U Maksimiru je dana 9. ožujka održana redovna godišnja skupština Dinama. Da ne duljimo, evo najvažnijih stvari koje smo saznali:
- Skupštinari, njih 62 od 80, nisu upoznati sa sadržajem i dnevnim redom Skupštine. Prema riječima Željka Markovića „Mi dolazimo u situaciju da dođemo na Skupštinu, a nitko od nas ne može 5 ili 10 minuta prije samog početka sve to tako brzo pročitati. A da smo na vrijeme imali sve materijale, možda se ne bismo tako izblamirali. Ovo što smo predali Uredu za opću upravu je bilo ispod nivoa Dinama, pa čak i onog iz Odranskog Obreža.” Sama činjenica da se skrivaju podaci čak od vjernih sluga koji su tamo da dignu ruku i upotpune kvorum govori o psihotičnoj situaciji unutar kluba. Od ta šezdeset i dva skupštinara nitko nema legitimitet jer ne predstavljaju članove Dinama, nitko od 14.468 članova koliko ih je bilo evidentirano krajem prosinca 2019. nije birao tu šezdeset i dvojicu, ali to je priča za sebe.
- Gradski ured za opću upravu odbio je Statut Dinama zbog pravnih nedostataka. Neobična situacija jer isti Gradski ured je izglasao Statut u kojem Izvršni odbor bira Skupštinu, a Skupština bira Izvršni odbor. Navodno je prijedlog išao u smjeru da ne treba uopće kvorum za zasjedanje.
- Grad Zagreb odbacio je prijedlog Dinama da im se vrati zemljište u Maksimiru. Naravno, koliko je smiješan i sulud taj prijedlog ne treba ni govoriti. Naime, Dinamo je početkom devedesetih prebacio zemljište i stadion na Grad jer nije bio u stanju financijski pratiti održavanje i plaćanje režija. Nakon toga Dinamo je 1993. privatiziran. Taj isti privatizirani Dinamo je likvidiran i ne postoji od 2004. godine, a ovaj današnji Dinamo kao pravna osoba postoji od 1998. godine pa je teško zaključiti u kojem Disneylandu su čelni ljudi Dinama zamislili povrat imovine.
- Javio se bivši igrač Hajduka Stojan Mamić: „Pa postali smo kao Hajduk, još će nam ulica voditi klub!” aludirajući na to da demokracija očito ne valja i bolji je sjevernokorejski model gdje njegova braća bivaju nepravomoćno osuđeni i optuženi za najveću pljačku u povijesti hrvatskog sporta.
- Dinamo je objavio financijske podatke za 2019. godinu. Očekivalo se puno više s obzirom na skupine Lige prvaka, no ukupan prihod u prošloj godini iznosi 382.435.429 kn, a rashod 369.033.387, što znači da dobit nakon plaćenog poreza iznosi oko deset milijuna kuna neto. Zaista neobično ako se od početka srpnja do kraja prosinca samo na temelju prodaje Šunjića, Rrahmanija, Majstorovića, fonda solidarnosti vezano za Matea Kovačića, plasmana u Ligu prvaka, Uefa coefficient rankinga, marketing poola te bodova u skupini dobilo skoro 41 milijun eura. Dakle, bez prihoda od ulaznica, članarina, sponzora, marketinga, televizije, fan shopa.
- Dinamo i dalje sporo vraća kredit s Malte iza kojeg stoji Gettysburg Limited te u ovom trenu isti iznosi 52 milijuna kuna. Vrijedi dodati kako se Dinamo zadužio i u domaćim bankama s dvadeset milijuna kuna pa su obveze za kredite u 2019. skoro deset milijuna eura.
- Ako tražite posao, a niste nogometaš – prosječna neto plaća u Dinamu iznosi 10.895,32 kn.
- Skoro 25 milijuna eura koštaju prva i druga momčad Dinama te svi oni igrači po posudbama i na stipendijskim ugovorima.
- Maksimir je rak-rana, dajte porezni obveznici još sto milijuna eura jer su u Dinamu sirotinja pa ne mogu sami krenuti u izgradnju jer onda ne bi ostalo novaca za međusobnu raspodjelu! Pomozite!
Sve u svemu, iznenađujuće mali prihod i mala zarada kluba s obzirom na to da je Dinamo u 2019. godini imao jednu od najboljih godina u povijesti povezanih s proljećem u Europi te jesenskim nastupom u Ligi prvaka gdje se do zadnjeg kola borio za nastavak natjecanja. Naravno, možda bi prihod bio veći da se nije „ciljano” kupovalo u Gorici i Interu igrače koji su nakon godinu dana poslani na posudbe te svoje prilike čekaju uglavnom s klupe kao primjerice Atiemwen i Andrić, a i tko zna gdje još sve financijski curi unutar kluba.
Lijepo je vidjeti kako ispod ispolirane slike izvana, unutar maksimirskih zidova i dalje smrdi, smrdi, užasno smrdi, a taj smrad jedino može istjerati pravna država i demokratizacija na svim razinama; od portira pa do uprave kluba.
