Eto, da se i to dogodi. Stadion ne mora biti prepoznat samo kao mjesto za sportske prirodbe, nažalost često prazan ili poluprazan, nego ga se može prepoznati kao kulturno dobro. Da je tome tako pokazuje i odluka Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra pri Ministarstvu kulture kad je u pitanju Stadion Poljud. Obrazloženje?
Stadion, poznat i kao “Poljudska ljepoticardquo;, je doista izniman i višestruko zanimljiv u arhitektonskoj kompoziciji. Iz ortogonalne projekcije, iz zraka, njegova je forma čisti krug, dok je iz središnje osi rastvorena školjka.S obodne zone oko stadiona 12 mostova širine 6 metara i s rasponom od 30 do 40 metara te 8 ulaznih stubišta vode posjetitelje neposredno u gledalište. Mostovi nadvisuju duboki “opkop” u kojemu su, ispod tribina, smješteni poslovni prostori. Pristup samom terenu omogućavaju tri glavna ulaza, a na sjevernom dijelu zapadne tribine je ulaz za natjecatelje i svečane mimohode. Zona oko stadiona, površine 60.000 četvornih metara namijenjena je pješacima, a sastoji se od asfaltiranih i zelenih površina.Osim po arhitektonskoj koncepciji, stadion se izdvaja i jedinstvenom krovnom konstrukcijom težine 680 tona.
No, Stručno povjerenstvo nije prepoznalo samo tone, metre i asfaltirane površine koje je zamislio, sad već legendarni arhitekt, Boris Magaš. Stadion je smješten u prirodnom okruženju kaštelanskog zaljeva, vizurno orijentiran prema zelenilu Marjana, neznatno upušten u teren kako bi u različitim vizurama iskazao izuzetno lagan volumen koji u prostoru gotovo lebdi, svojim smještajem u prostoru, oblikovanjem i konstrukcijom svjedoči iznimne urbanističke i arhitektonske vrijednosti i posjeduje nezamjenjivu odrednicu suvremenosti, zaključuje povjerenstvo.
Sve to znači da je stadion približen čovjeku, da se uklapa u krajolik, a opet svojim rješenjima pokazuje suvremenost. No, osim priznanja za Borisa Magaša i sam stadion, ovo nudi i novu mogućnost obnove i održavanja stadiona. Naime, po Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Poljud je sada građevina o kojoj treba posebno skrbiti, a to uključuje i mogućnost financiranje njegove obnove putem natječaja Ministarstva kulture ili kroz EU fondove. Ovo je tako nova prilika za, kako joj tepaju, “poljudsku ljepoticu”, da stadion koji je sustavno zanemarivan dobije prijeko potrebnu pomoć u održavanju i obnovi. Kako će se priča rasplesti, ostaje za vidjeti.
Veljko Tomić