MLADI NOGOMETAŠ Osijeka Luka Marin, inače 15mdash;godišnjak, napisao je na facebooku: “Ja san dite s mora, moja mati je Dalmacija”, te poručio Kohorti kako bi se više trebali brinuti o tome da im klub ne ispadne iz lige, nego Torcidom koja im može biti uzorom po pitanju kako se voli klub. Zbog toga je na pritisak navijača Osijeka suspendiran na mjesec dana, a klub ga je poslao u susjedni Metalac.
Dakle, kako bih ja reagirao da meni netko napiše kako bi mi bilo pametnije brinuti oko stanja u redakciji čiji sam dio, nego da se bavim, recimo, pisanjem Martija Perarnaua koji mi može biti uzor? Uvjeravam vas da mi ne bi palo na pamet tražiti ispriku niti akcije spram dotičnog. Zašto i bih, pobogu? Zar ima nešto loše u tome da se pronađe uzor u drugima?
O poruci u kojoj iskazuje privrženost Dalmaciji ne želim niti razmišljati. Zar je uistinu nepoželjno živjeti i raditi u jednoj hrvatskoj regiji i istodobno iskazivati emocije prema drugoj? Prva stvar koju je Niko Kranjčar rekao kad je došao u Split bilo je da je on purger i da je ponosan na to. Najnormalnija stvar na svijetu, štoviše, baš zbog toga su ga u Splitu još i dodatno cijenili. Daje li Kranjčaru njegova, tada već jednim dijelom etablirana, nogometna klasa za pravo ovakve izjave i glasna razmišljanja u komparaciji s malim Marinom, jer on je još tek dijete čiji je nogometni put krcat nepoznanicama? Znači li ovo da itko tko misli da njegova navijačka skupina nije najbolja u svemiru nema što raditi u svom klubu? Znači li ovo da Slavonac privržen svom zavičaju, empirijski ili usmenom predajom, nema što tražiti u Istri, Istrijan u Dalmaciji, Dalmatinac u Zagrebu…?
Ovo je potencijalno vrlo opasan put kojim su čelnici Osijeka krenuli. Umjesto da smire stvari i pokažu toleranciju, samim time pokažu i put mladom Marinu, ovakvom populističkom reakcijom samo dodatno produbljuju već postojeće podjele i ponovo na mala vrata u zemlju uvode nešto čime se čistila KPJ početkom 70mdash;ih.
Da je mladi nogometaš ičim uvrijedio svoj klub ili ikoga uopće, moglo bi se razgovarati o ispadima, kaznama i suspenzijama. Ovako, to je posve deplasirano. Dolazimo li doista u situaciju kad ćemo nekoga kažnjavati jer je rekao nešto što nam se ne sviđa i ne želimo čuti?
Povrh svega, ovdje se ne radi o zreloj, odrasloj osobi, već o djetetu. Sve kad bi se i radilo o kažnjivim izjavama, a ponavljam mdash; ne radi se, bilo bi neophodno pristupiti mudro i taktično. U ovom slučaju, tjerati klinca na ispriku za nešto što nije napravio je groteskno. Jer, budimo objektivni, Marinova isprika je režirana kako on i sam klub ne bi imali daljih problema s puristima duha i riječi koji su je i isprovocirali.
Ako ništa drugo, Luka Marin je poslan u inkubator za sve Osijekove darovite klince, valjda da s 15 godina stekne iskustvo igranja seniorskog nogometa. I to tek nakon svojih fejs “akcija”. Logičan je zaključak da ne bi tamo otišao da nije bilo, po nekima, neprimjerenog fejzbučenja, pa ispada da je klinac, kad već nije mogao na travnjaku, na ovaj zaobilazni način skrenuo pozornost svom klubu na to kako darovitog mladog igrača imaju.
Ako je istina da Osijek šalje talentirane 15mdash;godišnjake u Metalac.
Ivan Rilov
