Na kraju jesenskog dijela prvenstva Cibalia je bila prvoplasirana momčad Druge HNL, s velikih šest bodova prednosti ispred Zagreba. Nakon jučerašnjeg visokog poraza kod Lučkog Vinkovčani su na još većih sedam bodova, ali ovaj put zaostatka. Takav pad u samo sedam proljetnih kola teško je objasniti. Momčad se dovela u situaciju da mora strahovati i za drugo mjesto, a čak niti na utakmicama u Vinkovcima više ne možemo reći da je Cibalia favorit, osim možda na papiru.
Obrana – jedan od najvećih problema
“Ne, nećemo više nikog dovoditi, prijelazni rok je za nas završen. Nema razloga za brigu, Zgrablić i Perković odigrali su izvrsno protiv Ceahlaula i Željezničara.” Izjava je to predsjednika Zvonimira Hodaka koja i danas mnogima odzvanja u ušima. Zašto? Pokazalo se vrlo brzo. Naime, Ivan Zgrablić i Marko Perković jedini su stoperi u momčadi, a kada je došlo do ozljede jednoga od njih, odnosno zarađenih kartona, u obranu su morali Tomislav Mazalović ili Josip Milardović. Time je, naravno, bio oslabljen vezni red. Upravo iz tog razloga primarni cilj tijekom zimskog prijelaznog roka bio je dovođenje stopera. Zahtijevao je to u više navrata sada već bivši trener Petravić, ali i sami članovi uprave. Nakon dana i tjedana odugovlačenja i laganja navijača uslijedile su gore navedene riječi, a u narednih sedam prvenstvenih utakmica Mazalović je pet puta bio na stoperskoj poziciji. Dva su moguća objašnjenja. Uprava nije bila u stanju dovesti ni jednog barem donekle kvalitetnog stopera ili stvarno ni jednom igraču Cibalia nije bila zanimljiva. Kao realnija opcija čini se ova prva jer klub je u tom trenutku ipak bio usamljen na vrhu, s ciljem povratka u “nogometnu elitu”.
Hrvoje Tokić ne može sam
Dvadesettrogodišnji Zagrepčanin u prvih pet nastupa za klub s Bosuta upisao je šest pogodaka i postao jedini koji je to uspio u Cibaliji. Računajući jučerašnju utakmicu, upisao ih je ukupno 16, što je više nego svi suigrači zajedno, te uz Nestorovskog i Bobana drži prvo mjesto na listi strijelaca. Da, nije igrač koji će na terenu donijeti razliku, ali dovoljan je jedan potez da riješi pitanje pobjednika i takvog se igrača jednostavno mora istrpiti. U čak osam utakmica Tokić je bio jedini strijelac pa je jednostavno izračunati i koliko je donio bodova – 17. U četiri utakmice nije upisao niti minute, a Cibalia je osvojila isto toliko bodova od mogućih dvanaest.
Odugovlačenje s novim trenerom
Navijači su od samoga početka naglašavali da Damir Petravić nije kapacitet za Cibaliju, a sve je kulminiralo u domaćim utakmicama protiv Solina, Pomorca i Rudeša. Dan nakon poraza od Rudeša “treneru od 25.000 kuna” uručen je otkaz, a tek nakon devet dana novog odugovlačenja i laganja o objavi imena trenera predstavljen je Stanko Mršić. Kažem tek jer prvenstvo je u tijeku, a momčad je u međuvremenu gostovala u Dugopolju i upisala poraz. Nakon samo jednog odrađenog treninga s igračima čekala ga je Segesta. Srećom, ostvarena je pobjeda, ma koliko god se teško došlo do nje.
Konkurenti iskorištavaju prilike
Jedini pravi razlog Cibalijine zalihe od šest bodova u odnosu na Zagreb nakon 18. odigranih kola nije odlična igra nego, nazovimo je, sportska sreća. Kad god je Cibalia prosipala bodove, konkurenti su činili isto. Međutim, u ovih sedam proljetnih kola situacija je sasvim drugačija. Zagreb je nizom pobjeda napravio razliku od velikih 13 bodova, a sada opasno prijete i Inter i Gorica.
Uprava
Ovo je problem koji traje. Ljudi iz uprave ni u jednom se trenutku nisu javno i jasno izjasnili što klub želi i što se očekuje od ove sezone. Je li to povratak tamo gdje je Cibaliji mjesto ili eventualno stabiliziranje kluba kroz još jednu sezonu drugog razreda Hrvatskog nogometa? Međutim, pitanje je što bi se tada dogodilo i bi li Vinkovci imali prvoligaša u narednih pet, deset ili više godina. Igrači odlaze bez odšteta (velika većina), kod svake se bitnije odluke odugovlači i laže javnost, svaka informacija traži se povećalom, a sve ono što bi dioničari trebali i morali znati velika je tajna, počevši od godišnjih skupština i financijskih izvješća. Marketing kluba, kojim su se ne tako davno hvalili, na najnižim je granama, pa tako uoči susreta sa Solinom cijelim putem do stadiona navijači nisu mogli vidjeti niti jedan plakat koji bi mogao podsjetiti na utakmicu ili barem privući pažnju. Klub nema ni službenu web stranicu…
Svako tko je imalo upoznat sa situacijom u Vinkovcima postavlja si pitanje zašto se toliko trenera i igrača promijenilo, a u udobnim foteljama sjede većinom isti ljudi?
Sedam teških kola je ostalo do kraja, od čega tri na gostujućim terenima, i apsolutno je sve još moguće. U volju, htijenje i ono najvažnije – želju igrača i trenera za prvom ligom, sumnjaju samo rijetki. Sumnjali ili ne, svi će oni u subotu već biti na stadionu i nadati se novom slavlju, kako protiv Solina, tako i na kraju sezone, makar put vodio i preko dodatnih kvalifikacija.
