Nakon dugih osam godina i polufinala Eura u Austriji i Švicarskoj, do kojeg su došli preko Hrvatske u onom dramatičnom bečkom okršaju, Turska se vraća na veliku scenu. Nekako je zanimljiv njihov put, u kojem su vječno u krajnostima – kada se uopće uspiju kvalificirati, odu daleko; od četvrtfinala Eura 2000., preko trećeg mjesta na SP u Japanu i Koreji, sve do spomenutog polufinala 2008., Turci idu na svoje treće veliko natjecanje pod izbornikom Fatihom Terimom. Sudbina je htjela da se ponovno u skupini križaju s Hrvatskom, gdje će se igrati majstorica i vjerojatno dublje razviti svojevrsno rivalstvo između te dvije momčadi.
Terim, impresivna figura, čija sama pojava kod čovjeka izazove strahopoštovanje, ne skriva svoje ambicije. “Ciljamo da se predstavimo u najboljem mogućem svjetlu”, kaže samouvjereno, i dodaje “s namjerom da i pokušamo ići do samog kraja”. Iako ekscentričan tip, Terimove riječi nisu samo nekakav spin; sa svojevrsnim ataturkovskim pristupom, sigurno da će motivirati momčad da daju svoj maksimum. Uostalom, put koji su prošli do mjesta na Euru najbolje pokazuje kako je Terimova Turska momčad koja ne odustaje tako lako. Štoviše, ne odustaje uopće.
PUT KROZ KVALIFIKACIJE:
Turci su upali u tešku kvalifikacijsku skupinu, gdje su ih – uz Kazakhstan i Latviju – čekali Nizozemci, Islanđani i Česi, s kojima će se ponovno susresti upravo u Francuskoj. Put je krenuo puno teže nego su to očekivali; nakon uvodnih poraza od Islanda i Češke, te remija s Latvijom, uz sedam primljenih pogodaka u četiri uvodna susreta, djelovalo je da ih čeka još jedno razočaranje u kvalifikacijama. No, iskusni Terim je napravio nekoliko rošada u momčadi i konsolidirao redove, što je rezultiralo završnim pobjedničkim nizom nad Nizozemskom, Češkom i Islandom, koji su porazili dramatičnim Selcukovim pogotkom iz slobodnjaka u samom smiraju utakmice. Turska je tako ipak izborila Euro kao najbolja trećeplasirana momčad kvalifikacija.
MOMČAD:
Nakon što je momčadi trebao pozitivan šok u kvalifikacijama, momčad se ustalila u formaciji 4-3-3, koja na trenutke prelazi u 4-2-3-1, ovisno o dostupnosti holdera i karakteru protivnika. Na golu je iznenađujuće svoje mjesto prvog vratara prigrlio Volkana Babacana, 27-godišnjeg vratara turskog Basaksehira, koji je u osam kvalifikacijskih utakmica na njih pola sačuvao prazan gol, i sigurno će biti prvi izbor na Euru.
Bekovski par je također više-manje definiran s Canerom Erkinom, koji je unatoč problemima s hvatanjem forme kroz sezonu zakapario svoje mjesto na lijevom beku, a i osigurao nedavno potvrđen transfer u milanski Inter, dok na desnom beku ordinira Gokhan Golun, igrač Fenerbahcea. Oba igrača su dosta napadački orijentirana, što u Erkinovom slučaju ne čudi, pošto je dobar dio karijere igrao kao krilni igrač, da bi ga se tek kasnije prekomandiralo u ulogu beka. Nije zgorega napomenuti kako je samo prošle sezone uspio sakupiti osam asistencija, a ta brojka bi vjerojatno bila i veća da su ga poštedile ozljede.
Što se stoperskog para tiče, tu je bilo nekoliko rotacija. Terim je ostao bez Bayerovog stopera Omera Topraka, nakon sasvim bizarnog incidenta gdje je prijatelj Gokhana Torea, igrača Bešiktaša, zbog nesuglasica oko djevojke Topraku prijetio pištoljem. Nakon incidenta, kojem je svjedočio i Toprakov suigrač, Hakan Calhanoglu, Toprak se udaljio iz reprezentativnog kruga, a osim Hakana Balte, pouzdanog veterana i jedinog preostalog člana one uspješne kampanje na Euru 2008., uz Mehmeta Topala te Ardu Turana, kao drugog stopera bi mogli lako vidjeti spomenutog Topala, koji sam po sebi odigrava mascheranovsku ulogu destruktivca spuštenog iz veznog reda na stopersku poziciju. Uz njega, nakon otpadanja ozlijeđenog Bursasporovog Serdara Aziza, za tu poziciju konkuriraju i Ahmet Calik iz Genclebirligija te Semih Kaya iz Galatasarayja.
Vezni red nosi duh kombinirane mladosti i iskustva. Uz mladog talenta Ozana Tufana, koji redovito ušutkava kritičare iz redova medija, a koji mu spočitavaju da redovito ima par kila viška, tu su još Inan Selcuk, dokapetan i igrač Galatasarayja, široj javnosti poznatiji Nuri Sahin, pouzdani operater u veznom redu dortmundske Borussije, te Oguzhan Ozyakup, kreativni veznjak i produkt Arsenalove škole, koji je potpunu afirmaciju stekao vrativši se kući, u redove Bešiktaša. Dakako, najpoznatija imena i najveće prijetnje su definitivno dvojac Calhanoglu-Turan, koje Terim voli vidjeti u ulozi tzv. “lažnih krila”, gdje ih tjera da napuštaju njihove konvencionalne pozicije iza napadača nauštrb odlaska u širinu, kako bi s jedne strane natjerali protivničke bekove da ostanu van pozicija u fazi obrane i uvučeni u konfuznu dvojbu da li da brane prostor, ili krenu markirati samog igrača, što rezultira velikim manevarskim prostorom iza njihovih leđa. Te njihove uloge, pogotovo s obzirom na kvalitetu, mogu biti veliki problem Srni i Vrsaljku/Striniću, koji bi se često mogli naći van pozicija. Fini balans osigurača u vidu Sahina/Inana/Topala daje dodatnu slobodu u fazi transformacije kreativcima iz veznog reda, nominalno najjačeg segmenta turske odabrane vrste. Nije zgoreg ni spomenuti mladu nadu, osamnaestogodišnjeg velikog talenta i svježeg debitanta Emrea Mora, za čiji prelazak iz danskog Nordsjaellenda agitiraju velikani, ponajprije engleskog Premiershipa.
No, ako je veza slatka muka za Terima, onda je napadački dio prava briga. Prvi odabir za čistog napadača je Burat Yilmaz, tridesetogodišnji član kineskog Beijing Guoana i najbolji strijelac u rosteru. Lak na padanju u protivničkom šesnaestercu, Yilmaz je dvojbeno rješenje i često upada u periode golgeterske suše, što se sve više manifestira kako ga godine dostižu. Druga opcija je Cenik Tosun, koji je navikao na ulogu zamjene, bilo Yilmazu u reprezentaciji ili Mariju Gomezu u Bešiktašu. Osim njih, kao treću napadačku opciju Terim ima Mainzovog Yunusa Mallija, 24-godišnjeg polivalentnog igrača njemačkog Mainza, koji je sklon igranju kako desetke, tako i lažne devetke, čuvene pozicije na kojoj se i Calhanoglu ponekad može naći. Bilo kako bilo, vjerojatno je da će prva opcija ostati Yilmaz, koliko god skepse to izazivalo kod Turaka.
IZBORNIK:
Fatih Terim / Foto: wikipedia
S Fatihom Terimom nema tajni. Šezdesetdvogodišnjak je na čelu turske reprezentacije bio u tri navrata, dok je u ovom mandatu prisutan od 2013. godine. Zbog svojih je paradigmi često prozivan “nogometnim Ataturkom”, zaslužnim za razvoj nogometa u Turskoj. Veliki motivator, koji dobar dio svoje retorike i trenerske filozofije zasniva ne samo na napadačkom nogometu, već i na nacionalnom naboju koji implementira u postulate momčadi.
“Ideja nije samo da napadamo, već da sve radimo kao ekipa. Branimo se kao momčad, napadamo kao momčad, bez pomisli o predaji. Taktika je važna, ali postoje neke stvari koje su iznad nje.”
OČEKIVANJA:
Turska dolazi na prvenstvo nadajući se kako će pomrsiti račune, ponajprije Češkoj i (ponovno) Hrvatskoj, čime bi osigurali prolaz skupine. Nakon toga, kako i sam Terim kaže, ne gaje skromne ambicije, već se nadaju da bi mogli ponoviti 2008. A možda i otići korak dalje, tko zna.
RASPORED:
OSNOVNE INFORMACIJE:
Juraj Vrdoljak
Pročitajte još:
>> Njemačka: Jedan od favorita za naslov
>> Sjeverna Irska: Usudili se sanjati
>> Poljska: Lewy i prijatelji marširaju u drugi krug
>> Ukrajina: Nastup praćen trzavicama
>> Na krilima Balea želja je drugi krug
>> Engleska: Pomlađeni Gordi Albion predvodi iskusni trener
>> Slovačka: Predvođeni Hamšikom prvi put na europskoj smotri
>> Rusija: Zbornaja se nada dobrom rezultatu kao poticaju za SP 2018. kojem su domaćini
>> Švicarska: Reprezentacija na balkanski pogon
>> Rumunjska: Generalove trupe u maršu na drugi krug
>> Albanija: Prvi put na velikom natjecanju
>> Francuska: Domaćin očekuje medalju
