Tipično kišno jutro. Probudiš se, skuhaš kavu, umjesto doručka zapališ cigaretu i s nestrpljenjem čekaš preliminarni popis Nike Kovača za Svjetsko prvenstvo. Veseliš se popisu jer će na njemu biti igrači koji to zaslužuju, a oni koji bi tu bili da je izbornik ostao Igor Štimac gledat će prvenstvo iz naslonjača baš kao i ti. Pun vjere u najdražeg kapetana, otvaraš portale čekajući koji će prvi izbaciti popis. I suprotno očekivanjima, saznaš da je močvara dobila novog stanovnika.
Popis reprezentativaca Foto: HNS
Igor Bubnjić član je talijanskog Udinesea i neosporno perspektivan igrač. No, perspektiva je jedno, stvarnost nešto sasvim drugo. A u stvarnosti je Bubnjić ove sezone odigrao samo sedam utakmica za Udinese i nije pokazao ništa od svog talenta. Jedna od boljih utakmica bila mu je poraz njegovog kluba u prijateljskom susretu s Hajdukom na Poljudu. Nadam se da ste uspjeli stvoriti sliku o sezoni Igora Bubnjića. Vidjevši njegovo ime na popisu, upitao sam se koji su kriteriji poziva u reprezentaciju. Očito je važnije trenirati u Italiji godinu dana (uskoro još jedan primjer), nego biti standardan dio momčadi koja osvaja ruski kup u konkurenciji milijardera iz CSKA, Zenita ili Lokomotiva. Hrvoje Milić ne igra istu poziciju kao Bubnjić pa će vam se usporedba činiti promašenom, ali ako je na poziciju lijevog beka pozvan Danijel Pranjić, a čovjek je bolji na svim pozicijama nego na toj (u Panathinaikosu igra playmakera, a veći dio karijere proveo je na krilu), onda i Hrvoje Milić, koji je gle čuda lijevi bek, može konkurirati za mjesto stopera. Poziv Danijelu Pranjiću nije ni najmanje sporan, sporno je jedino što ga izbornik vidi na mjestu lijevog beka. Pozivom Bubnjića na pripreme, bez svog su mjesta na popisu ostali igrači koji su imali puno bolju sezonu nego spomenuti Bubnjić. Ponajbolji igrač lige, Tomislav Glumac iz RNK Splita držao je momčad Splita cijelu sezonu u gornjoj polovici ljestvice i bez njega bi se ta momčad vrlo teško borila za izlazak u Europu. Sjajnim nastupima u Europa ligi i prvenstvu pažnju javnosti privukao je i Lešković iz Rijeke, ali očito izbornik nije vidio potencijal u tom momku. Vida, koji odlično grije hladne klupe diljem Ukrajine također je dobio prednost pred nabrojanima. Zašto, izbornik zna nadajmo se.
Vezni red posebna je priča. Iako se autor ovih redaka ne slaže s pozivom uručenim Marcelu Brozoviću, mora se reći da je poziv Brozoviću očekivan jer izbornik kvalitete ovog Dinamovog veznjaka cijeni još iz vremena kada je bio izbornik mlade reprezentacije, gdje je Brozović mora se priznati igrao odlično. Sporan dio veznog reda su igrači koji igraju u klubovima koji se u svojim ligama bore za opstanak. Milan Badelj i Ivo Iličević koji igraju u nikad lošijem HSV-u pozvani su na prošireni popis. Ovo “igraju” uzmite s rezervom. Jer i kada zaigraju, utope se u sivilo i prosječnost svoje momčadi. Ivo Iličević na popisu izbornika mudro je naveden kao napadač, ne bi li ga se probalo zakamuflirati kao “moderno brzo krilo”, iako je vezni igrač. Umjesto da se poziv uruči Ivanu Tomečaku koji može pokriti desnu stranu i u obrani i u vezi, prilika se daje igraču koji ne igra, slabo barata hrvatskim jezikom i koji je po kriteriju za odabir golmana očito veteran. Ali, to ovdje izgleda ne vrijedi. Dvostruka mjerila? Tako izgleda. Milan Badelj je nekada pokazivao talent, ali danas na njegovu žalost nema što tražiti u reprezentaciji kraj Marija Pašalića, Ivana Močinića i Arijana Ademija koji čak nije ni pozvan. Posebnu bih pažnju dao Sammiru. Sammir je neosporno vrhunski nogometaš. Ali, moram li vam reći da Sammir već godinu dana ne igra nogomet. U zadnjih je par kola upisao par nastupa za Getafe koji se grčevito bori za opstanak. I ne pridonosi ničim. Mnogi hvale njegovu predstavu protiv Barcelone, ali moram reći da osim dva driblinga Sammir nije pokazao ništa. Osim činjenice da nema snage za više od deset minuta ozbiljnog nogometa. Nemam namjeru nabrajati igrače koji bi bili korisniji od Sammira u ovom trenutku jer zaista nema smisla. Glavno da je Kovač pokazao da Mamić nema utjecaja na njega. Bravo Niko.
U napadu iznenađenja nije bilo. Kampanja “Čop u Brazilu” se uspješno nastavlja, samo je pitanje kako će ga ugurati na avion za Brazil nakon katastrofalnih predstava u finalu kupa gdje je Čop dokazao da nije igrač za reprezentaciju. Ali zbog sjajne kampanje mjesto na popisu izgubio je Andrej Kramarić koji ni jedan svoj gol nije zabio s bijele točke kao Čop i koji je puno talentiraniji i modernom nogometu bliži nego Čop. Ali nažalost, Kramarić ima nepremostiv problem, baš kao i Ivan Tomečak. U zavadi su s Mamićem i reprezentaciju neće tako skoro vidjeti. Vratio bih se kratko na treniranje u Italiji kao što sam i obećao. Ante Rebić, čini se, odlično trenira u Italiji. Kako drugačije objasniti poziv ovome mladiću? Izgleda da više vrijede dva treninga u Italiji nego petnaest golova u Belgiji ili Hrvatskoj. Santini i Kramariću, brzo potpisati za neki talijanski klub i tamo grijati klupu, nerijetko i tribinu.
Suma sumarum, iskoristio bih riječi glasnogovornika HNS-a Tomislava Packa i zaključio da je utjecaj Zdravka Mamića na HNS zaista precijenjen. I tako naš brod plovi do Brazila putevima Igora Štim… oprostite, Nike Kovača.
