Nedavno smo obrađivali RB Salzburg Marca Rosea i Renea Marića. Navodno se u Hajdukovoj Akademiji prati rad tog kluba, a nakon odgledanih utakmica Hajdukove druge momčadi i prve momčadi RB Salzburga mogu reći kako Hajduk II u igri implementira neke stvari koje su vrlo prepoznatljive u austrijskoj momčadi.
U fazi obrane (koja je prvenstveno sačinjena od presinga) se gaji sustav 4-3-1-2 sa iskakanjem desetke skroz naprijed (u Hajdukovom slučaju Teklić).
Napadači odsjecaju linije dodavanja i drže protivnika u sjeni. Vezni trio ne stoji skroz usko, jer tada ne bi mogli kontrolirati širinu.
Prema naprijed se razvija pozicijska igra kroz visoki stupanj organizacije i konstantno dobre strukture u romboidnom 4-4-2 sustavu. Nikako onom klasičnom, jer napadače možemo često pronaći u širokim zonama. Oni mogu stajati i uže jer tada centralni vezni ili tzv. osmica može širiti igru u bočnoj zoni. Rotacije su jako bitne, ali moraju biti organizirane i kontrolirane, a ne prepuštene čistoj improvizaciji.
Igra se gradi po određenim dubinama i širinama kako bi se u svakom trenutku mogao napraviti overload nekog dijela terena, te samim time kako momčad nikada ne bi ostala bez opcija u igri.
Potražnja sa superiornostima (pozicijska ili prostora, kvalitativna, kvantitativna) je stalna. Half space ili poluprostori su vrlo važne zone, jer u njima nastaje dilema za protivnika, a centralni veznjaci se konstantno zabadaju u iste. Često se radi overload half space-a.
Prisutni su lažni potezi i razni oblici manipulacije protivnikom. Najčešće se radi o kretnji u sjeni protivničkih igrača.
Momčad je prožeta situacijskim mehanizmima i Hajduk II zapravo taktički implementira igru koja je nedostižna većini prvoligaša. Osobno mi Hajdukova druga momčad igra jedan od najzanimljivijih, idejom najprožetijih, najprogresivnijih, a ujedno i jedan od najkompleksnijih nogometa od svih klubova u 1. i 2. HNL.
Oreščanin je trener s iznimnom idejom i doza rigidnosti, koju svakako posjeduje, njegovoj momčadi daje prepoznatljivost kakvu nema niti Hajdukova prva momčad.
Ponekad, s obzirom na starost momčadi, sasvim razumljivo nastaju oscilacije u izvedbi – ali želja za provedbom ideje kroz jasne procese je stalno vidljiva. Oreščanin i njegov stožer rade sjajan posao, a jednom kada ili ako Željko Kopić ode, Hajduk se ne bi trebao brinuti za budućnost klupe prve momčadi.
Pročitajte još:
>> Taktička analiza: Hajduk podigao kvalitetu gradnje igre, Dinamo još uvijek nije
A.K.
