Na gostovanju na kojem tradicionalno baš i nema naročito dobar skor, Hajduk je pobijedio i ostavio između sebe na trećem mjestu i svojih pratitelja mdash; 3 boda razmaka. Pobjeda posebno dobiva na važnosti kad se zna da od idućih 7 ligaških utakmica Hajduk igra 5 na Poljudu, a od 2 gostujuće, jednu u Stanovima gdje tradicionalno Splićani uživaju žestoku podršku.
Krenuli su Bijeli u 4mdash;3mdash;3 rasporedu: Kalinićmdash; Mikanović, Maloča, Milović, Jozinovićmdash; Anđelkovićmdash; Sušić, Caktašmdash; Vlašić, Kouassi, Bencun. Hajduk je imao prividnu dominaciju i posjed lopte od 60mdash;ak posto, međutim, sve je to bilo nekonkretno, da ne kažemo jalovo. Mnogo grešaka je prožimalo igru Bijelih, ili, bolje reći mdash; pokušaje igre Bijelih. Niz loših odluka, većinom sadržanih u neopravdanoj predaji i lošem kretanju bez lopte doveli su Tudorovu momčad u situaciju da su u čitavoj utakmici stvorili svega 2 prilike od kojih je jednu Sušić uspio realizirati. Kod druge je Caktaš slabo pucao glavom. Sada su problemi nerijetko postojali i u fazi konsolidacije napada. Počesto su odabirana kriva rješenja u igri, umjesto onih logičnih koja bi se sama nametala. U završnoj trećini, bilo je premalo strpljenja i kretanja, a previše soliranja. Forsirali su i Sušić i Kouassi, rjeđe i ostali poput Bencuna i Vlašića. Kao da je svatko sam želio riješiti susret. A trojica napadača su nerijetko statirali u liniji na rubu Slavenova šesnaesterca, pa i dublje, jedan od drugog udaljeni valjda jedva koji metar. Lopta opet nije tekla, prostor se opet nije otvarao. I sad je evidentno da je ofenzivna faza Hajdukove igre u krizi.
Pošteno je reći u obranu struke i igrača i to da su zadnjih čak 6 utakmica u nizu bili prisiljeni igrati izvan svog stadiona, te da su dosta muke mučili s ozljedama, pa je tako i sinoć Hajduk zaigrao bez pola sastava: Vršajević, Milić, Mezga, Gotal, Maglica.
S druge strane, defenzivna faza igre danas izgleda neusporedivo bolje u odnosu na početak sezone. Dakle, stvari su se posve obrnule: tada je Hajduk stvarao prilika i prilika, ali je plaćao danak kardinalnim greškama zadnje linije, a sada zadnja linija većinom djeluje vrlo dobro, ali gol prilike stižu na kapaljku. Još jedan statistički detalj je vrlo zanimljiv u kontekstu Hajduka ove sezone: ako bi se u obzir uzeo učinak samo u prvim poluvremenima, Bijeli bi bili 2. na ljestvici, svega dva boda iza Dinama. No, da se vratimo na defenzivu. Iako u globalu nije bilo mnogo grešaka, ipak je Slaven došao do dvije velike gol prilike mdash; jednu je propustio Glavina, a drugu je sjajno spasio, dakako, Kalinić. Svejedno, iako domaći nisu mnogo prijetili, zona Bijelih je počesto djelovala premekano, bez hitrine i sinkroniziranog izlaska u pritisak.
Kalinić osim te situacije kad mu je prijetio bivši Hajdukovac Ozobić, gotovo da i nije imao posla. Mikanović je par puta pogriješio defenzivno i nije bio pravovremen ofenzivno, pa je to platio izlaskom na poluvremenu. Jozinović je opet pokazao da su protivnički igrači nerijetko i s loptom brži od njega bez iste. Jednom kolosalno pogriješio za spomenutu šansu Ozobića. Maloča korektan, a Milović odličan, možda i igrač utakmice. Anđelković nije odigrao dobro. Predaja je bila nesigurna, a defenzivno je kasnio sa zatvaranjem. Caktaš je odigrao jednu od svojih najlošijih utakmica u Hajduku. Sušić je posebna priča. Tino je evidentno klasa za HNL, to uopće nije dvojbeno. Međutim, Tino sam rješava utakmice. I ma koliko to paradoksalno zvučalo, to nije dobro za Hajduk, barem dugoročno nije dobro. Jer takvim pristupom Tino iz jednadžbe isključi ostatak ekipe i degradira samu igru. Kada njegovi bljeskovi uspiju mdash; to bude izvanredno poput sjajnih golova Dinamu ili Shakteru, ili, na koncu poput ovog jučer kojim je svojoj ekipi donio tri boda. Međutim, kada ne uspiju i Tino bude dobro zatvoren ili naprosto neraspoložen, tada Hajduk pati, a ne bi smio, jer na terenu ima još 9 igrača u polju. Ova kritika nikako nije usmjerena k tome da Sušić prestane biti ono što on na terenu jest. Ne, ona samo cilja na to da pokuša pronaći pravi balans između individualnih pokušaja i onih timskih. Bencun je bio neprimjetan. Defenzivno je padao prema kraju susreta, a i izravni je krivac za priliku Glavine. Vlašić je još jednom pokazao u više navrata koliki potencijala se krije u njemu, ali je i on nerijetko znao upasti u zamku soliranja. Defenzivno odsutan na momente, nije pomagao Bašiću. Kouassi zaslužuje beneficirani Hajdukov staž za batine koje je dobio u Koprivnici od višeg i snažnijeg Edsona s kojim se bio 90 minuta prisiljen hrvati. Pošteno je Žan odradio svoj posao iako je vidljivo da ta uloga u igri nije ona u kojoj može najviše pružiti. Bašić je izgledao vrlo živo i motivirano, ali od velikog prometa neke zarade nije bilo. Bradarić i Vuković su unijeli energiju u srcu terena čime su pomogli Bijelima da rutinski zatvore utakmicu i privedu je kraju.
U borbi za plasman u Europu upisana su 3 važna boda i Bijeli se konačno vraćaju kući. Za nadati se da će to, uz još jedan kuriozitet mdash; za susret s Dinamovom filijalom, naime, Tudor bi na raspolaganju trebao imati sve svoje igrače nakon dugo vremena, pripomoći Hajduku da s kvalitetnim radom prebrodi krizu igre i vrati se na izdanja u kakvima smo ih ne tako davno običavali gledati.
Ivan Rilov
