Županja, slavonski grad s oko 12 000 stanovnika smjestio se uz rijeku Savu na gotovo samom istoku hrvatske. To je mjesto gdje su 1880. godine po prvi puta neki hrvatski mladići zaigrali nogomet. Tada potpuno novu igru na naše područje donijeli su Englezi koji su u Slavoniji radili na eksploataciji hrastovih šuma. S obzirom na to da ih je bilo samo devet pozvali su lokalne momke da im se pridruže u igri i naganjanje lopte moglo je započeti.
Nogometna priča koja je tada započela traje i dan danas i to kroz čak tri županjska kluba. Jedan od njih zove se Radnički nogometni klub Sladorana i vode ga navijači.
Ovo je priča o njima…
Ovaj klub je uvijek bio Radnički klub. Šećerana kao naselje gdje se naš klub nalazi, uvijek je bila priča za sebe – “totalno drukčiji od drugih” godinama nam je bila “himna”.
RNK Sladorana Županja osnovan je 1948. godine u okviru novoizgrađene šećerane pod imenom NK Šećerac. Ovaj mali županjski klub u Jugoslaviji je nosio ime NK Radnički, a slavu su mu pronijeli juniori 1970. godine koji su na finalnom Omladinskom kupu za područje Hrvatske zauzeli treće mjesto (odmah iza Hajduka i Dinama, a ispred Orijenta). To ime nosili su sve do 1998. godine kada se klub ugasio. Godinu poslije obnavljaju svoj rad pod današnjim imenom. Loše upravljanje dovelo je do odlazaka sponzora, a samo stopiranje izdašnih donacija do razilaženja svih onih koji od kluba više nisu imali koristi. Uz Radnički su ostali samo oni najvjerniji – njihovi navijači (Krvopije) koji su dugo gledali kako klub ide u krivom smjeru, a onda su napokon 2015. godine odlučili djelovati. Mjesecima su se tajno nalazili i dogovarali, kako, na koji način sve posložiti i dignuti voljeni Radnički na noge? Na skupštini su preuzeli klub i s cjelokupnim planom za sljedeću kalendarsku godinu otišli su kod čelnih ljudi tvornice sećera Sladorane od kojih su dobili maksimalnu podršku. Odlučeno je da nitko neće primati nikakav novac, pa su svi igrači i članovi uprave postali volonteri. Ulaskom u klub dočekalo ih je rasulo i dugovi koje su u svega nekoliko mjeseci podmirili i sveli na nulu. Nakon prve godine vođenja kluba navijači su uštedili skoro 100 000 kuna.
“Šta će oni, izdržat će godinu dana” – bili su neki od komentara prilikom preuzimanja kluba.
Klub je u vrijeme njihovog preuzimanja već bio na putu u drugu županijsku ligu pa je nova uprava odmah počela slagati ekipu za sljedeću sezonu. U prvoj sezoni pod vodstvom navijača uspješno su svladane sve prepreke te se klub uz jedan doživljeni poraz i remi vratio natrag u prvu županijsku ligu.
„Nama je RNK sve, naši djedovi su osnovali ovaj klub, godinama krvarili za njega, kao igrači i članovi uprave. Dosta nas je ovdje u klubu igralo svoje prve ali i zadnje nogometne korake. Nama je Radnički dobro jutro, dobar dan i laku noć. Netko to možda ne može shvatiti, ali postoje u životu stvari koje ne možeš kupiti novcem. RNK je iznad svega i svakoga.“ – poručuju navijači.
Kako klub funkcionira?
Klub volonterski vodi dvadesetak ljudi i svatko od njih prije, za vrijeme i poslije utakmice ima svoju funkciju. Jedan je predstavnik kluba, drugi domaćin, treći zapisničar. Dvojica su uvijek na kartama, tu je i blagajnik, zatim organizator osiguranja, par redara, snimatelj te jedan leteći ako što zatreba. Oni koji tada nemaju funkciju, na tribini su i bodre igrače.
Travnjak, kao i tribinu kapaciteta oko 300 ljudi održavaju također navijači. Tribinu čiste prije svake utakmice, a za travnjak se uz njih brine i domar, budući da nemaju novca za profesionalno održavanje. Prosjek gledatelja u prvoj županijskoj ligi je negdje oko stotinjak, a varira, ovisno o tome igraju li protiv nekoga iz blizine i sl.
U klubu sve kategorije (limači, pioniri i juniori) treniraju besplatno, a broj djece raste iz mjeseca u mjesec. Kada se brojci od devedesetak djece pridodaju seniore, to bi značilo da u klubu nogomet igra preko stotinjak nogometaša.
Navijači osim organiziranja domaćih utakmica, pišu protokol za svaku selekciju i razne projekte, organiziraju česte radne akcije, putovanja svih kategorija kao i memorijalne turnire. Izrađuju plakate za svaku domaću utakmicu, klupske suvenire i sl. Surađuju s mnogim udrugama i aktivni su u gotovo svim humanitarnim akcijama, bilo kao organizator ili podrška akciji.
Ljudi u klubu dobili su i neke nemoralne ponude – kupovanje utakmica i slično kod njih nikada nije dolazilo u pitanje. Tog načela se drže kao osnovne vodilje u funkcioniranju kluba.
Sve protiv čega se cijeli život borimo jeste kriminal u našem nogometu, zato mi ne kupujemo i ne prodajemo utakmice. To se odnosi na sve one koji nas uporno zovu, koji nude brda i doline da se “naguzimo”, napiši naguzimo, jer to nama ne treba – kazao nam je jedan od članova uprave.
Kako se financiraju?
Za održavanje kluba godišnje im je potrebno oko 150 000 kuna, a financiraju se najviše zahvaljujući izdašnoj donaciji tvrtke Sladorana koja im je glavni sponzor. Klubu pomažu i prijatelji kluba koji na godišnjoj bazi daju po par stotina kuna, kao i grad koji im za usporedbu s drugim gradskim klubom – Graničarom daje mizerno mali iznos iz proračuna. Vjerojatno se razlog krije u tome što je predsjednik Graničara ujedno i gradonačelnik Županje. Ipak, za to u Radničkom previše i ne mare: „Iskreno, na pitanje o tome ne bi odgovarali, mi gledamo svoj pravac, a oni neka gledaju svoj. Bio on ispravan ili ne, to će vrijeme pokazati. Mi znamo da smo na pravom putu.“
U klubu se također vole pohvaliti da su u zadnje dvije godine među prvima javno podnijeli financijski izvještaj.
Navijači stalno traže načine kako financirati i pomoći klubu da bolje funkcionira. U vrlo kratkom vremenskom periodu uspjeli su isplanirati i dogovoriti organiziranje prve donatorske večere koja se održala 2016. godine. Cilj večere bilo je prikupljanje sredstava za izgradnju terena s umjetnom travom. Jedino što ih je mučilo bilo je pitanje, što skupljati? Na pamet im je palo da sakupe originalne dresove igrača i raznih momčadi (nogometnih, košarkaških, rukometnih itd.), te su krenuli u akciju. Velikim angažmanom i trudom na kraju su uspjeli doći do nogometaša Pašalića, Santinija, Mandžukića, Pjace, Modrića, Župarića, rukometaša Duvnjaka i drugih sportaša koji su im ustupili svoje dresove i rekvizite. Sakupili su šezdeset originalnih dresova što je za prvu godinu bilo i više nego odlično.
Uspjeli su sakupiti značajna sredstva koja su im pomogla u ostvarivanju prvotnog cilja. Uz pomoć donatora i s nikad manjim klupskim budžetom uspjeli su izgraditi teren s umjetnom travom.
Momci iz Županje na tome nisu stali pa su ove godine organizirali drugu donatorsku večer koja je bila posvećena izgradnji novih klupskih svlačionica. Oborena je prošlogodišnja brojka sakupljenih dresova (preko 100) te će nakon završetka sezone krenuti izgradnja prostorija. Za ove njihove akcije saznala je cijela hrvatska preko njihove službene Facebook stranice na kojoj je bila organizirana i online aukcije. Na taj su način u njihovoj donatorskoj akciji mogli sudjelovati i ljudi iz drugih dijelova naše domovine. Ljudi su prepoznali iskrene namjere Županjaca i podrška drugih navijača nije izostala.
Izazovi u budućnosti?
U klubu poručuju da se ne boje izazova i da sve probleme i zadaće odrađuju maksimalno angažirano. Smatraju da se pristupom “klubu sve, od kluba ništa” može doći do nekog rezultata.
„Previše ljudi je danas u nogometu, isključivo samo zbog novca. Pričamo sada o amaterskom nogometu. Čim članovi uprave i igrači shvate da klub nije “krava muzara” već nešto što je tradicija, usađena ljubav i spajanje svih nas u nešto specifično, e onda se mogu nadati pozitivnoj atmosferi i rezultatima.“
Pred mladom upravom koju čine ekonomisti, poduzetnici, socijalni radnici, agronomi, mehaničari, a prije svega ljudi i volonteri svijetla je budućnost.
Tu svijetlu budućnost osigurala bi i eventualna suradnja s Hajdukom. Dogovori su u punom jeku te nedostaje samo potpis kojim bi zaključili suradnju. Za Radnički bi to bila jako velika stvar budući da bi se klub podigao na još jednu veću razinu. Prvenstveno bi do izražaja trebao doći rad s mlađim kategorijama koje će raditi po programu Hajdukove omladinske akademije. RNK Sladorana će tako u svoj nogometni bazen pokušati privući najbolje mlade nogometaše u Slavoniji. Ta suradnja bi trebala biti svojevrsna nagrada za cjelokupni dosadašnji rad uprave koju svojim savjetima pomaže i Mile Petković – poznato hrvatsko nogometno ime.
Također, ako ljetni rok prođe zadovoljavajuće u klubu očekuju i ulazak seniora u MŽNL iduće sezone.
Mi im od srca želimo da uspiju!
Joško Listeš
Pročitajte još:
