Tek tjedan dana dijeli nas od početka proljetnog dijela 1. HNL. Kako i nogometaši tako i suci zaključuju pripreme za spektakularan nastavak sezone. Sudeći po pripremnom razdoblju čeka nas “puno lipih stvari”.
Dok neki nogometaši, koji će iduće mjesece provesti trčkarajući po hrvatskim stadionima, još mogu sanjati da će u šestom mjesecu pronaći mjesto na avionu prema Rusiji te istrčati na neki od modernih ruskih stadiona, isto nikako ne možemo tvrditi za ljude s pištaljkom i zastavicama. Onim najboljima će na proljeće vrhunac biti suđenje poneke utakmice europskih kupova, prijateljskih susreta seniorskih i mlađih reprezentacija, dok većina svoje međunarodno iskustvo skuplja tek na pripremnim utakmicama klubova iz regije.
Prije zadnjih službenih testiranja krema hrvatskih sudaca hvatala je formu na međunarodnom turniru Arena Cup u Medulinu, gdje smo se još jednom mogli uvjeriti zašto se za nikog od njih nije našlo mjesto među svjetskom elitom na Mundijalu u Rusiji.
Prva fućkaljka Hrvatske Ivan Bebek na finalnoj utakmici između Lokomotive i Intera praktički je svih 90 minuta srdačno čavrljao s nogometašima zagrebačkog kluba, kojima se čak obraćao nadimcima te ih pohvalio kod neke dobre reakcije i samo “zažugao” prstom kod oštrijih startova, što je daleko od nekog profesionalnog odnosa. Istom se “taktikom” odličnih odnosa služio i Bruno Marić, koji je pred početak utakmice između Lokosa i Zrinjskog očito zapeo u prometu, pa su ga nogometaši morali malo pričekati, a u susret je krenuo bez zagrijavanja – vjerojatno je grijanje u autu bilo na “full”. To ga ipak nije spriječilo da još jednom podsjeti sve prisutne na priče o njegovoj naklonosti prema zagrebačkim dečkima, što je dodatno potaknuo diskutabilno dosuđenim kaznenim udarcem s kojim su Lokosi otvorili vrata finala.
Daleko najnezadovoljniji suđenjem bili su članovi slovenskog Ankarana, koji su Mariju Zebecu prigovarali zbog nedosuđenog kaznenog udarca na utakmici protiv Cibalije. Zebec im je na primjedbu, da se igranje rukom u kaznenom prostoru svugdje, pa i u Italiji kažnjava penalom, hladnokrvno odgovorio: “Ovo vam nije Italija, ovo je Hrvatska!”. Slovencima je konačno pukao film na susretu za sedmo mjesto protiv Hrvatskog Dragovoljca, pa je nakon sumnjivo dosuđenog kaznenog udarca na njihovu štetu cijenu platio sudac Daniel Starčević, kojeg je jedan od nogometaša slovenskog prvoligaša složio na pod, tako da je utakmica prijevremeno završila.
Za vrhunac sudačkih bisera pobrinuo se Marin Vidulin, koji je izmislio medulinski VAR (Video Assistant Referee ili video tehnologiju koja se uvodi na nogometne stadione posljednjih godina). Naime, na susretu za treće mjesto jedan od napadača Cibalije krenuo je prema vratima banjalučkog Borca, a loptu si je nakon kontakta s braničem u for gurnuo s obje (!!) ruke. Vratar Borca se izvan kaznenog prostora sudario s njim, a Vidulin mu je bez pardona pokazao crveni karton. Banjalučka ekspedicija tražila je igranje rukom, no Vidulin je bio neumoljiv, tako da je vratar morao napustiti travnjak. Ipak, nakon pola minute Vidulin je odlučio popričati sa stručnim stožerom Borca, nakon toga se očigledno sjetio da negdje uz rub igrališta valjda postoje i asistenti, pa je nakon razgovora s gotovo svima prisutnima na i oko igrališta poništio crveni karton, dozvolio vrataru povratak u igru i dosudio igranje rukom. Ne znam što se oni Talijani kod VAR-a zamaraju pregledavanjem snimaka…
Ah da, zaboravio sam… ovo nije Italija, ovo je Hrvatska.
Mario Livoni
