Koliko god neki igrač bio talentiran, truda uložio, dokazao se u mlađim kategorijama, ne znači da će uspjeti u seniorskom nogometu. Barem ne odmah. Fran Brodić je, nažalost, postao primjer toga.
Rođen 8.1.1997., Brodić je počeo trenirati u Kustošiji, ali ubrzo prelazi u Zagreb. Mladi je napadač/krilni napadač s tek navršenih 14 godina kao izniman talent – najbolji igrač i strijelac Nike Premier Cupa u Budimpešti – prešao u Dinamo, gdje je dobio “carski tretman” kakav već dobivaju igrači koje tamo etiketiraju oznakom top potencijal.
Kao pionir već igra za drugu ekipu kadeta, da bi pred kraj sezone 11/12 bio priključen i prvoj ekipi kadeta, a s tek navršenih 15 godina priključen je bio i U16 reprezentaciji. Ništa čudno jer je trpao u obje kategorije, a i u reprezentaciji (7 golova u 9 utakmica!). Toga je ljeta, još 15-godišnjak, priključen i U17 reprezentaciji, gdje je (p)ostao prvotimac, i do kraja 2013. skupio 22 nastupa i 5 golova.
Sezonu 12/13, kao mlađi kadet, dakako, počinje kao standardan član kadetske ekipe, i zabija barem 11 golova u 12 nastupa, pa je ubrzo prebačen u juniorsku ekipu, gdje igra i s 3 godine starijim suigračima (9 nastupa, 4 gola). 14.4.2013. postaje i najmlađi debitant u povijesti Dinama, ušavši zadnjih 5 minuta u 2-0 pobjedi nad Interom iz Zaprešića umjesto Marcela Brozovića. Skinuo je tad rekord koji je pola godine ranije postavio Alen Halilović. Sezonu kasnije je, jedini iz svoje generacije kadeta, bio standardan u juniorskoj ekipi, a često je znao i sjediti na klupi seniora, uz pokoji ulazak tu i tamo (1 start, 3 s klupe, 140 minuta ukupno). Za usporedbu, od afirmiranijih igrača njegove generacije, također “projekata”, Bojan Knežević i Ante Ćorić nastupili su 7 i 3 puta za juniore, dok je on 24 upisao 28 nastupa, uz 13 golova. S tek navršenih 16 godina ubačen je u U18 reprezentaciju (1 gol u 4 nastupa).
Naravno, to je privuklo i interes stranih klubova i, na šok mnogih, u svibnju 2014. najavljuje da odlazi u Club Brugge, te da se klubovi trebaju dogovoriti za odštetu. Brodići su ipak možda očekivali i više seniorske minutaže, ili su se samo htjeli izvući iz zagrebačkog kluba iz drugih razloga. Njegov je slučaj u tom pogledu bio preslika slučaja Murić. Dvojac, koji je s krila zajedno znao terorizirati protivničke ekipe, nije vidio svoju budućnost u Dinamu.
Premda mu, naravno, klub nije olakšao odlazak, krajem osmog mjeseca 2014. potpisao je trogodišnji ugovor s Belgijancima. U 10. se tek mjesecu priključio rezervama – zbog administrativnih problema i zbog obavzea u U19 reprezentaciji, ali do kraja polusezone svojim igrama (sedam golova u sedam utakmica) zaslužuje povratak u prvu ekipu. Međutim, u veljači je ozlijedio desni kuk, s kojim je i ranije imao problema, i morao je pod nož. Sezona je za njega bila izgubljena.
Da se vrati u formu, klub ga je na ljeto (izgleda nezaliječenog) poslao u drugoligaški FC Antwerp. Ozljeda se međutim obnavljala i tamo praktički ništa nije stigao odigrati. Taj niz ozljeda ga je, čini se, itekako zakočio. Antwerp je raskinuo posudbu na zimu i Brodić se malo-pomalo počeo vraćati kroz rezerve Club Bruggea, gdje je tu i tamo nastavio zabijati. Trener prve ekipe, legendarni Michel Preud’homme, nije više, izgleda, imao vjere u njegove mogućnosti. Prema lokalnim izvorima zajedno sa stožerom smatrao je da nije dovoljno izdržljiv, a ni brz za prvu ekipu, da ne sudjeluje u defenzivi dovoljno, te da je slab u duelima. Klub ga se navodno pokušao i “riješiti” na ljeto, ali nije bilo pretjerano zainteresiranih kupaca. Zanimljivo, tu se polusezonu vratio u U19 reprezentaciju, iz koje je radi ozljeda također izbivao godinu dana, te nastupao na U19 EP 2016, bez golgeterskog učinka.
Ovu je sezonu u potpunosti proveo u statusu rezerve. Problema s ozljedama više nije bilo, a na toj razini je, barem statistički, briljirao. Prema nekim izračunima, u 30 je nastupa zabio čak 36 golova, a na Viareggiu je u 4 nastupa zabio i toliko golova (ispali su u polufinalu 3-0 porazom od Empolija). Kako je klub imao problema s napadačima, navijači su se čudili zašto nije pozvan u prvu ekipu, ali Preud’homme je, čini se, ostao kod svog uvjerenja, smatrajući da je sezona samo potvrda da je odličan strijelac, ali da nije dovoljno napredovao u gore navedenim segmentima. HNS-ova struka ga neko vrijeme nije zvala, ali je debitirao u ožujku za U21 reprezentaciju, odigravši poluvrijeme u 3-0 pobjedi nad Slovenijom.
Da nije toliko lako izvući se iz rezervi u Belgiji, može potvrditi i Tino Sven Sušić, koji je morao prijeći u Hajduk da bi s dvadeset i pol godina odigrao svoju prvu profesionalnu utakmicu. U ovom trenutku je sve izglednije da Brodić, također dvadesetogodišnjak, neće dugo ostati u Clubu. Što će se s njim događati ovog ljeta možemo samo nagađati. Svakako mu je u interesu, ako je potpuno oporavljen, igrati pravi seniorski nogomet, što se ne čini vjerojatnim u Bruggeu.
Kako bilo, uistinu bi bila šteta da takav talent propadne. Treba vjerovati da će dodatnim radom na sebi s vremenom ispraviti određene nedostatke. Na kraju, kad se sve zbroji, toliko je toga ostvario prije predviđenog vremena da ga je u neku ruku preskočeno dostiglo. Još je jako mlad igrač i sve je naposljetku moguće.
MODD
