Sezona “kiselih krastavaca”, kako se u određenim krugovima zove ovo vrijeme kad raznorazni mediji svakodnevno izbacuju manje ili više točne informacije o igračima koji bi trebali doći u razne klubove (ili čiji bi menadžeri voljeli da izađe u javnost istinita ili ne informacija da se njihovo ime vezuje uz neki klub), već je u punom zamahu. Ima tu i bit će još raznih provala. Ipak, neka imena zvuče realnije od drugih, mada se ništa ne može garantirati, naravno. Manuel Alejandro Arteaga Rubianes je jedno od takvih. Radi se o napadaču (što bi svakako trebalo razveseliti navijače Hajduka) iz Venezuele, rođenom 17.6.1994, visokom oko 1.83 m, dešnjaku koji zabija i lijevom nogom, a i glavom.
Palermo je za Arteagu platio odtetu od 800 tisua eura
Trenirati je počeo u danas ugašenom prvoligašu UA Maracaibo, iz rodnog mu grada, da bi se preselio s 14 godina u tada novog prvoligaša imenom Zulia FC, iz istog grada. Debitirao je za prvu ekipu s tek navršenih 16 godina, 15.8.2010. Drugu je utakmicu odigrao pola godine kasnije, 20.2.2011, nakon što nije prošao na probi u Liverpoolu, a tada je zabio i svoj prvi gol, jedini te sezone. Nastavio je ulaziti tog proljeća dalje s klupe za Zuliu, uz pauzu dok je igrao U17 “Sudamericano” za tu generaciju Venezuele, bio njen kapetan i zabio 2 gola u 3 utakmice. U svibnju, nakon što je digao broj utakmica na ukupno 7, mahom ulazaka s klupe, otišao je na još jednu neuspješnu probu – u Fiorentinu. Ipak, toga ljeta je, možda i iznenađujuće, pozvan u A reprezentaciju, s tek navršenih 17, za prijateljske utakmice s SAD-om i El Salvadorom, a tada je i debitirao, igrajući 8 minuta u ususretua sa Salvadorom, a to je, vezano za A reprezentaciju, bilo to od do daljnjega.
U sezoni 11/12 se već nametnuo u prvoj ekipi Zulie, naravno, a u 18 utakmica daje samo 4 gola (uz 7 žutih). Ipak, Parma daje navodno 150.000 eura za njegovu posudbu za sezonu 12/13. U Italiji se ne nameće – u seniorima samo 3 puta grije klupu, a za Primaveru Parme daje 3 gola u 9 utakmica lige, ne pretjerano zapažen učinak. Igrao je i na Viareggiu tada i na putu do polufinala zabio samo jedan gol. Na polusezoni je igrao za U20 reprezentaciju na 4 utakmice, ali nije zabio gol. Opciju da ga otkupi za 800.000 eura Parma nije prihvatila, premda je i sam igrač rekao da, kao, nije bio zainteresiran ostati.
Prole sezone je bio najbolji strijelac venezuelanske lige
Za Zuliu tada zabija 5 golova u 16 utakmica, pa odlazi na samom početku 2015. u bolji Deportivo Anzoaacute;tegui, s ciljem igranja u Copa Libertadores. U 10 utakmica, mahom s klupe zabija 4 gola za njih do kraja sezone, a u Copa Libertadores zabija i u utakmici protiv Santos Lagune. Opet se spominjao u kontekstu europskog kluba, Arles-Avignona taj put, ali ništa i od toga. Igra za Anzoaacute;tegui na ljeto i u Copa Sudamericani, opet 1 gol u 2 nastupa, ovaj put Universidad Catoacute;lici, od koje mu klub ispada na jedanesterce. Jesen mu je donijela tek 1 gol u 10 utakmica i vraća se početkom 2015. u Zuliu, gdje se suša nastavila, 3 u 17 ovaj put. Ipak, u veljači je dobio i poziv za reprezentaciju, na svoje iznenađenej također, u utakmicama protiv Hondurasa, a na njim kupi još nešto manje od pola sata igre.
Sezona 2015. je nakon svega ovoga označila njegovu pravu eksploziju. 17 golova u 21 utakmicu, pa i da maknemo 3 jedanaesterca, što nećemo, i dalje bi bilo impresivno. Prvi strijelac lige. Slučajnost ili je Manuel napokon počeo ispunjavati svoj talent? Palermo je mislio da je riječ o ovom drugom i kupio ga od Zulie. Kako je igra svakako bolja opcija od sjedenja na klupi – a sjedenje na klupi se činilo realnom opcijom, tako se valjda već sad, mjesec dana nakon što je iz Venezuele došao opet u Italiju, traži posudba. Dokazao je da je sposoban zabijati redovito. Može li to ostvariti i u HNL-u? Možda ćemo doznati jako skoro.
MODD
Pročitajte još:
