Što je to zajedničko Cristianu Ronaldu, Lionelu Messiju i Ikeru Muniainu? Sjajne nogometne predstave u španjolskoj ligi? Sposobnost zabijanja pogodaka iz gotovo nemogućih situacija? Poigravanje s protivničkim obranama na način koji oduševljava svakom pratitelja nogometne igre? Možda. Ovisi o osjećajima, oku i neutralnosti promatrača. No jednu stvar mdash; definitivno mdash; dijele u zajedničkom vlasnišvu.
Njihovu plaću plaćate vi, svojim porezom. Da, svatko od vas, tko je ovo pročitao mdash; jer od 1. srpnja prošle godine, i Republika Hrvatska stekla je status punopravne članice Europske unije, i sudjelovanje u njezinim troškovima.
Još otkad je Španjolsku zahvatila kriza i zatražena je hitna pomoć EU, počelo se mrmljati o tome kako Španjolci uzimaju novac europskih poreznih obveznika, a istovremeno opraštaju dugovanja tržišnim gigantima u vlastitoj državi. Kako se već duže vremena šuškalo da neki nogometni kolektivi posluju po povlaštenoj poreznoj stopi, dok se s druge strane udaraju novi porezi na zdravstvene usluge, bilo je jasno da se nešto opasno narušilo u sustavu vrijednosti. Znamenito i proročanski zvuče riječi Ulija Hoeneszlig;aiz Bayerna, koji je sredinom ljeta izjavio:
“To je prosjačko ponašanje, i ne može potrajati. Plaćamo stotine milijuna eura da izvučemo Španjolsku iz govana, a oni otpisuju dugove nogometnim klubovima.“
Naposljetku, presudili su sami građani Španjolske, jer je skupina od nekoliko građanskih inicijativa, navodno ogorčena novim dizanjem stope PDVmdash;a, obavijestila Komisiju o tri slučaja koja bi po definiciji iz Lisabonskog ugovora mogla ući u sustav zabranjene državne potpore, a Komisija je, nakon malo čekanja, 18. prosinca, dakle prije nešto više od dva mjeseca, obavijestila javnost da je pokrenula postupak.
Istrage Europske komisije
Štoviše, tri odvojena postupka! Tri postupka, koja su ukupno uzela na oštricu sedam klubova, i to redom: Real Madrid, Barcelonu, Osasunu, Athletic Bilbao, Valenciju, Elchete Hercules. Oni koji prate španjolski nogomet, ili bar poznaju donekle španjolsku geografiju, odmah će zaključiti određenu distinkciju između navedenih mdash; dok su prva četiri “rasuta” po zemlji, zadnja tri kluba su susjedi i spadaju u oblast i nadležnost grada Valencije.
Komisija je postupak pokrenula zbog zabranjenih državnih potpora mdash; što je to uopće? Državna potpora, veli nam članak 107.Lisabonskog ugovora, definira se kao prednost u bilo kojem obliku na selektivnoj osnovi, koja se dodjeljuje poduzećima, od državnih tijela.
Prvi pokrenuti postupak, najzanimljiviji španjolskoj javnosti, obuhvaća prva četiri spomenuta kluba (Real Madrid,Barcelona,Osasuna,Athletic Bilbao), a bavi se poslovanjem po povlašenoj poreznoj stopi.
Drugi obuhvaća samo Real Madrid, a bavi se kupoprodajnim ugovorom jednog zemljišta u gradu Madridu kojeg su sklopili uprava kluba te gradska vlast.
Treći, za koji možemo reći da bi mogao biti veoma zanimljiv hrvatskoj javnosti, se bavi klubovima iz Comunitat Valenciana, a njegov predmet je jamstvo gradske uprave za kredit izdan tim klubovima, a dok su ti klubovi bili u financijskim poteškoćama.
Slučaj prvi mdash; jeftiniji porez samo odabranima
Što se tiče prvog slučaja mdash; prema španjolskom zakonu donesenom 1990. godine, svi profesionalni nogometni kolektivi morali su se preoblikovati u novokomponirani oblik pravne osobe mdash; sportsko javno društvo s ograničenom odgovornošću (Sociedad anoacute;nima deportiva mdash; ako ste se ikad pitali što to znači kratica S.A.D. iza imena većine španjolskih klubova mdash; Atleacute;tico Madrid S.A.D., Valencia CF S.A.D. mdash; e pa to vam je to). Vidi, kakve li slučajnosti, zbog “povijesnih razloga”, spomenuta četiri kluba nisu se morala preoblikovati, već su nastavili poslovati kao nekomercijalne sportske udruge. Kao takve udruge, sva njihova poslovanja imaju povlaštenu poreznu stopu od 25%, dok se sportska javna društva moraju suočavati sa stopom od 30%. Zašto to nikome dosad nije palo na pamet mijenjati? Jednostavno mdash; u nogometu se, kad je donesen taj zakon, još nije vrtjela ovolika količina novca, niti se mogla predvidjeti ovakva kriza. Sada, kad Real Madrid dovede Garetha Balea za sedam stotina milijuna novaca, tih pet posto razlike može utjecati na spašavanje dosta radnih mjesta mdash; barem tako tvrde predstavnici građanskih inicijativa koji su se žalili Komisiji. Osim toga, umjesto da novac iz takvog poreza ide državi, Španjolsku financira i iz krize izvlači EU mdash; a s njom i svi mi.
Slučaj drugi mdash; kriminal ili nelegalna državna potpora?
Drugim slučajem ne treba se u ovom pregledu ni baviti, jer se čini da je konačno objelodanjena mini korupcijska afera na koju su dugo upozoravali stanovnici Madrida mdash; naime, 2011. godine klub Real Madrid prodao je zemljište u blizini centra grada samom gradu Madridu, odnosno gradskoj upravi. Ništa tu ne bi bilo sporno da spomenuto zemljište nije na procjeni 1998. godine vrijedilo u današnjoj protuvrijednosti 595 tisuća eura, a spomenute 2011. godine naređena revaluacija na kojoj je cijena porasla do vrtoglavih mdash; 22,7 milijuna eura. Možda je na zemljištu otkriven naftni izvor ili rudnik dijamanata, nije mi poznato, a rekao bih da ni ne zavrjeđuje daljnji spomen u ovakvom kontekstu državne potpore.
Slučaj treći mdash; grad jamči za kredit
Treći slučaj je i najkompliciraniji. Klub Valencia u velikoj je financijskoj krizi (dobro, 22 kluba od 42 u prve dvije lige su pred rubom bankrota, pa to i nije neka novost), ponajviše zbog rasipnosti te gradnje novog stadiona, te je po dolasku na čelo kluba novog predsjednika Amadea Salva predstavljen program izlaska iz krize mdash; nalaženje investitora za stadion, podizanje kredita uz nove sponzorske ugovore, ili eventualna prodaja kluba ukoliko investitori ne budu zainteresirani. Problem je nastao u tome tko će jamčiti za kredit koji se namjeravao podići. Jamstvo za kredit preuzela je gradska uprava, odnosno grad Valencia , pa je tako teret otplate kredita u slučaju neuspješnog namirenja od kluba spao na porezne obveznike u gradu Valenciji. Potpuno identičan slučaj dogodio se u Elcheu te Alicanteu (odakle je Hercules), dakle svi oni trebali su snositi teret kredita ukoliko bi klubovi postali insolventni, što je tad već bilo pomalo izvjesno.
“Što sad”, pitao bi netko, “ni prvi ni posljednji slučaj mdash; građani su izabrali vlast, vlast je odlučila poduprijeti kredit kao jamac, vlast će politički odgovarati za to ako se i dogodi.” Ne bi bilo baš tako, zbog već spomenute zabrane državnih potpora. Naime, jedna od najvažnijih točaka izlistanih u primjerima zabranjene pomoći su upravo jamstva državnih tijela za kredite poduzeća u lošoj financijskoj situaciji, koja bi bez tih kredita bila prisiljena na eliminaciju ili preoblikovanje. Ukoliko bi se želio podići takav kredit, moralo bi se tražiti od Komisije, ili nadležnog tijela u samoj državi članici, posebno odobrenje mdash; kao kod nas, u slučaju Hajduka, koji je dobio dozvolu od AZTN. Valencia, Elchei Hercules to nisu učinili, tako da je jamstvo lokalne samouprave za te kredite vrlo brzo oborio već španjolski sud i usput upozorio Komisiju na kršenje prava EU, pa je ova zaključila da će reagirati na slučaj u komadu s već nabrojanim točkama.
Gdje je kraj?
Čini se da se situacija zaoštrava, jer se istraga Komisije širi preko Nizozemske (na meti je PSV), šuška se da će prijeći i na Francusku te Italiju, a vjerojatno uskoro doći i do nas. Španjolski slučaj, ipak, tek je u začetku mdash; Vlada je odlučila stati u obranu klubova i priprema odgovor na istragu Komisije. Nakon što i s druge strane dođe službeno očitovanje i dostava potrebnih dokumenata, moći ćemo reći i nešto više o mogućem raspletu ove nadasve zanimljive situacije. Ne bi bilo prvi, a ni posljednji put, da Komisija nakon otvorene istrage ustvrdi da je ipak sve u redu i ne poduzme nikakve korake.
Dotad, promatrajmo glavne zvijezde možda nam omiljenih momčadi nešto drugačijim okom mdash; jer i iz našeg se poreza isplaćuju njihovi ugovori.
