Ustavni sud odbio Marija Mamića

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Ustavni sud Republike Hrvatske pod predsjedanjem suca Miroslava Šeparovića 10. srpnja ove godine odbio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o sportu koji je u travnju 2014. godine putem svog opunomoćenika Čede Prodanovića podnio sin Zdravka Mamića, Mario Mamić.

Mario Mamić je u svom prijedlogu tražio da Ustavni sud ocijeni je li šest članaka Zakona o sportu (članaci 12., 27., 34., 38., 46. i 47.) u skladu s Ustavom RH. Navedeni članci se tiču menadžera u sportu, odnosno ograničenja koja se njima nameću, kao i osoba koje su u krvnom srodstvu s menadžerima (braća, sestre, potomci…). Zakon predviđa da takve osobe ne mogu biti u tijelima sportskih udruga, zastupati i voditi poslove sportskih udruga te ne mogu biti u upravnim i nadzornim odborima sportskih dioničkih društava kao ni u skupštini i izvršnom tijelu sportskog i nacionalnog sportskog saveza.

Zastupnik Marija Mamića je između ostaloga smatrao da navedene odredbe vrlo široko, vrlo intenzivno te nerazmjerno i nepravično sužavaju ustavno pravo na rad i slobodu menadžera i njihove bliže obitelji.

Ministarstvo je u svom očitovanju navelo da “Uzimajući u obzir društveni značaj sporta, njegovu odgojno-obrazovnu ulogu, kao i značaj redovitog bavljenja sportskim aktivnostima u zdravstvenoj zaštiti ljudi, kao i istaknutu djelatnost koja je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, jasna je namjera spriječiti ostvarivanje privatnih interesa pojedinaca kroz javni interes u obnašanju funkcija i dužnosti u sportu odnosno spriječiti privatni utjecaj na donošenje odluka u obnašanju funkcija i dužnosti te transparentnosti u financijskom poslovanju korištenja javnoga novca, kao i jačanje povjerenja građana u sustav sporta. Ako bi menadžer u sportu koji je zaposlenik pravne osobe registrirane za pružanje usluga posredovanja u transferu igrača bio član tijela upravljanja pravnih osoba u sportu jasno je kako bi svojim djelovanjem u tijelima upravljanja pravnih osoba u sustavu sporta (u kojima najčešće nije zaposlen na temelju ugovora o radu, već sudjeluje ili vrši funkciju u njima koja se temelji na drugoj vrsti ugovornog odnosa, a ne ugovora o radu, npr. sportski direktor u nogometnom klubu u pravilu je samostalna djelatnost, ili osoba koja je imenovana od strane izvršnog odbora kluba na mjesto koordinatora stručnoga rada u pravilu je volonter) mogao koristiti svoj položaj (ili položaj članova svoje obitelji) i utjecaj u njima s ciljem ostvarivanja privatnih interesa kroz svoju primarnu djelatnost posredovanja.“.

Ustavni sud je u svom obrazloženju naveo da činjenica da je određenim osobama, na temelju utvrđenih mjerila, zakonodavac zabranio obavljanje određenih poslova odnosno dužnosti u određenim pravnim osobama, sama po sebi ne znači uskratu njihovih prava zajamčenih člankom Ustava kojima se jamči pravo na rad i slobodu rada.

Također su stava da je pravo zakonodavca da u skladu Ustavom pojedina specifična pitanja vezana uz sportske udruge posebnim zakonom uredi na poseban način, drugačije od pravnog uređenja koje postoji u općem zakonu – ako time želi ostvariti određeni legitimni cilj odnosno ako za takvo zakonsko rješenje ima objektivno i razumno opravdanje. U tom smislu i pod tim pretpostavkama i ograničavanje pojedinih prava posebnim zakonom, koja u općem zakonu nisu (ili nisu na jednak način) ograničena, može biti ustavnopravno prihvatljivo, ako je propisana ograničavajuća mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem. To se svakako može odnositi i na ograničavanje članstva u tijelima, zastupanja odnosno vođenja poslova sportske udruge. – navode u svom rješenju te nastavljaju: Zakonodavac je, zbog postizanja legitimnih, objektivno i razumno opravdanih ciljeva, ovlašten, kada je, kao u konkretnom slučaju, riječ o sportskim udrugama, ograničiti tu autonomiju to jes tograničiti pravo sportske udruge da općim aktima i pojedinačnim odlukama svojih tijela u cijelosti autonomno uređuje i odlučuje o tome tko mogu biti članovi tijela odnosno osobe ovlaštene za zastupanje ili za vođenje poslova udruge, odnosno samim zakonom isključiti pojedine kategorije od obavljanja određenih sportskih funkcija i djelatnosti u tim udrugama.

Ustavni suci također smatraju da imajući sve navedeno u vidu, a prije svega neprofitnost udruga općenito, odgojnu, zdravstvenu i svaku drugu važnost udruga koje se bave sportskim djelatnostima, činjenicu da su sportske djelatnosti zakonom određene kao djelatnostiod interesa za Republiku Hrvatsku, kao i činjenicu da su sportske djelatnosti u značajnom dijelu javno financirane, Ustavni sud ocjenjuje da, kada je riječ o sportskim udrugama, postoje objektivni i razumni razlozi za takvo normativno uređenje koje od članstva u tijelima sportske udruge, od zastupanja i vođenja poslova sportske udruge isključuje niz osoba, među ostalima osobe koje se, u smislu članka 12. i članka 34. stavka 3. Zakona o sportu, smatraju “menadžerima u sportu” odnosno osobe koje s njima “zajednički djeluju”.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter