21. FIFA nogometno Svjetsko prvenstvo može se već označiti kao uspjeh. Hrpa golova, puni stadioni, dobra atmosfera i rezultatski neizvjesne utakmice pripomogle su konstantnom rastu popularnosti nogometa koji sve više ojačava svoju prvu poziciju na globalnoj piramidi sportova.
No, međunarodni nogomet se igra i van okvira FIFA-e, a i on je porastu. Aktualni ne-FIFA svjetski prvak od 9. lipnja je reprezentacija Zakarpatja iz zapadne Ukrajine. Predstavljamo vam ConIFA (Konfederacija nezavisnih nogometnih saveza) World Cup. Ove godine odigrano je treće izdanje tog natjecanja. Prvaci prvih dviju prvenstava 2014 i 2016 bili su Nica (okrug, ne klub) i Abhazija.
Ne radi se svakako o prvom natjecanju ovakvog tipa. Ne-FIFA međunarodna natjecanja održavaju se u jednom ili drugom obliku od kraja 80-ih. No, jedini oblik organizacije koji se uspjelo približiti ovom nivou natjecanja bila su Viva svjetska prvenstva u organizaciji N.F. Board-a. Ona su trajala od 2006. pa do 2012. te su zapravo služila kao temelj na kojem se gradila ConIFA.
Domaćin trećeg svjetskog prvenstva u organizaciji ConIFA bio je nogometni savez Barawe, za kojeg igra somalijska dijaspora, no utakmice su se igrale na londonskim stadionima, a ne u gradu Barawa na obali Indijskoga oceana. U prijestolnicu Velike Britanije stiglo je 16 reprezentacije, igralo se na čak 10 terena velikana engleskog klupskog nogometa poput Enfielda, Slougha, Bracknella, Carshaltona, Suttona, Bedfonta, Fishera, Bromleya, Aveleya te Haringeya.
Imena reprezentacija koje su se natjecale vjerojatno su nepoznata većini čitatelja. Na spisku se tako nalaze ekipe Tamil Eelama, Matebelanda, Padanije, Kabjile, Cascadie, ali i nešto poznatija imena Sjevernog Cipra, Tibeta, Kiribata i slično. Dok je velika većina igrača amatera, ima tu i nekih poluprofesionalaca, ali i nešto malo profesionalnijih igrača poput nogometaša turnira, vratara Béle Fejéra, koji se može pohvaliti da je (iako je susret odgledao s klupe za pričuve) osvajač rumunjskog superkupa iz sezone 15/16 s ASA Târgu Mureș.
Kao što vam je do sada vjerojatno jasno, kriteriji za nastupanje na ConIFA svjetskom prvenstvu dosta su slobodni. Pa tako tu ima brojnih ekipa dijaspore, nekih de facto neovisnih republika, par političkih projekata, ali i dvije neovisne države. Broj članova ConIFA-e se konstantno povećava i bliži se pedesetici.
Kako se radi o više manje amaterskim igračima i volonterskim nogometnim savezima, a neki oblik kvalifikacija je potreban, ConIFA ima sistem evaluacije utakmica reprezentacija koje se imaju želju natjecati na prvenstvu. Što je momčad aktivnija, i sa što boljim protivnicima igra (ili s klubovima ili drugima reprezentacijama), bolje su joj šanse za kvalificiranje na turnir.
Iako u ConIFA-i tvrde da su apolitični njihove članice svakako nisu. Tako iz organizacije navode da su ostali bez nekoliko sponzora zbog ‘spornih’ ekipa – primarno Tibeta, ali i drugih – no, usprkos tome interes ljudi i potencijalnih sponzora raste sa svakim natjecanjem.
Ove godine sponzor ConIFA World Cup bila je velika irska kladionica, a natjecanje je trajalo 10 dana te kulminiralo finalom između favoriziranog Sjevernog Cipra i Zakarpatja, koji su se na prvenstvo, poput Danske ‘92, uvrstili nakon otkazivanja Felvidéka u zadnji trenutak. Kao i Danska ‘92, pred 2500 gledatelja, uz Marka Clattenburga kao glavnog suca utakmice, ekipa Zakarpatja, koja zastupa mađarsku manjinu u Ukrajini, svladala je favorite. Ali tek nakon jedanaesteraca, s ukupnih 3:2. Ima još romantike u nogometu.
Treće mjesto pripalo je reprezentaciji sa sjevera Italije Padaniji, koja je nakon jedanaesteraca (0-0, 5-4) svladala reprezentaciju etničkih Mađara u Rumunjskoj. Umjesto slavlja pobjednike je doma u Ukrajini dočekao poziv na razgovor od strane policije. Ukrajinskim se vlastima, koje su posebno pažljive na bilo kakva separatistička djelovanja, izgleda nije svidio uspjeh Zakarpatja. Ipak, ozbiljnih sankcija na sreću nije bilo. Zakarpatje će tako moći braniti svoj naslov na sljedećem prvenstvu za dvije godine.
Antun Katalenić
