Splitski prvoligaši

RNK Split i HNK Hajduk mdash; dva su stogodišnjaka čiji su stadioni udaljeni nekoliko stotina metara, a zadnjih sezona zajedno su u Prvoj ligi. Suparništvo ova dva kluba postojalo je prije nekoliko desetljeća. Teško je potvrditi da suparništvo postoji i danas, jer su se okolnosti u kojem djeluju značajno promijenile. Međutim, mediji vole potencirati razlike između ova dva kluba, Torcida se obrušava na čelnike RNK Split zbog niza nepopularnih odluka koje su donosili, a među kuloarima se često spominje izrazita strast vlasnika SplitaSlavena Žužula da bude bolji od Hajduka .

Uzevši u obzir 24 od 36 kola ove sezone, te prošle dvije, pokušati ćemo napraviti jedan mali paralelni slalom ova dva kluba.

Dakle, Split je klub jednog vlasnika (više od 99% dionica kluba), dok je Hajduk još uvijek gradski, a otkad navijači demokratski biraju članove Nadzornog odbora mdash; narodni. Profesionalni nogometni klub današnjeg doba neophodno je promatrati kroz prizmu kako sportskih, tako i onih vansportskih, organizacijskih rezultata i aktivnosti.

Sportski rezultati
Uzimajući u obzir sportski rezultat, lako je primjetiti da se Hajduk u obje prošle sezone plasirao u Europu, a lani i osvojio trofej (kup). Split nije osvojio nijedan trofej i prošle sezone nije se uspio plasirati u Europu, za razliku od pretprošle. Štoviše, trend sportskih rezultata je negativan, posebno su ovosezonski rezultati razočaravajući kad se uzmu u obzir očekivanja i najave kako iz samog kluba, tako i medija. Naime, pred početak ove sezone analitičari su mahom Split stavljali ispred Hajduka, uz Dinama, Rijeku i Lokomotivu. Uostalom, neki su Bijelima najavljivali borbu za opstanak, a Split titulirali najboljom ekipom lige, dok su ambicije vlasnika kluba išle k naslovu prvaka. Nakon 24 kola Hajduk je na drugom mjestu prvenstva i gotovo je osigurao još jedan plasman u Europu. Split, s druge strane, drži šestu poziciju sa čak 16 bodova manje od Hajduka, i plasman u Europu je, optimistično gledano mdash; vrlo neizvjestan.

Stručni rad
Ako malo zagrebemo ispod površine stručnog rada, odnosno kontinuiteta istog, da se primjetiti neke zanimljive stvari. Hajduk je kroz protekle tri sezone promijenio dva trenera od kojih je jedan otišao sam (Krasimir Balakov) zbog ponude koju je dobio iz Bundeslige, a Hajduk je smijenio drugog mdash; Mišu Krstičevića. Zgodno je notirati i to da su razlozi Krstičevićeve smjene ipak bili nenogometne prirode. Momčad danas vodi Igor Tudor kojemu je ponuđen novi ugovor.
S druge strane, Split je u zadnje dvije i pol sezone promijenio pet trenera. Indikativno je i koliko se vodi računa o kontinuitetu stručnog rada: na početku ove sezone za trenera je postavljen Stanko Mršić koji je odabrao ekipu, pripremio ih, odradio polusezonu s njima, ponovo ih selektirao, odradio još jedne pripreme i onda dobio otkaz samo dvije utakmice nakon priprema. I to koje dvije utakmice mdash; protiv Hajduka i Dinama.
Pogledajmo malo višu instancu sportske politike kluba mdash; rad sportskih direktora. Hajduk je promijenio, baš kao i trenera mdash; dvojicu. Sergije Krešić pokazao se Marinu Brbiću kao promašaj pa je smijenjen mdash; i to je de facto jedina nogometna smjena u Hajdukovoj struci otkad klub funkcionira po modelu predloženom od strane udruge Naš Hajduk. Jens Andersson je klub napustio samoinicijativno iz privatnih razloga. Struku danas vodi Goran Vučević.
Uloga Tonča Bašića kao sportskog direktora po svemu sudeći nije toliko važna u donošenju strateških sportskih odluka, jer kako drukčije objasniti ovakve, sa stručnog gledišta posve čudne poteze, poput Mršićeve smjene netom nakon odrađenih priprema, selekcije igrača i tek dvije izuzetno teške utakmice nakon tih priprema. Poštuje li Bašić “zakone strukerdquo; ili mu se gazda miješa u posao, ostavljamo vama na prosudbu.

Omladinska škola
Omladinska škola Splita trenutno sudjeluje u prvoj momčad kluba s tri igrača: Galović, Erceg i Zagorac. Kod Bijelih je situacija “poneštordquo; drukčija: u prvoj ekipi je 13 igrača iz Hajdukove škole nogometa. Zanimljivo je i notirati da u Hajduku igra jedan igrač iz Splitove nogometne škole, a u Splitu njih čak sedam iz Hajdukove škole.
Ako pogledamo prema budućnosti, kako po pitanju mogućnosti daljeg razvoja igrača tako i prema potencijalu ostvarenja značajnijeg transfera i zarade za klub, uzimajući u obzir jasan trend prodaje isključivo vrlo mladih igrača iz hrvatske lige, također su vidljive jasne razlike između Hajduka i Splita.
Splitova momčad ima prosjek od 27,5 godina, Hajdukova od 21,5.
Hajduk u svojoj momčadi ima 7 igrača koji još imaju pravo nastupanja za mlađe kategorije, dok Split nema nijednog. Hajduk ima čak 19 igrača do 22 godine od kojih su otprilike polovica nositelji igre. Split ima 5 igrača do 22 godine, od kojih je tek 1 standardan prvotimac, a i on je među onima koji dolaze iz Hajdukove škole nogometa.

Prodaja igrača
Ako uzmemo u obzir financijske poteškoće s kojima se klubovi danas susreću te vrlo tešku stuaciju na tržištu igrača, jasno je da prodaja igrača predstavlja, nažalost, vrlo bitnu stavku u proračunu naših klubova, posebice onih poput Splita, koji i ne mogu računati na poveće sume preostalih izvora prihoda o kojima ćemo malo kasnije. Split je u svojoj povijesti realizirao tek jedan milijunski (u milijunima eura) transfer mdash; onaj Ante Rebića u Fiorentinu. S druge strane, Hajduk je u protekle dvije i pol sezone ostvario 6 miljunskih prodaja (Buljat, Subašić, Sharbini, Vukušić, Radošević, Pašalić).

Nenogometna djelatnost
Sad se osvrnimo malo na onu nenogometnu, poslovnu komponentu funkcioniranja klubova. Profesionalni nogometni klubovi danas se financiraju iz takozvane zlatne tri trećine: članstva, pretplate, ulaznice; zatim sponzori i marketing, te konačno mdash; TV prava. To su tri financijska stupa na kojima počiva stabilnost klubova.
Nogometni klub Split od sponzorskih ugovora uprihođuje godišnje cca 1,1 milijun kuna (2012. godina) mahom kroz jednog sponzora, dok s druge strane Hajduk ima sponzorske ugovore u vrijednosti od cca 10,4 milijuna kuna (2012. godina) kroz ugovore s danas već 60mdash;ak raznih poslovnih subjekata.
S obzirom na evidentnu razliku u navijačkom korpusu, lako je pretpostaviti da je marketinška zarada debelo na strani Hajduka.
Vodeći se istom logikom, jasno je da je Hajduk mnogo stabilniji i po pitanju prihoda od članarina i ulaznica, uključujući pretplate. Štoviše, kod Bijelih je posebno izražen pozitivan trend po tom pitanju. Za usporedbu navedimo da je Hajduk za 2012. godinu od ulaznica uprihodio cca 7,8 milijuna kuna, dok je Split od ulaznica i TV prava zajedno dobio cca 0,6 milijuna kuna. Hajduk je lani zabilježio rekordnih cca 6.300 prodanih pretplata, dok je Split imao 150 pretplatnika.
Prihode od TV prava za Split već smo naveli, dok je Hajduk je od prava emitiranja u 2012. godini uprihodio cca 3,5 milijuna kuna, no realna brojka kreće se oko 2,5 milijuna kuna (naknadno knjiženje za obveze iz 2010. i 2011. godine).

Likvidnost
Split se, otkad je Slaven Žužul preuzeo klub, pokriva koliko je lancun dug. Financije su u gabaritima koje klub može priuštiti, plaće redovito stižu, a nisu ni loše za hrvatske nogometne pojmove. Hajduk s druge strane najveći problem ima sa starim dugovima. Iako se vraćaju predstavljaju veliki uteg normalnom funkcioniranju kluba, te smanjuju pregovaračku moć sa sponzorima i potencijalnim kupcima igrača. Kako Marin Brbić kaže “najskuplje je biti siromašan“.

I onda, kad se podvuče crta, što ostaje?
S jedne strane Hajduk ima jasno definiranu organizaciju rada kojom klub profitira kontinuitetom struke, koja se očituje kvalitetnim radom u prvoj ekipi i omladinskoj školi, što mu vremenom omogućuje i više opcija na planu prodaje igrača. Sve se više stapa sa svojom golemom navijačkom masom koja ga i čini potentnim nogometnim klubom, što izravnom podrškom kroz navijanje i identifikaciju s klubom, što neizravnom kroz novac koji osiguravaju klubu. Dugoročno, perspektiva izgleda svijetlo.

S druge strane, Split ima jednog gazdu, vlasnika kluba koji ne uspijeva osigurati kvalitetan rad struke, bilo zbog kontinuirano lošeg odabira iste, bilo zbog stihijskog upravljanja klubom koje ne poštuje strateško planiranje za rad na duže staze, što se očituje negativnim rezultatskim trendom i slabašnom proizvodnjom igrača iz vlastita pogona, te manjim manevarskim prostorom na mercatu. Tri temeljna izvora prihoda su vrlo skromna, pa Split kao klub u potpunosti ovisi o dobroj volji jednoga čovjeka i njegovoj mogućnosti da financiranje kluba uskladi, s jedne strane vage mdash; s očekivanim i željenim rezultatima, a s druge strane mdash; s financijskim fer plejom.