Uz malo dobre volje

Foto: Robert Matić / hajduk.hr
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Tko bi rekao da je Marin Brbić koji je dao izjavu u utrobi Poljuda nakon „povijesnog sastanka“ s HNS-om i Marin Brbić koji je izbacio svoje PR obraćanje nekolicini novinara pod egidom „intervjua“ nakon zajedničkog priopćenja Torcide i Našeg Hajduka – ista osoba?

>> Dalmatinski portal – Marin Brbić: Ili nam vjerujte i pustite nas da u miru radimo ili nam kažite da odemo i mi ćemo otići!

Kad mu HDZ dovodi Mamićevu ergelu na „pregovore“ ispada naivno smušen kao Bepina, „a ča san ja bidna znala“ tko dolazi na sastanak, ali čim se dirne u njegovu osobnost, ma koliko opravdano to bilo, postane snalažljiv kao Roko Prč(evit).

Kako drukčije opravdati da svo medijsko silovanje i histerija oko Kluba u njegovim mandatima najčešće prođu bez nekog rezolutnog odgovora od strane Kluba, ali čim se on osobno dovede u pitanje, diže se na stražnje noge i pokazuje zavidno poznavanje obrambenih i napadačkih udaraca?

Kada je u jeku nedavnih Mamićevih afera izašlo da se iz nekog razloga i Vukušićev transfer u Pescaru smatra spornim, a uz to je izašlo i Brbićevo ime, nije časio ni časa nego je izvukao sve mailove, sastavio detaljan kronološki tekst i pustio ga u medije. Navijači godinama zazivaju takvu transparentnost nakon završetka svakog transfera, ali je izgleda dobiju samo kada je to korisno u obranu lika i djela pojedinca. Na ćakulama i skupštinama su uvijek dolazila objašnjenja da bi to naštetilo Klubu, kako u pregovorima s ligaškim protivnicima, tako i s raznim menadžerima i igračima koji planiraju izlazni ili ulazni transfer s Hajdukom. Razina „top secret“ oznake na dokumentima vezanima uz igračke transfere i plaće dobija još komičniju konotaciju kada se uzme u obzir da se svaki takav ugovor mora evidentirati u HNS-u, a tamo vjerojatno jako drže do povjerljivosti podataka i vjerojatno nikad ništa ne curi prema nekim klubovima i njihovim izvršnim dopredsjednicima. Također je poznato da se igrači međusobno nikad ne hvale na koju godišnju cifru su potpisali niti agenti međusobno komuniciraju koliki je bio iznos transfera i njihov postotak vezan uz isti. Sutra će se vjerojatno pozivati na GDPR, ali tko brani da se u ugovor stavi privola da se plaća i iznos transfera smiju javno objaviti i da se bez te klauzule ugovor neće potpisati.

Kada se tijekom izbora za aktualni NO ispostavilo da postoji zakonsko ograničenje (koje je bilo i u uvjetima natječaja) zbog kojeg se Brbićevu kandidaturu ne smije uzeti u obzir, opet se osjetio prozvanim i u ekspresnom roku izbacio nadahnuti tekst u svoju obranu, prozivajući Udrugu Naš Hajduk da se to …uz malo dobre volje i želje moglo temeljitije ispitati i izbjeći, što dovodi u sumnju namjere donositelja odluke., ne libeći se time javno pljunuti na Udrugu i ideale koje ona propagira – dovodeći u pitanje njezinu objektivnost, stručnost, čast i integritet. Očito mu tijekom pisanja tog priopćenja nije prošlo kroz glavu da je uz malo dobre volje mogao pročitati uvjete natječaja i ne dovoditi sebe i Udrugu u tu poziciju.

>> Prosto nadrealno…

I dolazimo do najaktualnijeg self-help propagandnog materijala u većini medija naslovljenog – „ili me smijenite, ili me pustite da radim“. Malo je teško secirati taj „intervju“ jer je očito pozvao nekolicinu novinara u prostoriju i izrecitirao svoju poslanicu pa su oni to po svom nahođenju prekrojili u formu intervjua. Zanimljivo je vidjeti da neki mediji huškački potenciraju određene stvari, a ostali sve to obrađuju malo mekše jer imaju širi presjek čitateljstva. Ono što je najbitnije, od predsjednika kluba kao što je Hajduk ne očekujemo da okupi „svoje“ novinare i izjada se, nego da javno sazove konferenciju za medije i iznese svoje stavove, kako je to dobro komentirao gospodin Jurič s Nova TV u svom tweetu.


Također se otvara pitanje što je on sve rekao na tom sastanku s novinarima kada Dvanaesti novinar u svojoj verziji događaja navodi: „…iako bismo vam najradije ustupili snimku razgovora, koju odmah nakon pisanja ovog članka moramo uništiti, jer puno je pikanterija koje nisu za javnost…“.

Prva i udarna stvar iz predmetnog priopćenja koja mu je vjerojatno pogodila ego je riječ „izdaja“, iako je svatko tko je pročitao taj tekst mogao razumjeti da se to odnosi na lokalnu politiku na čelu s gradonačelnikom Oparom koji je pokazao da mu je od „bilog dresa“ ipak draži plavi HDZ-ov šuškavac.

>> Torcida i Naš Hajduk: Politički igrokaz i lakrdija s izmjenom inicijalnih zahtjeva

Umjesto da priopćenje shvati kao konstruktivnu kritiku i uzme u obzir činjenicu da je potpisana od strane dvije najveće i najbitnije udruge navijača Kluba u kojem je zaposlen i kojeg zastupa, on se osjetio uvrijeđenim što ga se proziva za nedavne radnje. To priopćenje diskriminatorno oslovljava kao samo stav Našeg Hajduka, a ne zajedničku izjavu i Torcide i Našeg Hajduka te time sije sjeme razdora među članovima NH i Torcide – stil je to javnog komuniciranja karakterističan mnogim “prijateljima Hajduka i hrvatskog nogometa”. Pogotovo je nisko bilo veličati sastanak s Torcidom, dok se žali da ga Naš Hajduk ne doživljava, uz to navodeći da je priopćenje izašlo pred kraj tog sastanka. Valjda je i Marinu Brbiću jasno da je Torcida supotpisnik tog priopćenja i da ga sigurno nisu napisali pet minuta prije objave.

Druga stvar koju je odlučio peglati je to što ga se prozivalo jer je u Klub pustio Svetinu, Kulušića i ostalu Mamićevu družinu. Nakon tog sastanka jedino je veću sablazan od njegovog “smantanog” istupa i posljedičnih zaključaka među navijačima izazvalo pojavljivanje glava dotičnih likova u kadru. Njegovo opravdanje na sve to je „nismo znali tko će doći“. Time pokazuje da u jeku pregovora zaraćenih strana, koje je i sam opisao kao pregovore Tuđmana i Miloševića tijekom rata, na sastanak dolazi kao janje na klanje. Prosječan navijač bi svoje sudjelovanje uvjetovao dijelom i na sastavljanju liste uzvanika te bi na pojavu nepozvanih najvjerojatnije reagirao na način da ih baci preko balkona Kluba na način da bi im i sam Boško Anić pozavidio na udaljenosti koju su preletjeli. Oni staloženiji bi bar pozvali osiguranje da ih sve osim jednog ili dvojice od njih isprati do izlaza kako bi stekao neku pregovaračku prednost u toj situaciji. Treba se sjetiti kako su prije tri godine Torcida i Naš Hajduk u sličnoj situaciji reagirali na način da su se digli s pregovaračkog stola i to pred očima Vijeća Europe, a naš vrli predsjednik traži dodatne stolice da svi HDZ-ovci i HNS-ovci mogu sjesti u pregovaračku salu Kluba.

Onda dolazimo do točke gdje navodi: „Grad je vlasnik stadiona i Hajduka. Nas je Grad pozvao na sastanak na Poljudu, točno tako.“. Očito je njegovo shvaćanje koncesije nad stadionom malo drukčije od onog prosječne osobe. Znate kako je, nekoj obitelji iznajmite stan pa joj onda dođete s ekipom raditi tulume u subotu navečer, jer ipak ste vi vlasnik stana, točno tako.

Ovim poltronskim uslišavanjem svih želja i hirova HDZ-a i njihove splitske ekspoziture u vidu gradonačelnika Opare otvara se i pitanje kršenja kodeksa u točki koja navodi da: „Upravljanje klubom mora biti neovisno od svih političkih, gospodarskih i privatnih utjecaja.“. Moguće da se isto pokuša opravdati tezom da mu je većinski vlasnik nešto naložio, ali koliko znamo zakone i zdrav razum, takvo nešto mora doći u vidu formalne odluke Skupštine kluba, a ne prijateljskog poziva ili političkog naloga. Čitav taj cirkus Hajduka kao gosta u svojoj kući i Brbićevog pretjeranog veličanja gradonačelnika Opare i njegove uloge u cijelom događaju otvara previše pitanja oko njegove neovisnosti u upravljanju Klubom.

Slijedi simpatični dio gdje navodi kako brine o mišljenju navijača: „Kad mi Torcida okrene leđa, što ću ja raditi ovdje?!“. Nije tako govorio kad mu je Torcida uletjela u teren nakon utakmice protiv RNK Splita u travnju 2015. nakon ispadanja u polufinalu Kupa izrazivši svoje nezadovoljstvo igračkom i upravljačkom situacijom u Klubu, nego je i dalje ostao u predsjedničkoj fotelji.

I onda dolazimo do finalnog krešenda gdje zaziva „Ili nam vjerujte i pustite nas na miru da radimo ili nam kažite da odemo i mi ćemo otići.“.

Kao da svima nije jasno da ga navijači nisu ni imenovali niti ga mogu smijeniti. Lopovi ti ulaze kroz nezaključana ulazna vrata, a ti se ljutiš na psa čuvara koji te lavežom ispred kuće upozorava na opasnost. Normalno da će navijači uputiti kritiku na svaku bitniju devijaciju vezanu za upravljanje i poslovanje Kluba, a to što je Brbić shvaća kao osobni napad je njegov problem. Iz pregovara izlazi medijski silovan, jedino javno što vidimo su zaključci tog sastanka, a iz njih se vidi sva njegova nesposobnost i naivnost i normalno da će njegovo vođenje Kluba doći na tapet. On je u intervjuu naveo i „imaju premalo informacija da bi sudili što ja radim.“. To i jest jedan od osnovnih problema, da je u startu transparentno iznio svoje planove i ciljeve, vjerojatno bi mu se odmah javno reklo da se pokrije ušima i ne sramoti sebe i Klub. U čemu je problem da je javno objavio što planira, što je mislio da će HNS i HDZ pasti na guzicu kad ih iznenadi nekim svojim asem iz rukava i pristati na njegove zahtjeve?

>> Patuljci na ramenima divova

Uz to, u jednom dijelu traži da ga se pusti na miru, a u drugom se žali kako NH ne želi sjesti na sastanak s njim, osim oko operativnih stvari i to mu je pogrešno. Problem je što NH pokušava uspostaviti određene hijerarhijske odnose između Udruge i Kluba koji su očito avangarda u ovom zakutku svijeta koji je navikao da uprava radi kako joj gazda/vlasnik kaže. Udruzi sigurno ne bi nikad palo na pamet da zivka predsjednika uprave i nalaže mu što da radi, kao da npr. održi sastanak s HNS-om, što je Opara iskoristio pod krinkom većinskog vlasnika. Da Brbić i članovi NO razumiju korporativne odnose hladno bi ga odbili i rekli bi mu da su neovisni u svom radu bez obzira ima li on 5 ili 95% dionica. Ovako su na teži način naučili da nekim čudom postoje dioničari koji organe dioničkog društva ne drže na brzom biranju i da se od predsjednika uprave očekuje da za svoju plaću sam donosi operativne ciljeve i planove za njihovu provedbu na temelju strateških smjernica društva.

Jurica Antun Lončar


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter