Search
Close this search box.

…puno više nego ča u foje piše

Da sam ovaj tekst pisala krajem listopada prije 66 godina, pitam se, na kojoj strani bih bila. Koji bih stav zauzela i kako bi okarakterizirala čudna zbivanja u temperamentnoj metropoli Juga. Bili koristila riječi revolucija, senzacija, nevjerojatno, sasvim drugačije? Bili dala podršku nečemu kao što je navijačka skupina? I to, zaboga, organizirana! Ili bih bila s druge strane općeg zgražanja i pljuvanja te studentarije besposlene, zavedene, mozgova ispranih nekakvom igrom s loptom i Brazilom, koja zamislite vuče iz Zagreba razne lonce, poklopce, zviždaljke, čegrtaljke da bi s ostatkom istomišljenika bila što bučnija. I još si, zamislite, uzimaju za pravo da vikom i drekom odlučuju tko će igrati, tko je dobar, tko nije, da podržavaju jedno, a pljuju drugo. Bili u mome tekstu bilo dovoljno ljubavi za ideju koja će jednom postati pokret.

Pitam se; da je jedna od glava s crno – bijele uspomene na 28.X.1950. nekim slučajem moja, bili ostala bez glasa od veselja, euforije i temperamenta, bili bila svjesna da će taj pljesak i radost jednom biti povijest. Bili zapamtila taj osjećaj, bili u tom osjećaju prepoznala snagu koja će jednom postati pokret.

Ipak, ja nisam putnik kroz vrijeme, ali putujem s idejom koja je uspjela nadići vrijeme. I u kronološkom i u društvenom, političkom i ekonomskom smislu vremena. Vremena koje je donosilo promjene, vlasti, vojske, uprave, zakone. Sve do ovog današnjeg, u kojem pišem tekst, a koje je donijelo bezakonje, odnijelo uprave, posramilo vlasti, a ojačalo vojsku navijača.

Danas eto pišem ovo i, za razliku od onih koji su pisali tog listopada 1950., pa i onog važnog listopada 2012. kada je Grad (ipak) dao zeleno svijetlo kreditu, sigurna sam da je danas već sada povijest. I revolucija. I senzacija. I što bi današnji novinari rekli: imali su raspad sistema i crne prognoze, ali kada vidite što su napravili – frapirat ćete se!

Pišem ga danas, na najvažniji dan u novijoj povijesti, danas kada se dodaje gas na dugoj cesti ponosa. Srca i obraza čišćeg od novih majica u kojima će biti oni koji još nisu shvatili da svi koji imaju svoje zašto, uvijek nađu i svoj način kako.

Pišem ga danas kao obećanje vjere da će se generacijama koje dolaze sačuvati Naš Hajduk, u ime budućih generacija čije zajebane emocije tek dolaze i u ime onih koji su nas napustili prerano, a čija borbenost ostaje u svakoj od dionica koje će od sutra jamčiti da će Hajduk biti, i ostati, Naš.

I nadam se da će i za 66 godina netko pisati tekst u kojem će se pitati koliko ih je bilo. Jeli ih bilo 300? Ili 3000? Ili 30000? I nadam se da će odgovor biti: bilo ih je puno. Puno više nego u ijednom tekstu ljubavi ima.

Natalija Đukanović


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter