Suradnja Rijeke i “Akademije Abuja” počela je u svibnju 2012. godine kada je prva skupina igrača iz Nigerije posjetila Rijeku, uz, naravno, Gabrielea Volpija kao poveznicu, i ta veza je postajala brzo sve jača.
Hrvatski su stručnjaci otišli raditi u Nigeriju, Abuja je postala stalan gost turnira u Hrvatskoj, te su malo-pomalo, što su mnogi željno iščekivali, počeli iz nje dolaziti, na potpis ili trenirati, mladi igrači koji su procijenjeni kao dovoljno dobri za Rijekine standarde.
Prvi je s Rijekom ugovor potpisao u listopadu 2012. godine 1.78m visoki lijevi bek/krilo Jamilu Collins, rođen 5. kolovoza 1994. godine u Kaduni. Malo-pomalo, izborio se za standardno mjesto u juniorima te sezone, a nedugo potom pridružila su mu se još trojica sunarodnjaka.
Vezni Ishida Benjamin, rođen 11. listopada 1994. godine u Kaduni je skupio pristojnu minutažu u juniorima, počevši s turnirom u Viareggiu nadalje. Osam startova i dva ulaska s klupe ukupno. Ipak, nije bilo dosta za produžiti ugovor. Iza efektivno nestaje, ali nije nemoguće da je svaki njegov spomen u bespućima nigerijskog interneta prikriven godinu starijim reprezentativcem Francisom Ishidom Benjaminom.
Kingsley Ndidi Olie je rođen 3. veljače 1994- godine u Lagosu. Krilni i vezni igrač visok 1.79m nije se nametnuo. Još je u Viareggiu bio u drugom planu, ulazeći u trash timeu, te je na proljeće tek šest puta ušao s klupe. Ugovor naravno, kao ni Benjaminu, nije produžen. Natrag u Nigeriji je igrao za ODIC FC iz Lagosa na trećeligaškoj razini i postao kapetan. Šansu je ponovno dobio početkom 2016. kad prolazi probu u norveškom drugoligašu Mjøndalenu. Spominje se tad i Crystal FC, čiji je možda bio član. U Norveškoj se ne nameće, brzo pada na klupu i u statusu rezerve završava prvu sezonu, a iako ulazi u drugu nakon kvalitetnih nastupa na pripremama kao prvotimac, opet do kraja sezone gubi taj status i danas je slobodan igrač.
Goodness Ohiremen Ajayi, 1.79m ofenzivni krilni igrač rođen 6. listopada 1994. godine u Benin Cityu, pokazao je možda i najviše od njih, iako mu je ozljeda ključne kosti odnijela dobar dio proljeća 2013., te svela na tek četiri nastupa za juniore. “Obi” se, međutim, dopao Keku, koji ga je priključio prvoj ekipi već toga ljeta. Njima se istog ljeta svima pridružio još jedan krilni ofenzivac sličnog profila – Mohammed Okechukwu Aliyu, rođen 5. rujna 1995. godine u Umuni. Visinom (1.78m), pozicijom i imenom sličan Ajayiu, imao je jako sličan i start u Rijeci – lom noge na juniorskom turniru, radi čega propušta jesensku polusezonu.
Collins je proslijeđen na posudbu u tad drugoligaški Pomorac, gdje se nameće i skuplja popriličnu minutažu (29 nastupa, 27 startova), a Ajayi dolazi do 11 nastupa (4 starta) uz gol i dvije asistencije u Prvoj HNL. Ne puno – ali od Nigerijaca s konkretnim učinkom za prvi tim Rijeke.
Početak 2014. donosi još vijesti, od kojih je najbitnija bila da je za Rijeku potpisao Theophilus Solomon. Napadač rođen 18. siječnja 1996. godine u Kaduni, visok 1.84m od starta je praktički naznačen kao “onaj kojeg se čeka”, najveći talent među njima, koji je još od ljeta 2012. trenirao s klubom, odakle je prešao iz Eco FC-a, čekajući 18. rođendan. Odmah je poslan na posudbu u Pomorac, kao i oporavljeni Aliyu. Za razliku od standardnog Collinsa, nisu ostavili bitniji trag. Aliyu je četiri puta startao i četiri puta ušao, dok je Solomon startao jednom više. Učinak jednak – nula.
Sredinom proljeća se ekipi priključio službeno i centralni vezni Gerald Chibueze Diyoke, rođen također u Kaduni, 11. ožujka 1996. godine, visok 1.75m, koji je ostatak polusezone odigrao za juniore, standardno. Kolonija Nigerijaca je, međutim, bila još veća. S klubom su trenirali stoper Tahir Maigini (15.5.1997), obrambeni/vezni Sani Faisal (15.10.1996.), napadač Joshua Agboola (14.1.1997.) i vezni Ehis Guobadia. Nitko od njih, međutim, na kraju nije potpisao ugovor s Rijekom. Guobadiu je eliminirala navodno ozlijeda, a Maigini je koju godinu kasnije završio u primaveri Spezie, ali bez uspjeha, te traži svoj put kroz Serie D.
Ljeto 2014. godine donosi nove rošade – primarno radi stvaranja druge ekipe Rijeke koja je igrala u 3. HNL Zapad. Klubu se odmah službeno priključio vratar David Samuel Nwolokor, rođen 10. siječnja 1996. godine u Port Harcourtu. Nametnuo se kao standardan u “bekavcima” i primio tek 13 golova u 20 nastupa. Diyoke je također bio standardan – 28 nastupa uz jedan gol, kao i Collins (24 nastupa). Ajayi je bio između prve i druge ekipe – u sezonu je ušao s golom i asistencijom u pobjedi nad Zagrebom, ali potom pao na klupu. Neko vrijeme je igrao za B momčad, pa pred kraj sezone vraćen u prvoligaški kadar – na kraju je došao do dva starta i osam ulazaka s klupe, bez učinka nakon prve utakmice, a za B ekipu je zabio četiri puta u 14 nastupa.
Aliyu je odradio jesen u bekavcima, uz dva gola u 14 nastupa, da bi potom otišao na posudbu u Prvu HNL za Zadar. U 11 nastupa skupio je tek dva starta, bez učinka. Tamo se pridružio Solomonu, koji je u Zadru bio od početka sezone. Međutim, starta tek tri puta, deset puta ulazi s klupe i zabija tek u 2-5 porazu od Lokomotive. Kolonija je još uvijek rasla – na proljeće dolazi još jedan vratar – Ayotunde Ezekiel Ikuepamitan, rođen 14. prosinca 1996. godine u Ondu, koji je poslan potom u trećeligaški Varaždin, a lijevi bek Yusuf Musa, rođen 17. studenog 1996. godine – također u Kaduni, nije dobio preveliku minutažu na proljeće, tek jedan start i četiri ulaska s klupe u B ekipi.
Ni ljeto 2015. nije prošlo bez promjena. Dolazi još jedan lijevi bek rođen u Kaduni (18.8.1997.) – Kabiru Muhammed. Nameće se kao standardan ispred Muse, te kupi 12 nastupa u 3. HNL, dok Musa starta tek dva puta i tri puta ulazi s klupe – čak igra i za juniore pet puta. Odlaskom Kabirua na posudbu u Krku iz Novog Mesta ipak dolazi do minutaže na proljeće, 13 startova u 14 nastupa. Kabiruu se nije baš isplatio izlet u Sloveniju – nastupa u tri poraza Krke, jednom starta i svaki put gubi. U Krki je, pak, trebao zamijeniti Jamilua Collinsa, koji je tamo proveo jesen kao standardan igrač (13 nastupa, 12 startova). Collins je prebačen tad na posudbu u Šibenik gdje je također standardan (11 startova u 12 nastupa). Osim spomenutih bekova, za Rijeku B su igrali još i Diyoke (21 start za B, 1 nastup za juniore) i Ikuepamitan, koji je u 18 nastupa primio 23 gola.
Šibenik je bio i destinacija Aliyua, Solomona i Nwolokora. Solomon je napokon počeo stvarno i pokazivati potencijal u seniorskom nogometu, pa makar drugoligaškom. U potpunosti standardan, u 31 utakmica zabio je 11 golova. Aliyu je također imao lijepu jesen, s tri gola u 17 nastupa, ali se ozlijeđuje preko zimske pauze i propušta ostatak polusezone. Nwolokor je u početku bio u sjeni Hrvoja Slavice, ali se nameće na proljeće – s tek 14 golova primljenih u u 16 nastupa. Ajayi, jedini s bitnijom seniorskom minutažom za Rijeku, odlazi na posudbu u Široki Brijeg, gdje gubi dio sezone na birokraciju. Ulazi u ekipu tek sredinom listopada, ali dokazuje potencijal u 15 nastupa (10 startova) u kojima je zabio pet puta i tri puta asistirao.
Na ljeto 2016, dok su se seniori pripremali za šampionsku sezonu, nije bilo novih igrača iz Abuje. Također, tu za Nigerijce nije, međutim, bilo baš mjesta. Brzi je Ajayi ostao jedini s pristupom prvoj ekipi, ali tijekom sezone ulazi tek sedam puta, uz asistenciju i izboren jedanaesterac u 2-0 pobjedi nad Splitom. Još gore, propušta proljeće u potpunosti.
Solomon i Collins su otišli na posudbu u Istru. Solomon je standardan tamo (31 nastup, 30 startova), što u špici što na krilu, i zabija sedam golova uz dvije asistencije. Collins je skupio 10 startova u 11 nastupa, bez golova, ali na polusezoni odlazi na posudbu u Šibenik (12 nastupa, dva gola). Nwolokor je, također, nastavio dokazivati vratarsku formu u Premijerligašu Vitezu, uz više shutoutova, primio je tek 18 golova u 26 nastupa.
Šibenik je, naravno, opet imao koloniju Nigerijaca kod sebe. Ikuepamitan se za razliku od Nwolokora nije mogao nametnuti kraj Slavice, nastupio je u šest utakmica i primio jednak broj golova. A Diyoke, nakon de facto propuštene polusezone (jednom je bio na klupi seniora), je dobio priliku igrati drugoligaški nogomet, standardan na proljeće, kao i Collins, s 13 nastupa. Uz njih je bio i Musa, ali kao igrač Šibenika. Ne pretjerano neočekivano, nije produžen ugovor s njim, ali u 2. HNL se preporodio. Od tada je nakupio 46 nastupa, samo tri puta ušavši s klupe, uz par golova.
Aliyu je također otišao iz kluba. Nije mu produžen ugovor i odlazi u RNK Split koji je pritisnut financijskim poteškoćama. Tamo u sezoni dolazi do tek sedam nastupa (tri starta), pa na ljeto raskida ugovor i završava u Istri 1961. Suočen s jednakim stanjem u klubu raskida i ugovor s njima i odlazi u drugu ligu igrati za Šibenik, tamo gdje mu je i djevojka i sigurna minutaža. 14 nastupa (13 startova) i jedan gol za sada.
Na proljeće 2017. dolazi zasad zadnji Abujanac. Samuel Ayodeyi Bamidele, defenzivac koji može igrati i ulogu u vezi. Rođen je 3. rujna 1998. godine u Ilorinu, i prije Abuje bio je i u akademiji Kwara koja se također spominjala vezano za Speziju. On proljeće provodi u juniorima, standardan.
Ovoga ljeta otišao je i Collins. Istekom ugovora odlazi u Paderborn (njemačka 3. liga) i nakon tri utakmice u Oberligi dolazi u trećeligaški kadar, te dolazi do sedam nastupa (četiri starta), uz jednu asistenciju.
Golmani su ostali u Rijeci, ali ne nastupaju. Nwolokor je došao do povremene klupe te je nedavno produžio ugovor, Ikuepamitan ni blizu. Kabiru i Bamidele su otišli na posudbu u drugoligaški Varaždin. Prvi je standardniji, 13 nastupa (12 startova), drugi malo više u rotaciji (15 nastupa, ali 9 startova). Ostali su otišli u inozemstvo.
Solomon je iz hvatskog stigao u srpskog prvaka, u Partizan, ali nije se dokazao. Šest ligaških nastupa i par nastupa u Europa ligi, dva starta i šest ulazaka s klupe u oba natjecanja ukupno, bez učinka. Na polusezoni je vraćen u Rijeku, a navodno ima još interesa za njega, bilo za transfer, bilo za posudbu. Ugovor mu traje još dugo, do ljeta 2020., i sve je moguće, ali ne bi šokiralo da najveća nada među Nigerijcima, zasad još nerealizirana kao senior u potpunosti, ode iz kluba bez službenog nastupa. Ako ništa, odšteta je sigurna.
Nisu ni druga dvojica imali bolju sudbinu. Ajayi je u Hapoelu iz Ashkelona igrao više, osam puta startao u 10 utakmica, dva puta zabio i jednom asistirao. I ne toliko impresivno uzevši u obzir da je igrao više u špici nego na krilu. Na kraju je ispao iz ekipe i vraćen je u Rijeku. I on ima ugovor do ljeta 2020., pa nije nemoguća nova posudba. Diyoke se za razliku od njih nametnuo kao standardan, ali već iza petog nastupa mora na operaciju koljena i još se nije vratio.
Ipak, još se stigne oporaviti i nametnuti ako klub bude imao strpljenja, ima dovoljno vremena. Ikuepamitan lako moguće broji zadnje mjesece u klubu. Kabiru ima još pola godine za nametnuti se igrama u 2. HNL, Bamidele nešto više. Sudbina Solomona i Ajayia visi pomalo, transferi ili posudbe su vjerojatni, ali ne čini se da napreduju koliko bi se to htjelo. Na kraju, ne bi bilo nemoguće da od svih u klubu uspije – vratar! Nwolokor je dobio ugovor do ljeta 2020., i premda je trenutno treći vratar, iza Sluge i Prskala, pokazao je prvoligaški potencijal na posudbama. Možda bi bilo pametno, ako ostane ista postava, naći mu klub na toj razini za posudbu da nastavlja prikupljati minutažu.
Inicijalna nadanja ipak nisu dosegnuta, dijelom možda i radi nesreće, ozljeda, ali trenutno se ne čini da bi mogao itko od trenutnih igrača napraviti veći transfer vani iz Rijeke, iako bi se neki mogli naći barem u širem kadru. Nekako ostaje dojam da su se putevi Rijeke i akademije u Abuji pomalo počeli razilaziti nakon što je krajem rujna 2016. preminuo Božidar Matijević, čovjek koji je puno napravio za vezu riječkog kluba i te akademije.
Spezia je, doduše, već godinu ranije stavljena u prvi plan. Nije naravno ni kod njih svatko postigao uspjeh. Lijevi bek Loho Lionel (’98) nije se probio, kao zasad ni “Rijekin” Tahir Maigini. Napadač David Okereke (’97) poslan je na posudbu u trećeligašku Cosenzu, a veznjak Theophilus Awua (’98) u trećeligaški Juve Stabia. Napadač Suleiman Abdullahi (’98), koji je briljirao po turnirima za Abuju još je u Primaveri. Međutim, napadač Umar Sadiq i desni bek Nura Abdullahi (oba ’97) su prodani u Romu za 5 milijuna eura ukupno nakon impresivnih nastupa za Spezijinu primaveru.
Igrači završavaju i u drugim klubovima… Orji Okwonkowo i Kingsley Michael čijim se uspjesima u reprezentaciji klub hvalio prije par godina završili su u Bologni. Orji (’98) igra Serie A, a Kingsley (’99) je standardan u primaveri. Krilo Christian Akannoh i napadač Odunayo Ayonuga (oba ’98) prikupljaju lijepe statistike u juniorima švedskog Mjällbya.
Renato Pilipović još radi u akademiji, ali koliko god je neki voljeli prikazivati kao “Rijekinu”, ona to ipak na kraju nije pogotovo danas uzimajući u obzir i promjene u HNK Rijeci koja više nije u većinskom vlasništvu Stichting Social Sporta koji je bio spona između Akadmije Abuja i kluba. Čini se da će se ove godine pomalo raščistiti situacija oko preostalih igrača u Rijeci, ali bilo bi svakako šteta da se ta veza baš u potpunosti prekine.
MODD
