Rilov: “Nemojmo dopustit da znanje danas može uspjet samo usprkos, a ne zahvaljujući”

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Tajnik Našeg Hajduka Ivan Rilov, uoči nedjeljne skupštine udruge na kojoj se oprašta od funkcije, je putem svog facebook profila uputio još jedno otvoreno pismo. Ovaj put je napisao:

>> Rilov: “Qui s’excuse, s’accuse”

„Možeš ganjati rezultat po svaku cijenu ili se možeš koncentrirati na svaki korak koji trebaš napraviti da ga ostvariš.“

Johan Cruyff

I dok su istine o kojima sam pisao prekjučer jasne i svima koji ih žele vidjeti – evidentne, današnji upis, prema mom iskustvu ljudi mnogo teže procesuiraju. Govoreći o svom sportskom segmentu, Hajduk ima dugoročni – što već godinama nema rezultata, i kratkoročni problem – što ga nema danas. Uglavnom, jasno je – navijačima fali rezultat. I to je sasvim normalno, Hajduk je nogometni klub. I dok su reakcije mnogih – neartikulirani bijes, što može i svaki trogodišnjak kad ne dobije igračku, ja ću pokušati analizirati uzrok problema.

Najprije da iznesem neke činjenice, naglašavam – činjenice, ne moje mišljenje. A one govore kako je Hajduk lani par kola prije kraja bio u utrci za titulu prvaka i igrao finale kupa gdje mu je pehar, svi smo vidjeli kako, otet. Kad smo zadnji put imali takvu sezonu? E sad, da me slučajno krivo ne shvatite – ne, borba za titulu prvaka do par kola prije kraja i finale kupa nisu rezultati koji bi ikoga trebali zadovoljavati. Ali su rezultati koji su definitivno pokazali pomak. Isto kao što su rezultati u dosadašnjem dijelu ove sezone pokazali obrnuto. Što je i očekivano, a napisat ću zašto. Na koncu, nikad krivulja napretka nije monotono rastuća, čak i kad praktički sve napraviš kako treba, a kamoli kad ne napraviš. Zašto ovo uopće pišem? Da naglasim da postoji rezultatska kriza uzroke koje ću pokušati navesti, ali da nije točno da ništa ne valja i da rezultatski nikakvog pomaka nema već godinama.

Česta su pitanja o financiranju kluba. Mnogi su uvjereni kako bi se Hajdukovi problemi riješili usipanjem još novca u klub, pa se nerijetko zaziva prodaja kluba, taj već mitski jedan šakomostollupajući gazda. I to je sasvim legitimna opcija, slagali se mi s njom ili ne. Ajmo na tren, za potrebe rasprave, zamislit tog jednog šakomostol… gazdu u Hajduku. Za pretpostavit je da svi, bez obzira kakvu vlasničku strukturu Hajduka zagovarali, klubu želimo dobro. Iz toga bi proizašlo i da bismo svi željeli gazdu koji će bit dobar vlasnik(neću ni otvarat pitanja poput toga što bi ijedan normalan kupac zdravog razuma radio ulažući svoje novce u truli i smrdljivi HNL ako ne namjerava „surađivat“ i ljubit prsten, niti o tome koliko je klubova propalo a koliko uspjelo pod privatnim vlasništvom izvan one najbogatije europske nogometne elite). E sad, što mislite da bi dobar gazda prvo napravio? Što biste vi? Meni nekako nije baš logično da bi uzeo lopatu i krenuo grabit eure i sipat u klub. Prije bi dooobro proanalizirao koliko novaca Hajduk bez njegova inputa troši i, što je još bitnije KAKO. Što klub dobije za to koliko potroši. Pa bi, ako išta vrijedi kao poslovni čovjek, vrlo brzo došao do zaključka da u Hajduku nema kvalitetnog mjerljivog sustava rada. I nema šanse da bi rekao – aha, ma ok, nema veze, dat ću ja još love. Uostalom, rekao je Cruyff još toga pametnoga: „Golove ne zabijaju vreće novca.“ Nije Hajdukov problem novac, nego kako ga troši i što dobija zauzvrat.

Hajduk otkad postoji nema kvalitetan mjerljivi sustav funkcioniranja kluba.

Ajmo se spustit na onu razinu koja sve najviše zanima – teren. Prije nego počnem, odmah da naglasim da ne ciljam ni na koga konkretno i da o imenima uopće neću govoriti. Rezultati su ove sezone baš loši. Tko je odgovoran? Prva linija odgovornosti su nogometaši. Tko je te nogometaše doveo u klub? Na temelju čega? Je li ih Hajduk gledao, pratio, snimao, prije nego ih je doveo? Tko je to radio? Putem snimki ili uživo? Koliko je Hajduk znao o svakom od njih i nogometno i privatno prije nego ih je doveo? Koliko Hajduk igrača inače prati, snima, skautira, koliku bazu podataka o njih koliko ima, ako to uopće radi? Dakle skauting. 

Da povučem paralelu: kupujem li laptop, itekako ću pomno proučiti sve njegove performanse, da točno znam što kupujem. Apsolutno je suludo i neodgovorno da Hajduk troši milijune eura na proizvod o kojem ne zna baš sve do u detalj!

Što je Hajdukovim blagom – mladim darovitim nogometašima koji izlaze iz Hajdukove akademije(apsolutno kamen temeljac Hajdukova opstanka)? Baš sad postoji baš nesvakidašnje velik broj tih mladića koji kucaju na vrata prve ekipe. Postoji li posve jasan, baš detaljan plan za dalji razvoj svakoga od njih(kao u Akademiji) kad nadrastu igranje u mlađim kategorijama i B ekipi, te im se ukaže potreba za intenzivnijim podražajem?

Kakva je suradnja i sinkroniziranost prve ekipe i Akademije?Tko je Hajdukove prvotimce posložio i postavio na terenu – trener. Tko je tog trenera doveo u klub? Na temelju čega? Koliko je Hajduk tog trenera snimao, gledao, pratio? Tko je to radio, ako itko jest? Koliko utakmica ekipa tog trenera u zadnjih 2-3 sezone je odgovorna osoba u klubu pogledala kako bi snimila njegov nogometni izričaj, ideje, to koliko je u korak s vremenom? Što znaju o njemu i nogometno i privatno? Ne što misle da znaju, nego koliko, hard facts, znaju? Prati li Hajduk i druge trenere koji mu mogu bit zanimljivi u neko vrijeme? Ima li bazu podataka o njima? Tko to radi i kako, ako uopće radi? Traži li Hajduk talentirane mlade ljude kako bi ih oblikovao u svoju struku sutra? Ne samo kao trenere za prvu ekipu, nego i za analitičare, skaute, trenere i u mlađim kategorijama. Skautiranje struke.

Planira li Hajduk svoje prijelazne rokove? Radi li aktivno na izlaznim transferima? Tko i koliko ljudi donosi konačnu odluku o nekom bilo ulaznom bilo izlaznom transferu?

Što je s DNA Hajdukove igre? Ima li Hajduk nekakav unificirani stil igre koji bi osim Akademije obuhvatio i prvu ekipu(teško mi je vjerovat da bi ikome ozbiljnome uopće moglo past na pamet da bi Akademija svoj stil igre trebala prilagođavat prvoj ekipi)? Hajduk je jedan od rijetkih klubova koji ima taj luksuz da svoj DNA ima već odavno kreiran. Dovoljno se sjetiti Kaliterne i Ivića, te njihove postulate prilagoditi zahtjevima modernog nogometa i generirati stil u kojem će svaki nogometaš na terenu biti izložen što većem broju različitih situacija i problema s kojima se mora nositi, kako bi se naglasili podražaji za njihov razvoj. Definiran stil igre kao takav donosi niz benefita, i onih vidljivih poput lakšeg uklapanja mladih igrača iz Akademije u prvu ekipu, i lakšeg stvaranja i građenja pa i nadograđivanja igre, ali i onih manje vidljivih – itekako olakšava i praćenje razvoja djece kroz Akademiju, jer su zahtjevi uvijek isti, samo kako klinci rastu, tako dobijaju i usvajaju nove.

Koja je uloga sportskog direktora napravio po pitanju svega ovoga? Je li posložio sve navedeno u dobro uhodan sustav, stroj koji će uredno Hajduku davat rezultat na terenu i stvarat novu vrijednost? Tko je, na koncu odgovoran za rad sportskog direktora, ima li jasne mjerljive parametre za evaluaciju njegova rada?

Ili da skratim – Hajduku treba čim prije, još jučer – izrada i implementacija sportske strategije(i ne samo sportske!), u okviru na skupštini izglasanog strateškog okvira. Treba nam sustav koji će imat jasan odgovor na sva ova pitanja, pa vjerojatno i na još neka koja sam propustio(evo padaju mi na pamet korištenje znanstvenih resursa, dodatnog osoblja poput psihologa, fiziologa, nutricionista, pedagoga…). Zato izradu strateškog okvira kluba, izglasavanje istog na skupštini držim iznimno važnim događajima za klub, ključnima za svaki segment kluba. Jer daju podlogu da se uspostavi sustav rada.

E sad, kvalitetni ljudi su dugoročno bez sustava osuđeni na neuspjeh. No ni najkvalitetniji sustav bez kvalitetnih ljudi neće polučiti pravi rezultat, iako će barem redovito jasno ukazivati na to da je ljudski faktor najtanja karika kad je to slučaj.

Tko su, ili bolje reći, što su kvalitetni stručnjaci za Hajduk novog doba? Vjerujem da ćemo se svi složiti oko karaktera osobe, da je čast neupitan kriterij. No, zagrebemo li prema stručnosti, sposobnosti, osposobljenosti – e onda stvari postaju zanimljivije i ja bih rekao da nadilaze sam Hajduk i sport i dobrim dijelom mogu postati ogledalo našeg društva. 

Jedan moj prijatelj, inače profesionalni nogometni trener koji čitav život radi s djecom mi je jednom rekao rečenicu koja mi je, otkad mi ju je rekao, milijun puta pala na pamet: „U nijednom poslu se ne može prodavat magla kao u nogometu.“

Koliko se u našoj zemlji cijeni znanje i poštuje autoritet znanja? Što se uopće smatra znanjem? Napisao sam prošli put kako smo svjedoci vremena u kojem se znanstveno, testirano, dokazivo znanje zapravo sustavno degradira, nerijetko u korist onog „odokativnog“ koje i nije znanje, nego nečija zamisao o znanju nečega. Koliko god smatrao važnim inzistiranje i na formalnom obrazovanju Hajdukove djece od strane klupske akademije (jer će dječaci koji će bolje i lakše razvijat kognitivne procese lakše rješavat probleme i na samom terenu, a da ne govorim da time Hajduk uistinu brine za svoju djecu, za njihovu budućnost, a ne gleda ih samo kao sredstvo za ostvarivanje svoje koristi) za koju držim da radi odličan posao, toliko bitnim, ključnim zapravo, smatram i obrazovanje i konstantnu edukaciju od strane struke. Jer, nogomet je u izvedbi nekih umjetnost, ali je u pripremi svih koji žele igrat ozbiljan nogomet – znanost.

Vremena se mijenjaju. Globalizacija je donijela nogomet u svaki dom, i to čak ne samo na razini zabave. Svatko tko želi danas može učiti i analizirati nogomet, na jednoj iznimno ozbiljnoj razini. Postoje čitave virtualne zajednice nogometnih intelektualaca, analitičara, inteligentnih i darovitih mladih ljudi koje snimaju i angažiraju najveći europski nogometni klubovi. Nogometna istina, da je tako nazovem, već odavno više nije rezervirana samo za bivše velike nogometaše(koja kolosalna glupost je ograničiti hrvatski nogomet samo za bivše aktivne nogometaše – još jedan od bisera HNS-a). O nogometu se danas u svijetu raspravlja i na strateškoj razini o čemu tu i pišem, i o nogometnoj taktici naveliko, ali i filozofiji igre, konceptima i stilovima(zato mi se iznimno sviđa ideja Hajduka da svojim trenerima iznađe prostor u kojem će provodit vrijeme zajedno i bistrit nogometologiju). Uloge su pregazile pozicije. Razgovara se drugačije i nogomet shvaća mnogo temeljitije i ozbiljnije. Tehnička izvedba i dubina analiza koja ide do u najsitnije detalje i načini razmišljanja su u odnosu na prije 20 godina napravili strašan pomak. Nogomet se danas, kao uostalom i svaku drugu struku treba živjeti 24 sata dnevno i ići u korak s vremenom. Nažalost u nas se stvari poimaju bitno drugačije. Primjerice nekim domaćim stručnjacima je normalno i očekivano da im Hajduk ponudi radno mjesto u svojoj Akademiji dok su nezaposleni. I nije tu čak primarni problem u tome hoće li se nekoga zaposliti da mu se pomogne, nego je zastrašujuće koliko olako se shvaća rad u onom Hajdukovu ključnom segmentu – radu s mladima, i koliko se relativnim drži onaj ključni kriterij – znanje.

No, u Hrvatskoj malo što, nažalost, ide u korak s vremenom. U nas ideje u odnosu na svijet, i inače dolaze s faznim pomakom. Govorimo li o nogometu, mnoge se ideje hvataju tek površno, bez razrade, a kasne i po 10-15 godina. U takvoj sredini sasvim je normalno da postoji otpor spram novim trendovima u nogometu, pa tako i spram novog profila ljudi koji žive i rade taj nogomet. I inače je prirodno da ljudi pokazuju otpor spram svemu drukčijem, nepoznatom, posebice ako je društvo kao takvo nezrelo i nema mehanizme nositi se s novim idejama, a kamoli koristiti ih.

Što me dovodi do još jedne stvari koju također dugo nisam doživljavao posebno ozbiljno do zadnjih godinu dvije. A to je baš jedan od kriterija o kojima sam govorio i tiče se zemljopisa i tog već ozloglašenog poznavanja mentaliteta. Upravo je nevjerojatno da itko ozbiljan može mjesto prebivanja ili rođenja(„trebaju nam domaći ljudi“) te „poznavanje mentaliteta“(što je to uopće?!) staviti ispred kriterija znanja. To je zapravo vrlo učinkovit način kresanja autoriteta znanju, degradiranja stručnosti. Jer kad autoritet znanja izgubi primat, onda „eminentni stručnjaci“ dobiju prostor da ih slušamo, pa čujemo kako je periodizacija izlika za nerad, kako treba stat bliže igraču, kako razvoj koncepta i stila igre guši individualizam, ili one prizemnije primjere poput „Pucaj, pucaj, jedna će uć“, „Daj dugu, eto je, već smo naprid“, „Šta ja iman čitat i educirat se, sve ja to iman u malome prstu“ i slične umotvorine.

Nedavno me nazvao jedan prijatelj i kaže mi – nije sazrelo vrijeme za klub kakav želimo. Što sam više razmišljao o toj rečenici sve više se nisam slagao s njom. Ako malo promislimo, gotovo sve Hajdukove uspjehe kroz povijest možemo pripisati dvojici genija: Luki Kaliterni i Tomislavu Iviću, njihovu radu izravno ili posljedicama njihova rada, bez namjere da podcjenjujem doprinos ikoga drugoga. Ono što je u svezi s njih dva interesantno je da su oni uspjeli ne zahvaljujući razumijevanju i podršci sredine(nepostojanje sustava!) u kojoj su živjeli, nego baš usprkos. Stariji će znat – Frane, Jozo i Luka propast su Hajduka, tako se govorilo. A Ivić je u Ajax mogao samo ić pumpat balune. Da su barba Luka i šjor Ivan čekali da vrime sazrije, niti bi išta dočekali oni niti bi išta dočekao Hajduk. Oni su svojim radom i karakterom, a ponajprije svojim sustavnim znanstvenim, utemeljenim znanjem mijenjali to vrijeme i sami sebi krčili put i stvarali uvjete za uspjeh.

To nam mora bit pouka. Ponovit ću, ne govorim o imenima, govorim o kriterijima. Nemojmo dopustit da znanje danas može uspjet samo usprkos, a ne zahvaljujući. Uspostavimo sustav da otvorimo put znanju kao jedinom kriteriju (uz, jasno, čast) za funkcioniranje Hajduka. Na svim razinama.

Nemojmo se zavaravati, to nije jednostavno. No, uz uspostavu sustava(strategija!) i pravilan set vrijednosti i kriterija, postaje mnogo lakše. Ono što je zanimljivo, mišljenja sam da je to jedini put, i to ne samo da Hajduk uspije, nego da uopće i opstane.

I sad se na kraju možemo vratiti onom famoznom rezultatu, tj izostanku istog. Niti je Hajdukov problem nekakav poraz, ili općenito bilo kakvi loši rezultati, niti bi rješenje bilo dovođenje tog i tog igrača. Xavi toliko želi naglasiti važnost procesa i kriterija prema kojima se trebaju odvijati da kaže da je rezultat uljez u nogometu. Naravno da je rezultat važan, ali on je uvijek samo posljedica. On će doći sam od sebe bez greške, kad ono ostalo što treba – sjedne na svoje mjesto, kao rezultat odgovarajućih procesa(o kojima sam pisao u prvom dijelu upisa) unutar funkcionalnog sustava. Sve preduvjete za uspjeh Hajduk ima. Sad je momenat da se napravi taj pomak i izađe izvan svojih gabarita i postavi novi okvir za svoje bivanje i djelovanje.

Samo čast i znanje.

Ivan Rilov


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email