Prije dvije godine, put me naveo u rumunjsku Craiovu, gdje sam u devet provedenih dana imao tu sreću da “potrefim” derbi starih rivala.
U šestom po veličini gradu Rumunjske, sastali su se Universitatea i Steaua. Meč se igrao na Extensiv stadionu, “pračovjeku” izgrađenom davne 1949. godine, a sudeći prema doživljenom, od tada je doživio minimalne obnove i kozmetičke zahvate. Unatoč tome, radilo se o izvornom stadionu istočnog bloka, s hrpom oronulog betona koji tvore nepunu kružnicu, ogradom upitne kvalitete, bez krova, reflektora i brojača. Tada prvi puta saznajem da Craiova gradi novo, moderno zdanje na mjestu drugog gradskog, Ion Oblemenco stadiona, srušenog tog ljeta. Zbog toga se Universitatea privremeno preselila na spomenuti Extensiv stadion, koji se nalazi usred prekrasnog nacionalnog parka Nicolae Romanescu.
Nešto više od dvije godine trajala je izgradnja novog Ion Oblemenco stadiona. S kapacitetom od 30,929 gledatelja, radi se o trećem najvećem rumunjskom stadionu, iza Arena Nationala u Bukureštu, te Dan Paltinisanu u Temišvaru. Stadion je otvoren u petak, 10. studenog, prijateljskom utakmicom protiv praške Slavije, a po mnogima se radi o najmodernijem stadionu istočne Europe.
Ono što možemo istaknuti kao problem, svakako je upitnost održavanja i isplativost gradnje ovakvog stadiona, problemima koji izgleda ne zabrinjavaju nikoga pri projektiranju megalomanskih zdanja. Nijedan klub u Rumunjskoj nema prosjek gledanosti veći od 10 tisuća po utakmici, (dapače, prosjek lige je oko 2900 po utakmici) dok se u prošloj sezoni Universitatea nalazila na 4. mjestu, s 4,760 gledatelja u prosjeku, no treba napomenuti da je i dio domaćih utakmica odigrala u 100-ak kilometara udaljenom Severinu. Usporedno s upitnom isplativošću investicije, vežemo i činjenicu kako je od ukupne cijene stadiona, a ona je iznosila oko 60 milijuna eura, država sudjelovala s čak 90%, dok je grad Craiova donirao preostalih 10%. Na to nadodajmo i velebnu Arenu Nationala (kapacitet 55,634 gledatelja) u Bukureštu, koja je izgrađena 2011. godine te je plaćena astronomskih 235 milijuna eura. Stadion je također financiran javnim novcem, te je prouzročio dosta kontroverzi zbog visine troškova izgradnje. Na njemu se prosječno okuplja oko 9000 gledatelja…
Zbog čega sve ovo pišemo? Sjetite se samo sulude kampanje HNS-a, kojom preklinje državu da im našim i vašim novcem izgradi stadione, prvenstveno misleći na nacionalni stadion, jer je sramota da Maksimir pokazujemo uglednim gostima iz cijelog svijeta. E pa gospodo, prvenstveno je Vaša sramota jer niste gotovo ništa od basnoslovnih nagrada za plasmane na velika natjecanja uložili u infrastrukturu. Pardon, uložili ste 2 milijuna eura u jednu etažu Hiltona, milijun eura za privatni projekt Rujevica, a tu je i 100 milijuna kuna potrošenih na PR, intelektualne usluge i ostale osobe. Kapa do poda. A pametniji i sposobniji bi valjda i onih 18ak milijuna eura spičkanih na Maksimir od 2000. do danas, potrošili na nešto oku i tijelu ugodnije.
>>> HNS na PR, intelektualne usluge i ostale osobe potrošio skoro 100 milijuna kuna
Nadalje, zar Vas itko tjera da se sramotite na Maksimiru? Imate vizualno lijep stadion u Splitu, a s obzirom na interes za većinu domaćih utakmica, ne vidimo zbog čega ne biste mogli igrati na Gradskom vrtu, Aldo Drosini, Rujevici ili Varaždinu?
>>> Pomozimo klubovima pitati gdje su novci koje UEFA daje HNS-u
I na kraju, Nogometplus pisao je o mogućnosti da HNS od UEFA-e, putem programa HatTrick, izvuče milijune eura za infrastrukturu. Naravno, taj potencijal je bezobrazno i nemarno neiskorišten, a da pritom nitko nije dao odgovor zainteresiranim stranama gdje je u toj proceduri zapelo. Jednostavnije je putem vlastite televizije puštati patetične spotove i žicati državu da izgradi stadion, kako bi se Horvatinčić, obitelj Mamić, Vrbanović, Plenković, Jandroković i Šuker mogli šepuriti i naslikavati na ljepšem mjestu od jezive maksimirske betonjare.
No s obzirom kako se stvari odvijaju u ligama i državama koje su komparativne našoj (barem što se logičnosti investiranja u ovakva zdanja od strane države tiče), nije ni čudo što HNS toliko glasno zaziva pobješnjelo trošenje javnog novca na megalomanske projekte. Dok oni laju, njihovi mokri snovi se u drugim državama ostvaruju. Jer lijepi megalomanski stadioni su mjesta gdje svi problemi prestaju…
