Vardy – again!
Jamie Vardy zabio je i jedanaestu utakmicu zaredom, a njegov Leicester je došao do vrijednog boda protiv Manchester Uniteda.
Napadač Leicestera započeo je svoj golgeterski niz u četvrtom kolu protiv Bournemoutha pogodivši s bijele točke. Tada je tim pogotkom donio bod svojoj momčadi, a u međuvremenu je postao izravno zaslužan za čak 19 od ukupno 29 Leicesterovih bodova. Bez Vardya u vrhu napada Leicester bi bio tek prosječna momčad koja bi dijelila 14. mjesto s Abramovićevim posrnulim “plavcima”.
Naprotiv, momci iz Istočnog Midlandsa u susret s favoriziranim Unitedom ušli su kao vodeći na tablici. Neočekivano dobri razultati probudili su optimizam kod trenera Claudia Ranierija koji je od svoje ekipe tražio dvije stvari. “Rekao sam igračima da pobjede i pokušaju pomoći Jamieu srušiti rekord.” Rečeno, učinjeno – barem što se rekorda tiče, mada je i bod protiv Uniteda starom talijanskom liscu ravan pobjedi.
S obzirom da je United diktirao igru, domaćinima je jedino preostalo da preko svojih ubojitih kontri dođu do pogotka. Presingom na loptu držali su distancu od svog gola, a ujedno su pokušavali isprovocirati protivničku grešku kojom bi se otvorio prostor za kontranapad. U tom presingu najbolje se snalazio Mahrez koji je kod jednog takvog izlaska uspio iznuditi karton Ashleyu Youngu. Upravo će taj žuti karton doći do izražaja u akciji koja je prethodila golu budući da će spomenuti igrač zbog opasnosti od drugog kartona slabije reagirati u duelu s Vardijem.
Rekord je pao u 24. minuti nakon kirurški preciznog dodavanja Christiana Fuchsa. Šah-mat u tri poteza složili su vratar Schmeichel, Fuchs i nemilosrdni egzekutor Vardy. Iako se našao na potpuno neprirodnoj poziciji, uočivši slobodan prostora na desnoj strani austrijski reprezentativac je povukao kontru. Vardy je već u začetku akcije pročitao njegovu namjeru te se u punom sprintu sjurio u protivnički šesnaesterac, a sve ostalo je povijest. Inače odlični vratar De Gea ovog je puta samo pogledom ispratio loptu kako ulazi u gol. Nije mu preostalo ništa drugo nego da se nakloni i čestita protivničkom napadaču koji je ušao u povijesne knjige.
United je ipak uspio doći do izjednačenja prije odlaska na odmor, a rezultat se nije mijenjao u nastavku iako su i jedni i drugi imali nekoliko izglednih prilika. S obzirom na prikazano najpravednija opcija i jest bila podjela bodova. Ranieri je definitivno bio zadovoljniji na kraju utakmice od svog kolege na suprotnoj strani. “Naš cilj s početka sezone bio je osvojiti 40 bodova, još nam nedostaje 11 i tome težimo.” – izjavio je Ranieri na upit kako se nose s pritiskom kojeg donosi vrh tablice. S druge strane Van Gaal nema tako jednostavnu računicu. United je navikao na pritisak i borbu za trofeje, a sve ispod toga nebi zadovoljilo apetite navijača te vlasnika kluba. (J.L)
Napuljski snovi
U prosinac mjesec klub iz Napulja ulazi kao novi lider Calcia. Sasvim zasluženo, mora se priznati, jer igraju najkvalitetniji nogomet na čizmi. Zasluga je to donedavnog stratega Empolija, Maurizija Sarrija. Čovjek kojem su Partenopei prvi veći klub u dvadesetpetogodišnjoj karijeri, čovjek koji trenutno ima 68.75% pobjeda na klupi jednog od glavnih kandidata za Scudetto.
Napoli sanja titulu od doba velikog Diega Maradone, prošlo je dugih 25 godina. Aurelio de Laurentiis, talijanski filmski producent ambiciozan je čovjek koji posljednjih godina radi u smjeru kako bi, kao predsjednik nebeskoplavih, podigao klub u neslućene visine i prekinuo dominaciju milanskih divova, odnosno Juventusa koji posljednje četiri sezone suvereno vlada Apeninima. On nije oduševljen drugim mjestima i sporednim ulogama, cilj je jasan – Napoli prvak.
Maurizio Sarri, tvorac Napolijeve renesanse
Nakon mnogih lutanja gdje je povjerenje pružao Walteru Mazzariju i Rafi Benitezu koji su bili garancija tek za kup natjecanja, čini se da je našao čovjeka koji bi dugoročno mogao učiniti ovaj klub vrlo ozbiljnim kandidatom u igrama za trofeje. Jer igra Napolija definitivno ima smisla, glavu i rep. Rezultati u posljednjih mjesec dana su fenomenalni, a sve je počelo nakon pobjede nad Juventusom od 2-1 na San Paolu. Tu su Sarri i njegovi izabranici shvatili da imaju moć i kvalitetu za rušiti najjače. No, titule se osvajaju na tzv. malim utakmicama, što s njima? Pa, Napoli pobjeđuje sve redom. Chievo, Verona i Udinese pali su bez ispaljenog metka, jedini manji kiks desio im se na Marassiju protiv Genoe prije mjesec dana kad su odigrali bez pogodaka. Posebno su siloviti u Europa ligi gdje u pet odigranih kola imaju isto toliko pobjeda uz frapantnu gol razliku 17-1. Tu Sarri uglavnom kombinira sa sastavom pa igraju momci iz drugog plana (poput našeg povremenog reprezentativca Ivana Strinića) koji svoje šanse koriste na najbolji mogući način. Što jasno implicira snagu kompletnog rostera i njegovu širinu koja je nužno potrebna za borbu do posljednje kapi znoja kakva će se ove sezone održati u Italiji, ne samo za prvu poziciju, nego i za drugu i treću koje otvaraju put u Ligu Prvaka.
I Ciucciarelli imaju uigran tim, neke izvanredne pojedince poput Lorenza Insingnea, Gonzala Higuaina i Mareka Hamšika, očigledno iskusnog i kvalitetnog stručnjaka na klupi, žar, kemiju i polet koji zajedno generiraju opravdanu ambiciju i glad za Scudettom. U ovom trenutku, prema svemu prikazanom na terenu nakon četrnaest rundi, u ringu dominiraju vreli južnjaci i s apsolutnim pravom se nadaju ponavljanju devedesete.
Međutim, idiličan san kvari im nezgodni Inter koji nije imao sreće u završnici derbija u ponedjeljak, napadački potentna Roma i probuđeni Juventus. Uz svo dužno poštovanje Fiorentini i njenim igrama do sada, Scudetto će se kotrljati u trokutu Napulj – Rim – Torino. (D.L)
Bolnica u sjevernom Londonu
Tomas Rosicky, Kieran Gibbs, Theo Walcott, Francis Coquelin, Jack Wilshere, Mikel Arteta, Danny Welbeck te nakon dvoboja sa Norwich Cityjem Alexis Sanchez, Santi Cazorla i Laurent Koscielny. Pogodili ste, riječ je o Arsenalovoj listi ozljeda. Nakon Bournemoutha, najviše u Engleskoj.
Wengera brinu ozljede…
Ne samo to – Arsenal je u posljednja tri ligaška kola osvojio 2 od mogućih 9 bodova. To što zaostaju samo 2 boda za vodećim Cityjem i (ne vjerujem da ovo pišem) Leicesterom više govori o ovogodišnjim kandidatima za titulu nego o formi Topnika. Izgleda da je 11. mjesec i dalje vrijeme “godišnje krize” momčadi iz Islingtona. Tako blizu a tako daleko. I tako svake godine. Arsenal je i dalje u borbi za naslov, ali će u ključnim susretima protiv Olympiacosa i Manchester Cityja na teren istrčati sa Mathieuom Flaminijem kao zadnjim veznim i gotovo stopostotno ovisan o kreaciji i učinkovitosti Mesuta Ozila.
Koliko će Arsenal koštati Wengerova neaktivnost na tržištu ovog ljeta? Ukoliko kao kriterij koristimo uzorak postavljen u posljednjih par sezona, navijači Topnika odgovor, nažalost, već znaju. (L. K)
Joško Listeš, Dejan Lovrić, Lukas Kostić
Pročitajte još:
