Hajduk je počeo utakmicu u formaciji 3-6-1 koja se zapravo transformirala u većem dijelu susreta u 3-4-3, pa i u 3-3-4. Na golu Posavec, kao srednji branič igrao je Vušković, desno Ismajli, lijevo Mujakić. U sredini je postojao nekakav ne baš pravilni romb ili makar njegova tri niža vrha – zadnji Hamza, desno Jurić, lijevo Caktaš. Vrh romba bio je Blagaić, no on se jako puno kretao u ovisnosti sa Jairom tako da je teško to baš fiksno i okarakterizirati kao čisti romb. Na bokovima su bili desno Juranović i lijevo Dolček.
Brza igra, tempo koji trener Tudor želi kao odrednicu Hajdukove igre u ovakvim utakmicama postaje problem sam po sebi – naprosto zbog toga što se protivnik često sasvim povuče i stisne te u takvim uvjetima brz tempo teško može biti korišten u okolnostima gdje je puno igrača na malom prostoru, a i kad može iziskuje tehnički visoko dotjeranu igru u malim koridorima. Problem je što je Hajduku većina utakmica u HNL-u baš ovakva. Tako je i Inter igrao vrlo duboko i kompaktno u 5-3-2 rasporedu gdje su se nerijetko, po potrebi, i vezni igrači spuštali u zadnju liniju.
Hajduk je većinu napada organizirao svojom desnom stranom s Ismajlijem u posjedu kad bi se Jurić u ulozi visoke osmice dizao kroz desni half-space visoko i tako stvarao prostor Ismajliju za miran ulaz s loptom naprijed. Nažlost uslijed takve postavke nije bilo (dovoljno) korištenja overloada i prebacivanja igre na slabiju stranu. No generalno, prve dvije trećine terena za Hajduk u posjedu nisu ni bile problem – Inter ih je bez mnogo kompliciranja prepuštao Bilima.
Drugi mehanizam kojim je Hajduk pokušavao otvoriti prostor bilo je konstantno kretanje i “slipanje” – klizanje Blagaića i Jaira kao uvjetno rečeno desetke i devetke (jer ni jedan ni drugi nisu igrali uloge prave desetke i devetke) jednog pokraj drugog.
Općenito rad igrača Bilih bio je na visokoj razini, kretanja je bilo dosta, rijetko se događalo da opcija za odigravanje nije bilo zbog toga što su igrači bili pasivni. Problem je bio u nečem drugom – sva ta kretanja bila su najvećim dijelom nekoordinirana, neusklađena, nedogovorena, a ako su nekad (što ćemo pokazati) i bila planirana bila su naprosto loše izvedena. Nije bilo razrađenih mehanizama, nego, kako se nerijetko stjecao dojam – svaki kotačić za sebe, u najboljoj namjeri, ali bez koordinacije.
I kroz sljedeća četiri isječka to se lijepo vidi:
U ovoj situaciji Caktaš kao lijeva osmica prazni lijevi half-space, izvlači se široko lijevo i radi slip s Dolčekom, lijevim bočnim. Blagaić je u sredini „na ramenima“ zadnje linije i vreba prostor iza njihovih leđa. Između njih u lijevom half-spaceu je Jairo.
Mujakiću je koridor za pas lijevim half-spaceom stvorio Caktaš svojim izvlačenjem u širinu skroz lijevo jer i Postonjski, desni vezni Intera, ide u svoje desno zatvarajući liniju pasa na Caktaša. Jairo ne čeka taj pas visoko nego se spušta nisko. Umjesto da bude mamac koji će navući zonu Intera, a Mujakićev pas ode u prostor stvoren njegovim izvlačenjem, a koji će napasti ili Dolček ili Blagaić, pas stiže prilazećem Jairu koji je daleko od gola i okrenut mu leđima. U ovoj situaciji obrana Intera nije ni reagirala na demarkaciju Jaira po dubini – samo ga je preuzeo srednji vezni Intera, no ni Dolček ni Blagaić nisu ni trznuli, ni po dubini ni po širini. Vidjet ćemo kasnije zašto su se stvari odigrale ovako.
U ovoj situaciji vidljivo je kako je ispražnjena lijeva strana za Dolčeka no taj prostor Bili ni ne pokušavaju koristiti.
U ostatku akcije vidimo isto kretanje i Blagaića i Jurića – demarkacija po dubini. Dok Blagaićevo kretanje može biti razumljivo kao lažno – mamac za zonu i otvaranje prostora u koji može ući Jurić da stisne zadnju liniju uvlačenjem u sredinu i tako otvori što više vremena i prostora za pas desno Juranoviću, on se izvlači po dubini u liniju za pas s Blagaićem te Vuškoviću i Juranoviću kao pošiljatelju i primatelju radi štetu umjesto korist.
Ovo je preslika prve situacije koju smo izdvojili, ali s jednom bitnom razlikom – sada obrana Intera ne može preuzimati te se uistinu i otvara prostor po dubini, ali uslijed drugih grešaka nema stvaranja viška (igrača/prostora/vremena). Što se događa?
Opet ista postavka – Caktaš široko lijevo, slip s Dolčekom, Blagaić u sredini na devetki, a između njih – Jairo. Razlika je u tome da je ovoga puta akcija bila bolje pripremljena, jer je u njoj sudjelovao i Hamza. U prvom slučaju Hamza je stajao previsoko i predaleko te tako nije bio predmet interesa Interove zone. Sada Hamzu zatvara Interov srednji vezni i stoga nije u mogućnosti preuzeti Jaira kad se ovaj demarkira po dubini, nego za Jairom izlazi igrač zadnje linije čime se otvara koridor prostora koji mogu napasti Dolček ili Blagaić, a u koji loptu može poslati Mujakić. Međutim Mujakić u taj prostor ne šalje loptu, a Dolček i Blagaić istovremenim kretanjem u taj prostor jedan drugom smetaju i oduzimaju ga.
Potpuna nekoordiniranost Dolčeka i Eduoka – tko daje širinu, tko uzima dubinu, tko odvlači, a tko rješava s loptom u posjedu.
U nastavku je Tudor pokušavao rošadama – pa je umjesto Jurića na desnu osmicu ušao Jradi, a umjesto Blagaića Eduok s jasnijom napadačkom ulogom. Potom je ušao i Čolina čime su Bili prešli na igru s četiri u zadnjoj liniji i konačno ulazi Dimitrov za skok u vrh napada te Brnić umjesto Juranovića kao još ofenzivnija opcija desno. Šteta je što Caktaša ne možemo vidjeti u njegovu pravom izdanju dok ga se koristi kao veznog igrača i ne stvara mu se prostor za realizaciju, jer Mijo je tek solidan vezni igrač, ali je na razini HNL-a elitni pomoćni/drugi napadač.
Zanimljivo je primijetiti kako se do primljenog gola Hajduk jako malo koristio centaršutevima, pokušavajući graditi igru i stvoriti višak. U tom periodu Hajduk osim šanse Jaira kao izravne posljedice kardinalne greške jednog od gostujućih igrača, gotovo da nije ozbiljno ni zaprijetio.
Zabrinjavajuće je kako je Hajduk napuštao svoju generalnu zamisao o načinu igre i igrao sve rudimentarnije, primitivnije – napuni šesnaesterac i ubacuj, stekao se dojam da su Bili opasniji, iako i dalje nije bilo posebnih šansi osim one Jairove s početka drugog dijela. Jasno, kompletnom razvoju događaja jako je pridonijelo i isključenje igrača Intera.
Ivan Rilov
