraja ima još sedam kol<, a Parma je u boljoj poziciji za mogući direktni plasman u Seria B. Prvoplasirana im Venezia bježi za osam bodova, dok se Reggiana nalazi na visokom 5. mjestu, ali opet bodovno daleko od prve trojke. Dosta je još bodova u igri, ali smo u jedno sigurno, Reggiana će svim silama pokušat pokvarit drugoligaške snove prekoriječnim rivalima na Il Tardiniu.
Augustin Ptičar
