Svaki nogometni navijač odredit će za sebe koliko mu je važna godišnja članska iskaznica voljenog kluba. To je stvar individualne percepcije, zagriženosti ili fanatizma. Za mene, a vjerujem i za ostale navijače, koji redovito pohodim poljudsku ljepoticu bez obzira na veličinu i jačinu protivnika, članska iskaznica je identifikacijsko sredstvo koje se obnavlja ili produžuje svake godine. Lagano se bližimo kraju prvog kvartala 2014. godine i ulazimo u završnu fazu sezone 2013/2014 i za pretpostaviti je da je većina navijača produžila svoje članstvo za tekuću godinu. Na službenom brojčaniku aktivnih članova na Hajdukovoj internetskoj stranici na dan dok pišem ovaj tekst stoji brojka od 4.142 što je malo više od polovice registriranih članova iz prethodne godine (7.518). Osobno, s obzirom na situaciju, to smatram velikim uspjehom, poglavito stoga što do prije nekoliko godina nismo ni imali evidenciju članova. Ipak, uspjeh bi bio daleko veći da su kojim slučajem svi članovi dobili obavijest o produženju članstva. Ne smatram ovo opravdanjem za ne produživanju članstva već sam mišljenja da je nedopustivo da na kraju mjeseca ožujka mnogi članovi nisu dobili obavijest, pismo ili uplatnice. Koliko god se odjel za članstvo trudi i radi odličan posao sitnice odnosno finese su te koje stvaraju razliku. Razliku od profesionalnog i ozbiljnog pristupa do onog lako ćemo… a time i razliku u broju članova.
Na primjer, prije desetak dana Borussia Dortmund objavila je na službenim stranicama da su probili magičnu granicu od 100.000 registriranih članova i to kao treći klub Bundeslige nakon Bayerna i Schalke 04. Također brojka od 235.000 članova Benfice zvuči nestvarno, ali su te brojke dokaz da se ogromnim trudom, radom i finesama postižu veliki rezultati. Od našeg kluba teško možemo očekivati navedene brojke, ali zašto ne bismo mogli očekivati profesionalan i ambiciozan pristup?! Najmanje što možemo očekivati je zadani cilj od 10.000 članova do ljeta 2014. godine.
Od 2011. godine mnogi zlobnici i kritičari izjavljuju da je ulica preuzela klub istovremeno zaboravljajući da smo ulica svi mi koji jednom godišnje izdvojimo novčanicu sa likom hrvatskog pjesnika Ivana Mažuranića za svoj klub … koji koristimo naše demokratsko pravo biranja članova Nadzornog odbora … čiji dan počinje i završava sa Hajdukom dok naše odabranice ljepšeg spola kolutaju očima sa strane.
Želimo da naš klub konačno shvati važnost svojih članova i navijača jer smo jedan od rijetkih svijetlih primjera hrvatske nogometne močvare na što smo iznimno ponosni.