Mada je prijelazni rok još daleko, u Hajduku se ne miruje i traže se igrači za pojačati B ekipu i omladinski pogon a, jednog dana, možda i prvu. Juniori su tako odigrali prijateljsku utakmicu protiv seniora GOŠK-a KG, a za njih su u pobjedi 4-1 zaigrala po našim saznanjima trojica igrača na probi. Imena su već izašla u javnost, pa nema nekih moralnih zapreka da napišem članak.
Foto: twitter
Prvo i daleko najzvučnije ime je Edson Alejandro Tortolero Toro. Radi se o ofenzivnom veznjaku iz Venezuele, desetki po vokaciji premda preferira, čini se, sedmicu, rođenom 5.2.1998. Dolazi iz izrazito nogometne obitelji, možda i najnogometnije u Venezueli – njegov pokojni djed, Argenis, strijelac je prvog gola za Venezuelu u kvalifikacijama za SP, njegov otac Edson bio je kapetan reprezentacije Venezuele, stric William također reprezentativac… a, ako vam ta imena ne znače ništa, vjerojatno hoće ono Juana Aranga, koji mu je, eto, tetak.
Naravno, savršena pozadina za biti to što je, kao i za optužbe za nepotizam, utemeljene ili, vjerojatno, ne. Počeo je trenirati u rodnoj Valenciji (onoj u Venezueli dakako), u klubu Hermandad Gallega FC, ali se jako brzo prebacio u obližnju akademiju koju Juan Arango drži s njegovom familijom, gdje je trenirao kojih 5 godina. Venezuelanski U15 reprezentativac, pa prošle godine U17 reprezentativac, završio je na ljeto 2014 u mlađim kategorijama Racing Club de Avellanede u Argentini, ali se relativno brzo vraća kući, igrati za seniore još drugoligaša Potros de Barinas FC (gdje mu je, iznenađenja li, otac trener). U ožujku je igrao za U17 reprezentaciju na U17 Sudamericani, uključujući pobjedu 2-3 nad Brazilom, a ovog je rujna također trenirao s U20 reprezentacijom.
U svakom slučaju, gledajući pozadinu, jako, jako zanimljivo ime. Nije nešto naročito visok, po internetu se daju naći informacije o 1.62, pa 1.65m. Radi se o tehnički izrazito potkovanom igraču – za seniore ima zabilježen možda jedan gol, ali već jako brzi pregled informacija na medijskim outletovima njegovog kluba otkriva i utakmicu gdje je npr. asistirao dvaput i izborio jedanaesterac (ili sudjelovao u tome). Znači da se barem donekle već u toj dobi može nositi sa igračima seniorske razine, pa makar to bila druga venecuelanska liga. Dojam koji je ostavio na gledatelje prijateljske utakmice sa GOŠK-om je, izgleda, redom, bez čujne iznimke, izrazito pozitivan. Postignuta dva gola, više izvrsnih dodavanja (namještena mrtva šansa npr.), itd. Punoljetan postaje taman početkom/prije proljetnog dijela sezone i, ukoliko ne dođe do nekakvog iznenađujućeg/nevjerojatnog razvoja događanja, pretpostavljamo da će se pridružiti ekipi – što bi značilo i potencijalan most prema još jednom potencijalno neistraženom vrelu talenata. Kako god se okrene, da opet forsiram tu riječ, potencijalno jako zanimljiv igrač i nadamo se da će to dokazati u Hajdukovom dresu.
Foto: tera.mk
Zanimljivo i sljedeći, također strijelac na utakmici, je sin reprezentativca. Boban Zdravevski, špic rođen 24.7.1999, koji dolazi iz bitolskog Pelistera. Prošle godine U16, ove U17 reprezentativac, kao 15-godišnjak je već i zabio za U17 u prijateljskoj utakmici sa Slovačkom u ožujku, a prije mjesec dana je nastupao i u kvalifikacijskim utakmicama za nju (gdje mu je konto golova bio ipak 0, kao i kompletnoj reprezentaciji), a smatran je, izgleda, jednih od najvećih talenata generacije tamo. Naravno, kako mu je otac Sašo, reprezentativac početkom ’00-ih i sportski direktor kluba za koji igra i tu se može uvući nekakva sumnja, ali, opet, činjenice je otklanjaju i prema svjedocima više se nego dobro snašao kadetske dobi igrajući s juniorima protiv seniora, što nešto valjda govori. Naravno, obavješteniji će odmah primjetiti njegovu jako mladu dob i pravilnik čija su tumačenja ponekad… fascinantna, ali, ukoliko je toliki talent koliki kažu, opet, bilo bi lijepo da to možda dokaže i u Hajdukovom dresu.
Foto: facebook.com
A zadnji, ništa manje zanimljiv, je Kristi Kote. U17 i U16 reprezentativac Albanije još od 2013, veznjak Skenderbeua iz Korče, rođen 26.9.1998. O njemu najviše govori to što je ovoga ljeta bio priključen i seniorskom timu albanskog prvaka, a u tadašnjim člancima se spominje kao kopija, po stilu igre, lokalne legende Bledija Shkeuml;mbija, a nije na odmet spomenuti da je znao biti i kapetan mlade reprezentacije. Ni on nije ostavio publiku baš ravnodušnom, iako je ušao kasnije, premda manje možda od Tortolera, a, ukoliko je zanimljiv i struci, tu će biti tek iduće sezone, s tim da se taman može lijepo tempirati njegov dolazak za ljetne pripreme bekavaca.
U svakom slučaju, tri mlada igrača koji široj publici jesu anonimci, ali za svoje godište i zemlje odakle dolaze imaju više nego dobre reference, što je svakako krasno, kao i vidjeti da neki cijele sezone i rade na poboljšavanju ekipe kojoj svakako treba nove krvi.
MODD
