Teško je iti napisat rezultat u naslovu, možda ga doli negdi na dnu teksta nađete ;mdash;)
Dakle, šta je pošlo krivo ? Jedan od onih dana ? Dogodi se ? Krive postavke ? Temperatura ? Sudac ? Neiskustvo ? Rekovalescenti ? Loša forma ? Bez navijača ?
Reka bi, od svega po nešto. Najgore je kad autu otkažu kočnice na nizbrdici, a onda ti još ostane volan u rukama, nema zaustavljanja nego ravno u provaliju. U nogometu, gdje je 11 igrača na terenu, malo je jedan da nešto slično tome zaustavi, pa čak i par njih rijetko može nešto više napraviti ako imaš više neraspoloženih. Često se zna dogodit i da jedan igrač skrivi poraz ekipe koja je dobro igrala, a kod Hajduka sinoć ne da nije bio omjer polamdash;pola nego nitko nije bio na potebnom nivou. Maloča i Milović prvo poluvrime te Kusso nešto prvo i malo drugo. Samo šta da nije Maloča bio tako dobar 1.poluvrime, kada je spasija nekoliko sigurnih golova, lako je zaključit da smo još i dobro prošli.
Rezultat će bit zapisan debelim (crnjim) slovima u Hajdukovoj povijesti jer takvih poraza baš i nema u librima, a posebno boli jer je od najljućeg rivala. Veće kazne u stvari i nema za igrača od one da te spominju vezano uz takvu utakmicu. Ko će se sitit da si osvojia kup ili da si postiga najviše golova ovog prvenstva (trenutno), da si junački ginija sve utakmice do sada i da si na korak (trenutno) od tog “atomskog” Dinama. Ko će se sitit Tušinog napadačkog poimanja baluna, da Hajduk vrati onome šta je bija kroz povijest, posjed i pritisak na protivnika. Rijetki. Jebat ga. Uvik je lakše pokazat prstom i pljunit, a još lakše kad je masa pa se sakriješ u gomili.
Ne triba, a i ne može ih se abolirati krivice od ovog poraza, iako je vidljivo da su ga oni prilično teško, možda najteže od svih nas primili. Pretpostavka je od početka bila da ćemo kroz trnje ić ovo prvenstvo (kao i prošlo) s obzirom na financijsku provaliju u koju su nas prethodne uprave gurnile. Uz sjajnu podršku Torcide Hajduk je polako sazrijevao i odlično rezultatski gurao. Od 26 utakmica samo 4 je kiksao. U te 22 druge bilo je lošijih i boljih izvedbi, ali ni u jednoj nisu klonili, od početka do kraja su orali teren i zasluženo dobivali na kraju pljesak i kad rezultat nije bio dobar. Čak i često nenaklonjeni mediji su imali zanimljivu i iznenađujuću priču o uspjehu koju nisu mogli zanemarit.
I sad bi tribalo pokopat sve dobro šta je napravljeno radi jednog, istina velikog kiksa ? Svu tu borbu do zadnjeg atoma snage. E, nećemo tako …
Kalinić, inače fantastičan, brani reprezentativno
Vrša i Jozo, srce ostavili na terenu do sada mdash; na blogu u najavi piše da se vidi da su zadnji atom snage dali u remiju 2:2)
Safet, najbolji igrač do sada mdash; i za njega u najavi piše da je izdušija u prošloj i da ne znam kako će ovu
Bukva i Iluridze mdash; rekovalescenti, nije se lako vratiti
Maloča i Magistar do sada reprezentativni
Pašalić i Bradarić sa ogromnim srcem, moraju ka mladci malo koju i izdušit
Kuassi, on je i jučer da više od ostalih
Bašić, najveća perspektiva, mladac, budućnost Hajduka
Kiš, koji je malo i inače igra
Anđelković, rekovalscent
Caktaš, Bencun, Maglica, Andrijašević, Mikanović ozlijeđeni
I ko će izvuć kad krene loše ?
I onda se dogodi ona iscprljujuća utakmica 3 dana prije, u kojoj se trošimo do zadnjeg atoma snage, u kojoj izjednačimo u 91. minuti. Onaj tko nije bio sportaš ne zna koliko ti energije izbije i ta radost gola u zadnjoj minuti utakmice. Naravno, i Dinamo je sigurno bio uzdrman tim golom (kao i cilom sezonom), ali se ipak radi o iskusnijim i vrijednijim (realno skupljjim) igračima od Hajduka, kojima je triba samo gol iz prekida da otpuste kočnicu potpuno. Ovo je kao uvod onoga šta se događalo u ovoj utakmici.
Tušo je sigurno najpozitivniji lik do sada u ovoj priči, tvorac ovog mladog Hajduka koji se ne boji ničega, koji napada (nekad i grlom u jagode), koji je najefikasnija ekipa lige, koji je već sada afirmirao popriličan broj igrača kojima je vrijednost dobro porasla. U samoj najavi utakmice rekao je da Hajduk neće odustati od svoje igre sa orijentacijom dati gol iako smo objektivno lošiji bili i u prvenstvenoj utakmici. Tada smo izjednačili na samom kraju, ali smo imali bolji posjed baluna i dobar omjer udarca 14:10. Dinamo je nekako bolje stajao i imao izrazitije prigode šta je i za očekivat od ekipe u koju se toliko uložilo. Ali se Hajduk dobro potrošija. Zato sam od Tuše očekiva čep, pirju, kineski zid, Dioklecijanovu palaču, Klišku tvrđavu. Neku novu formaciju koju tisak razvlači po člancima ka Špacinu pirju i da dođemo kući s 0:0. Pun Poljud. Možda je Tušo triba zatvorit utakmicu potpuno od početka i ić na 0:0, dosadu, jer nikoga Dinamo nije do sada razbija, a mi imamo prednost druge utakmice. Ali to ne bi bija Tušo, a ni Hajduk ove sezone. Tribalo je to možda malo lukavije odradit, po starački, iskusnije (samo kako smo izgledali sumnjam da bi išta pomoglo).
Nije se tako dogodilo. Nije se dogodilo i jer te dobra sezona zavara. Tušo je sigurno bio svjestan da igrači neće moć trčat toliko, posebno ako se uzme u obzir prošla utakmica, pa hladnoća (mdash;2), magluština (vlaga u zraku) i zbog toga je stavija 4 u zadnjoj liniji, ali opet sa tendencijom napada. Ipak ni on sam nije bio svjestan da smo baš toliko potrošeni, a bili smo. Jednostavno, u svakom trku sporiji, u svakom skoku niži, u svakom duelu mekši. Svi ničiji balun bi se odbili u smjeru protivničkih igrača baš zbog te čvrstine duela. Normalno, svakim golom bi raslo samopouzdanje kod protivnika, a naše je padalo. Ka hijena kad osjeti da je žrtva ranjena da se ne može oduprijet, lagano je grize, živu, nemoćnu. Još nam sudac ne svira čist penal koji bi bar rezultat sveo pod normalne poraze. Upravo ta iscprljenost je uzrokovala kašnjenja u duelima, a time i osjećaj nemoći. Nakon toga, kad osjetiš nemoć, bižiš od baluna jer znaš da ti nisi taj koji može pomoć ekipi, a kad tamo … nema baš nitko ko može biti taj koji će povuć ono auto s početka teksta koje juri prema provaliji. Jedni iscrpljeni prethodnom utakmicom, jedni rekovalscenti koji ne mogu, jedni van forme, jedni koji i nisu za preuzet odgovornost … Okreneš se prema klupi i vidiš da i nemaš baš rješenja. Jadni Tušo je mijenjao koncepciju 4 puta, slao igrače na druge poziciji, probao zonski, ali već smo tada bili dobro potonili i dali hijeni da joj oči zasjaje u mraku, željnu naše krvi. Igrači su htjeli, ali kad vidiš da kasniš u svakom duelu osjećaš se nesiguran i kod najobičnijeg starta. Nije to klasično “usrali se” nego igrački, jer možeš se ti zaletit ko budala i onda proklizat u prazno. Svejedno kasniš.
Glupe su i pretpostavke da Tušo nije dobro motivirao momke ili da oni nisu dovoljno htjeli ili da su se umislili ?! Zar triba bolja motivacija od samog Dinama, koji ne leti, kod kojeg smo bod uzeli 3 dana prije. Ne ! Jednostavno to je bio onaj od dana kad se sve poklopi negativno, di nema niko za povuć. Dan kojeg imaju i Bayern (0:7 Schalke) i Real Madrid (0:6 Valencia) i ManU (1:6 ManC) pa i “atomski” Dinamo (1:7 Lyon), i čak puno gore od Hajduka.
Ne triba igračima puno zamirit. Zbog ovog teškog poraza ne triba cilu sezonu bacit u vitar. Bitno je da ozbiljno shvate i da iz ove teške škole nauče, da očvrsnu (dovoljno im je da vide na mobitelu broj 5 pa da se uozbilje). Samo sad se tribaju škapulat i pokazat u ove preostale 3 utakmice ono lice na koje su nas navikli.
Torcida će sigurno bit tu da ih podrži, triba li naglasit, još jače !
I kad gube i kad tuku uvik virni svom Hajduku !
ps
ah da, rezultat ;mdash;)
Dinamo mdash; Hajduk 5:0 (1:0)
DINAMO: Zelenika mdash; Pinto, Šimunić, Addy, Lima mdash; Ademi mdash; Soudani, Brozović (od 78. Halilović), Antolić (od 28. Pamić), Fernandes mdash; Čop.
HAJDUK: Kalinić mdash; Vršajević (od 67. Kiš), Maloča, Milović, Jozinović mdash; Bradarić (od 81. Anđelković), Pašalić mdash; Sušić, Bukva, Iluridze (od 46. Bašić) mdash; Kouassi
analiza utakmice ? nije potribna …
