Ždrijeb drugog pretkola Europske lige Osijeku definitivno nije bio naklonjen. Ekipa iz grada na Dravi kraj mogućih predstavnika Litve, Luksemburga, Latvije ili tek nešto jačeg mađarskog Debrecena izvukla je par koji čine bugarski doprvak CSKA Sofija i crnogorski OFK Titograd iz Podgorice. U nastavku ćemo vam ukratko približiti ova dva kluba.
CSKA SOFIJA
CSKA Sofija najtrofejniji je bugarski nogometni klub, osvajač 31 naslova prvaka Bugarske i 20 pokala bugarskog nacionalnog kupa. Povijest ovog kluba poprilično je zamršena. U pogledu klupske povijesti i trofeja, klub se oslanja na tradiciju „starog“ CSKA. Osnovani su 1948. godine, kada je sofijski klub Chavdar postao odjeljenje unutar Centralnog doma bugarske vojske. U ljeto 2013. godine klub zapada u financijske poteškoće, a dvije godine konačno gubi licencu za natjecanje u bugarskoj prvoj ligi te biva izbačen u treću ligu. Iako u amaterskom statusu, klub osvaja bugarski kup u sezoni 2015./16. Na kraju te sezone dolazi do „spajanja“ CSKA i još poznatog bugarskog kluba, Litexa iz Loveča, po načelu „licenca naša, dugovi vaši“, pri čemu je CSKA izborio prvoligaški status, dok se „stari“ Litex preselio u treću ligu. Zadnje tri sezone CSKA je doprvak Bugarske.
Netom završeno prvenstvo okončali su sa samo bodom zaostatka za višestrukim uzastopnim prvakom Ludogorecom. Nakon prvog dijela prvenstva, u 26 utakmica skupili su 57 bodova (18-3-5), uz gol razliku 47:14. U 10 utakmica doigravanja za prvaka skupili su 6 pobjeda, tri remija i samo jedan poraz, uz gol-razliku 10:3. Dakle, u ukupno 36 prvenstvenih utakmica primili su samo 17 pogodaka, što je, neovisno o nevelikoj snazi bugarskog prvenstva (28. na UEFA Country rankingu) dokaz da se radi o momčadi s dosta organiziranom obranom.
U Europskoj ligi prošli su dva pretkola. U prvom su na penale izbacili latvijsku Rigu, u drugom autoritativno s dvije pobjede austrijsku Admiru, da bi na kraju u trećem ispali od Kopenhagena.
Prema procjeni portala transfermarkt.de, vrijednost kadra CSKA Sofije iznosi 23.38 milijuna eura. To je u rangu s vrijednošću Hajduka i Rijeke. Usporedbe radi, Osijek je procijenjen na 15.7 milijuna eura. Naravno, brojke, pogotovo ovakve procjene, ne igraju na terenu i stoga je ovo samo orijentacijski podatak koji ukazuje na ozbiljnost bugarskog predstavnika.
Kadrom dominiraju stranci, mahom s portugalskog govornog područja.
Na vratima je iskusni Litavac Vytautas Cerniauskas, koji je nogometno ime stekao u Rumunjskoj, braneći za Vaslui i Dinamo Bukurešt. Bekovi su Brazilac Geferson (lijevo) i domaći dečko Stojčo Atanasov. Stoperski par čine Portugalac Nuno Tomas i Božidar Čorbadžijski. Zadnji vezni su Portugalac Ruben Pinto i bugarski reprezentativac Kristijan Malinov. Trojac ofenzivnih vezista čine Ganac Gyasi, Portugalac Tiago Rodrigues i Brazilac Evandro, a značajnu minutažu lani su imali Brazilci Henrique i Jorginho. U vrhu napada je Gambijac Ali Sowe.
Potonji je u siječnju došao iz Chievo Verone za 350 tisuća eura i u polusezoni zabio 11 prvoligaških golova. Uz njega valja istaknuti i polušpica Tiaga Rodriguesa (s procijenjenom vrijednošću od 3 milijuna eura najvrjedniji klupski eksponat), koji je zabio 8, a namjestio 12 prvenstvenih golova.
Trener ekipe je pedesetdvogodišnja klupska legenda Luboslav Penev, koji je na kormilu od veljače ove godine. U karijeri je osim za CSKA nastupao među ostalim i za Valenciju, Atletico Madrid i Celtu iz Viga. Kao trener vodio je „stari“ CSKA, Litex, Botev, bugarsku reprezentaciju (od 2011. do 2014.), a zadnji angažman prije CSKA bila mu je druga momčad Valencije.
Domaće utakmice CSKA igra na Stadionu Bugarska Armija, kapaciteta 22.000 mjesta. Najžešći ultrasi su oni sa sektora G, po kojem su i dobili ime. U kontekstu navijača, ali i konfuzne povijesti o kojoj smo pisali u uvodnom poglavlju, valja napomenuti i to da je dio navijača CSKA, nezadovoljan spajanjem s Litexom, osnovao svoj navijački CSKA 1948. Dosta im dobro ide, nakon osvajanja zonske lige i jedne od grupa treće lige, lani su dogurali do drugog razreda bugarskog nogometa.
Nesumnjivo je CSKA veliki favorit u dvoboju prvog pretkola s OFK-om, no mi ćemo crnogorskom predstavniku svejedno pokloniti pokoji redak u ovom tekstu.
OFK Titograd
OFK Titograd je nogometni klub iz Podgorice. Za naše mlađe čitatelje napomenut ćemo da klub ime nosi po bivšem imenu sadašnje crnogorske prijestolnice, u vremenima kad su se imena gradova davala po živućim državnicima. Klub je osnovan 1951. godine, pod imenom Mladost Titograd. To je ime nosio sljedećih 10 godina, kada je napravljena prva rotacija imena i klub je preimenovan u OFK Titograd. Potom je 1992. ime opet promijenjeno u Mladost, otprilike u doba kad je Titograd postao Podgorica. Lani je „u čast starim generacija“ klub opet preimenovan u OFK Titograd. Iz Podgorice.
U prvenstvima bivše Jugoslavije te Srbije i Crne Gore klub nije imao značajnijih uspjeha. Nakon osamostaljenja Crne Gore, OFK sudjeluje u osnivanju tamošnje prve lige. Od 2010. na ovamo konstantno imaju prvoligaški status, a u sezoni 2015./16. su bili i prvaci. Lani su bili četvrti (16 pobjeda, 9 remija, 11 poraza, gol razlika 47:41).
U pogledu europskih rezultata, najuspješnija je bila sezona 2013./14., kad su u kvalifikacijama europske lige izbacili Videoton i Senicu, ispavši tek od Seville u trećem pretkolu. Lani su razočaravajuće ispali od Torshavna s Farskih otoka (1-2 poraz kod kuće, 0-0 u gostima).
Igrački kadar je skroman. Transfermarkt ga procjenjuje na oko 3 milijuna eura, što je vrijednost ozbiljnijih hrvatskih drugoligaša. Učinkom se izdvajaju napadači Marko Pavićević (9 golova) i Mendy Mamadou (5 golova) te veznjak Vojin Pavlović (9 golova). Vratar Ljuljanović je treći vratar crnogorske reprezentacije, a u kadru je i jedan bivši igrač iz HNL-a, Branko Ojdanić, nekada stoper Istre.
Trener je Dragoljub Đuretić, iskusni šezdesetčetverogodišnjak. Zanimljivost je da je na klupi OFK-a 19 puta sjedio i naš Igor Pamić. Produžena ruka oca Igora na terenu bio je sin Zdravko, Obojica su klub napustili u siječnju.
Pavao Vrba
