Ako se sjetite početka sezone i onih teških ljetnih noći u kojima se gledalo kako Muzafer Ejupi ili kompletan vezni red Aberdeena bez većih problema prolaze kroz riječke redove na Kantridi, onda ni sedam ovosezonskih remija u domaćem prvenstvu ne zvuči tako loše. Posebno ako se svemu pridoda naglašena činjenica da je plavo-bijeli brod još uvijek nenasukan, da Rijeka nema poraza u MAXtv Prvoj ligi. Nema efikasnosti, ali nema ni primljenih golova, obrambeni rekordi se ruše, a post napadača sve je veći.
Taktički, Rijeka se nakon turbulentnog ljeta konačno pronašla. Matjaž Kek počeo je koristiti više destruktora od kreatora u sredini terena, u nedostatku doprinosa Moisesa i Sharbinija. Obojici može zahvaliti što mu svojim izostancima ne remete plan igre koji se, pogotovo u bednjanskom kup-susretu u svemu poklopio. Deset pogodaka, još gotovo toliko akcija koje su mogle dodatno podebljati ionako rekordnu Rijekinu gostujuću pobjedu u službenim utakmicama. Ali, kada se s niželigaških oranica pređe na prvoligaške, stvari stoje na nuli već sto i osamdeset minuta. Ovoga puta nije to slučaj nakon utakmica s Hajdukom i Dinamom, nego s puno slabijim oponentima, Interom i Slavenom.
Kada će pasti prvi sljedeći pogodak? To nitko ne zna, kao niti to kada će sljedeći biti primljen. Igra protiv koprivničke momčadi pokazala je da je Rijeka pretplaćena na rezultat 0:0 i da će joj takav raspored brojki na semaforu ove sezone biti stalna pratnja. Da bi postala opasnijom, treba joj nekoliko elemenata koje zasad nema. Odnosno ima, ali samo na treninzima, ako je za vjerovati kuloarskim pričama kibica koji ih svakodnevno prate s još nezavršene ograde na sjevernoj strani rujevičkog platoa.
Kad god je rezultat 0:0 u pitanju, onda se i bez pogleda na jednu sekundu utakmice, čak i na sastave mora znati da u igri nije bilo Moisesa. Brazilac je nakon dugog izostanka ponovno na vagi, nije spreman za one najveće napore i treba mu vremena da se vrati, možda i do pred sam kraj polusezone. On je u igri Rijeke pravi ‘target-man’, onaj od kojeg se jednako može očekivati da će zabiti kao i da će dodati loptu s očima za napadače. Navijači koji aklamacijom prihvaćaju sve trenerove zamisli u ovoj su konstataciji dobili zadovoljštinu, jer i Keku je Brazilčevo zdravlje uvijek prvo na pameti kada razmišlja o svakoj sljedećoj utakmici.
Na rezultatskoj ‘nuli’ može Rijeka zahvaliti slaboj pucačkoj formi. Promašuje se nemoguće, ne zabijaju se ni kazneni udarci kao ni čisti ziceri koji donose sigurne bodove. Rijeka bi bez ikakvih problema bila prva momčad lige nakon jedanaest kola, da su samo neke takve prilike ostale u mreži suparničkog vratara, ali nisu, što je i jedan od povoda za ovakav tekst. Jer, lijepo je vidjeti pet gladnih vukova u šesnaestercu sa željom da završi akciju, ali je jednako mučno vidjeti da niti jedan vuk nije toliko gladan gola da zapuca prema njemu… Narodski rečeno – gladni smo, ali nam se neda otići do hladnjaka…
Ne smije ga se zaboraviti, jer se i njega čeka. Kapetan je bio u Dubaiju prošlog tjedna, na rješavanju sporova s Al-Ittihadom. Kada se vratio. krenuli su problemi s leđima zbog kojih nije trenirao, trebao bi biti spreman na sudjelovanje u utakmici protiv Zagreba na Rujevici u sljedećem kolu. S njime bi se napadačka konkurencija zaoštrila pa bi netko od dvojca Balaj – Bezjak trebao na klupu. Formacija 4-3-3 sa Sharbinijem polulijevo izgleda još ubitačnije, Kek bi ga mogao ubaciti u igru bez da remeti sustav na kojem je izgradio seriju pozitivnih rezultata kroz rujan.
Patrik Mršnik
