Slobodna procjena: Sigetsko popodne (VIDEO)

Foto: Pixabay (ilustracija)
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Prošli tjedan, ponedjeljak, stiže mi poruka na mobitel: „Juniori igraju u četvrtak. Idemo?“ Nakon kratkog pogleda na kalendar, razvukao mi se osmijeh na licu. Slobodan dan značio je da ću moći pogledati uživo utakmicu juniora Hrvatskog dragovoljca i Hajduka. Eto, za nas posljednje romantike HNL pašnjaka utakmica juniora predstavlja isto jedan mini-praznik. Još ako je to utakmica juniora voljenog Hajduka, kud ćeš bolje!

>> Prva HNL juniora: Pobjede Hajduka i Rijeke, remi Dinama i Lokomotive, Zagreb pred ispadanjem (VIDEO)

I tako, nas nekoliko se sastaje u četvrtak rano poslijepodne i pravac – stadion na Sigetu. Prilikom ulaska za oko mi zapne jedan poster. Hrvatski dragovoljac na ulazu ponosno ističe najzvučniji izdanak svoje škole, Marcela Brozovića. Netko neupućen bi tada, znajući da je takav igrač „rođen“ na ovom terenu, očekivao barem solidne uvjete za rad u omladinskom pogonu i solidan teren na kojem igra pomladak Dragovoljca. No, za nas bolje poznavatelje, pogled na loš, grbav, neravan teren nije bio nikakvo iznenađenje. Ali i na to smo navikli mi, posljednji Mohikanci, ljubitelji HNL-a. Ništa nas ne može omesti, barem sam se u tom trenutku nadao, u uživanju u dvoboju juniorskih momčadi Dragovoljca i Hajduka. Kako li sam samo bio naivan…

Jer… S prvim zviždukom glavnog suca Vučkovića, realnost HNL-a se i na juniorskim pašnjacima pojavila u svoj svojoj veličanstvenosti. Pa je 200-tinjak gledatelja, umjesto u potezima Kopića ili Radoša iz Dragovoljca, odnosno Brnića, Šarića, Čuića iz Hajduka, „uživalo“ uglavnom u potezima glavnog suca i njegovih pomoćnika. Umjesto da budu oni koji tek štite igru, sudačka trojka je odlučila reflektore u potpunosti usmjeriti na sebe.

Zamorno bi bilo nabrajati sve gluposti koje su dosudili. No, jedan je, drugi pomoćni Luka Pušić, očito doslovno shvatio pjesmu Termita „Vjeran pas“ i dosudio ravno nula odluka samostalno, čak i kad je bilo više nego očito da on treba „mahati“ određenu situaciju jer se događa točno ispred njegovih očiju, kao pred sam kraj utakmice kada jedan metar od njega igrač Dragovoljca očito udara desnog beka Hajduka Iličića po nogama. No, naš junak je blago pogledao prema glavnom sucu koji se u tom trenutku nalazio daleko od samog događaja i vidjevši da on ništa ne signalizira, pustio igru. A prije te situacije isti pomoćnik nije bio voljan dosuditi bilo što samostalno za bilo koju od dvije momčadi. Nije njegov posao da sudi, tko ga je i natjerao u tako sunčano poslijepodne da se bavi nekom juniorskom ligom… Sigurno su njegovi snovi bili, kad je počinjao sudačku karijeru, dijeliti pravdu negdje na Uefinim natjecanjima, no izgleda mu ‘bidnom’ nitko nije objasnio da se na ovakav način ne stiže do snova, to je više rezervirano za HNL. Činjenica da ni jedan hrvatski sudac ne sudi ni u jednom od elitnih natjecanja dovoljno govori.

Ipak, da ne bi ispalo da je glavni akter ove lakrdije bio pomoćnik, vratimo se glavnom antagonistu, prvoligaškom sucu Vučkoviću. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je on, u maniri iskusnog djelitelja (ne)pravde, odlučio odraditi utakmicu bez nekog velikog truda, pa je teško sjetiti se situacije gdje je odlučio malo ubrzati korak, ili ne daj Bože, odraditi sprint. Samo lagano, bez uzbuđenja, pomalo. Ipak, unatoč tom „lagano ću“ pristupu, svejedno je pokazao prvoligaški „talent“. A jedna od osnovnih vještina potrebnih za suđenje u Prvoj HNL jest neujednačen kriterij. U dvoboju Dragovoljca i Hajduka on je bio očit u (ne)suđenju prekršaja za slične ili iste situacije kad je „fućkao“ u korist domaćina (6., 14., 45., 85. minuta).





Ali ne i za Hajduk (4., 51. minuta).



U ovaj dvostruki kriterij ulazi i kazneni udarac za Dragovoljac na samom kraju prvog poluvremena.


Za sve nas prisutne ta najstroža kazna je bila misterij, a još nas je više čudilo kako je uspio svirati prekršaj točno u trenutku kad se lopta odvojila od noge igrača Dragovoljca koji je izvodio slobodni udarac. Ne vjerujući vlastitim očima odlučio sam pogledati i snimku kad sam došao kući, televizijski komentator je u više navrata u čudu sam sebe pitao što je to Vučković dosudio. Ostaje samo njemu znano što se tu dogodilo, ali kako bi osnažio svoju odluku dodijelio je i dva žuta kartona igračima Hajduka. Prvi pogrešno Laušu kojeg je potom i povukao, a potom i “krivcu” za kazneni udarac Kćiri. Ovo je još i više upitno, jer ako je i postojao nekakav prekršaj, niti je spriječio izvjesnu situaciju za gol, pošto je udarac koji je uputio igrač Dragovoljca odlepršao nekoliko metara iznad gola, niti je mogao biti grub, jer teško je za povjerovati da bi grub prekršaj promakao očima 200-tinjak ljudi i kameri, odnosno komentatoru. No zato je u 61. minuti ostao nijem nakon duela Kopića i Brnića.


Sve to nije bilo dovoljno sucu Vučkoviću. Kao da je znao da je sve ovo suviše obično i već viđeno na HNL pašnjacima te neće u potpunosti skrenuti svjetla reflektora na njega pa se dosjetio da on kao sudac juniorima ne treba biti samo djelitelj pravde, već i odgojitelj. Stoga je Lauš iz Hajduka u 56. minuti odgojno pocrvenio zbog slavlja pogotka. Istog onog slavlja koje su u Ligi prvaka demonstrirali Simeone i Cristiano Ronaldo. No, zna Vučković da valja momke držati na zemlji, pa neće njemu neko glumiti Cristiana Ronalda, ne dok on sudi utakmicu. Zna sudac, „quod licet Iovi, non licet bovi“.

Bilo je tu još zanimljivih sudačkih odluka poput krivo dosuđenih zaleđa (18. i 29. minuta).





Čudnovatih žutih kartona ili izostanka javne opomene za baš očite prekršaje za žuti (Ševelju u 77.).


Ili simuliranje pri čemu je posebice smiješna bila situacija igrača Dragovoljca i Radića u 70. minuti kad je igrač Dragovoljca ispustio patnički jauk na minimalan kontakt, pritom isprovociran od strane samog igrača Dragovoljca.

Naravno, dio HNL draži je i čudnovato računanje sudačke nadoknade. Pa je Vučković zaključio kako je dovoljno drugo poluvrijeme produžiti svega 15 sekundi (sic) iako se u tom poluvremenu dogodilo štošta – crveni karton, 5-6 zamjena… No, čemu se mučiti trivijalnostima? Ipak je on prvoligaški sudac i nema potrebe da se on tu sada muči s dodatne 3-4 minute na nekoj juniorskoj utakmici…

Neupućen bi, onako naivno, pomislio da je ovo bilo samo loše i nevoljko popodne jednog prvoligaškog suca. Nažalost, ovo je uobičajena razina suđenja koju je već više puta pokazivao i na utakmicama Prve HNL. Nejednak kriterij, čudnovate odluke i štošta drugoga pokazao je ove sezone u 3. kolu na utakmici Istre i Osijeka, u 8. kolu kada je sudio Osijeku i Gorici, u 10. kolu kada ga je zapalo dijeliti pravdu Rudešu i Dinamu, u 18. kolu u dvoboju Slavena i Rijeke ili pak u 21. kolu u susretu Osijeka i Istre. Iste situacije, isti nedostatak talenta, isti neujednačen kriterij i još štošta pokazao je Vučković u elitnom rangu.

I što na kraju preostaje nama ljubiteljima HNL-a? Nadati se da će se nešto promijeniti? Očekivati dolazak mladih sudaca koji će znati, nakon što odu ovi stariji koji su se već „iskazali“? Nažalost ne, pa Vučković je jedan od predvodnika nove, mlade generacije hrvatskih sudaca. Njega su izabrali isti oni koji su donedavno sudili Prvu HNL i pokazivali isti (ne)dostatak talenta. Izabrali su ga isti suci i isti povjerenici za suđenje koji su zaslužni što Hrvatska nema ni jednog suca u Ligi prvaka i Bebeka kao jedinog predstavnika u grupnim fazama Europske lige. Kako je krenuo Vučković, njegovi mentori bi mogli biti ponosni, jer što je draže učitelju od saznanja da ga je učenik nadmašio…

Ante Vučić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email