Tottenham je imao sve u ‘prvih’ 150 minuta osmine finala Lige prvaka protiv Juventusa i onda je u nekoliko minuta sve i prokockao.
Prvo poluvrijeme domaćini su apsolutno dominirali terenom, imali čak 93 dodavanja u zadnjoj trećini i 10 ključnih dodavanja od strane 6 različitih igrača.
Allegri je promašio postaviviši Barzaglija na poziciju desnog bočnog u hibridnoj formaciji 4-4-2, gdje se iskusni Talijan postepeno povlačio u krilo stoperskom paru jer je navikao kroz zadnje sezone da će prostor uzduž desne linije braniti wing back (prošle sezone Dani Alves). Posljedica toga bila je totalna neravnoteža na desnoj strani Juventusove obrane i Tottenham je trebao u pozicijskoj igri stvoriti dovoljno dobru poziciju na svojoj desnoj strani da bi mogao brzim prebačajem lopti stvarati višak, odnosno dobru situaciju za Sona.
Douglas Costa koji je bio postavljen kao glavni mehanizam napada nije dobivao dovoljno širokog prostora da bi mogao raditi ono što najbolje zna iz dva razloga: nije imao igrača koji bi mu stvorio prostor kretanjem po širokoj liniji; te Juventus preko Pjanića i Dybale nije zbog gustoće u sredini Tottenhama mogao dovoljno brzo i precizno dovesti Costu u dobru poziciju, a da ne bude dupliran.
Juventus je napadao sa samo 3 okomita igrača i Alexom Sandrom koji je pristizao kao podrška. Na to je Tottenham odgovorio gustućom gdje su brojčanim viškom stvoreni preduvjeti da Higuain bude potpuno odsječen od gola a Dybala i Costa udvajani. Barzagli se uopće nije pridruživao napadu jer bi gubitkom lopte bila ostavljena mogućnost da Son reagira i napadne širok prostor.
Sve se to promijenilo ulaskom Asamoaha i Liechsteinera umjesto nevidljivog Matuidija i viška stopera u trenutku kada Juventus mora stizati rezultat. Torinski klub ove se sezone rijetko nalazio u situacijama da mora stizati zaostatak da bi ostvario pozitivan rezultat, ali nisu se predali i nije bilo vidljive panike u njihovoj igri.
Ulazak Asamoaha osigurao je Alexu Sandru puno više napadačke slobode i prostora u napadu Juventusa te ono što je još bitnije, zadao je puno veće opterećenje Trippieru nego Matuidi. No, puno veća promjena dogodila se na suprotnoj strani. Švicarski veteran više nije igrač koji može na najvišoj razini igrati svih 90 minuta u sustavu sa 4 u obrani, ali kroz trećinu utakmice može biti koristan u oba smjera. Njegovim ulaskom obrana Tottenhama više nije mogla stajati toliko usko u sredini da pokrije obje bočne pozicije, što je omogućilo Costi da napada kroz desni half space, a Dybala ima dovoljno prostora djelovati kroz cijeli međuprostor.
Juventus je dodavanjem dva dodatna igrača u napad doveo Tottenham u situaciju da više mora razmišljati o tome kako u kratkom roku pokriti prostore nastale promjenom sustava gostiju. Jednim dodavanjem razbijen je prvi blok što je dovelo Daviesa u situaciju da mora odlučiti hoće li pokriti svoj bok i pratiti Lichtsteinera ili će ostati na poziciji, jer u protivnom bi se stvorilo dovoljno prostora kojeg bi Dybala mogao iskorisiti. Domaći se nisu ni oporavili od šoka, a već je dubinskom loptom Chielini uspio pronaći (do izmjena odsječenog) Higuaina. Dovoljno jak u duelu izborio je dobro poziciju za upućivanje dubinske lopte na Dybalu jer je Sanchez izašao iz formacije, Dier kasnio i Juventus se ponovno dokazao kao klub koji uživa igrati knock-out utakmice.
Dino Grgić
