Dok se ostalima polako smiruju dojmovi 31. kola HNL-a, moj prijatelj leži u bolnici, razbijene glave, 350 kilometara od kuće. Uvertira dviju utakmica koje ne odlučuju ni o čemu rezultirala je obračunom navijača koji su se uputili na utakmice u Split i Zagreb, a epilog svega je preko 100 uhićenih i 20 ozlijeđenih.
Ne mogu se ne prisjetiti civiliziranog primirja jesenas, s ciljem ukidanja vaučerizacije. Neki od nas dugo su čekali trenutak da bez straha mogu prošetati “onim drugim” gradom, bez ikakvih neugodnosti, sačekuša i fizičkih obračuna. Na kraju krajeva, lako je onima koji u čoporima i formaciji kornjače dođu na utakmicu te odmah po završetku odu. Ima ljudi koji studiraju i rade u tim “drugim” gradovima koje bi vrlo rado prisvojili kao svoje druge gradove, a ovakvi im ekscesi to onemogućuju.
Mnogo sam puta pisala o navijačkom pokretu, kulturi stadionizacije i okršajima s policijom, redovito zauzimajući stranu navijača, uvjerivši se na vlastite oči da se ne radi samo o neiživljenim nasilnicima, nego i o istinskim ljubiteljima svojih klubova. Nažalost, ovaj put nemam opravdanja ni za jednu stranu, nema suca kojega mogu okriviti, nema policije na čije propuste mogu ukazivati. Kažu, to se moglo očekivati, termini utakmice bili su preblizu. Pa iskreno, nikome tko ne razmišlja s mirisom krvi u nosu neće baš tek tako pasti na pamet stati nasred autoputa, izići iz vozila i potući se s… Kim? Što smo mi jedni drugima? Četnici, Ustaše, židovi, nacisti? Ili Hrvati? Građani iste zemlje, sa strašću prema istom sportu. Razlikuje nas samo boja dresa. Krv koja se bezrazložno prolijeva iste je boje.
Čemu obračun? Treba pokazati da si jači? Komu? Betonu u Otočcu? Samomu sebi? Je li to nekakvo pseće zapišavanje vlastitoga prostora, ili ponižavanje mačke koja prođe putom? Na kraju krajeva, kakve veze vaša tučnjava ima s klubom? Kakve koristi Hajduk i Dinamo imaju od 50 uhićenih navijača?
Borbe se trebaju odvijati na stadionu, i to one sportske. Oružje je glas, koreografija, brojnost, vjernost. Ishitreni pubertetski ispadi ne služe ama baš ničemu.
Apeliram na sve bivše, sadašnje i buduće sudionike ovakvih nemilih događaja: prestanite s tim. Ne dajte “onima gore” povoda da na vas prišiju etiketu i žig divljaka, jer time činite uslugu svima koji upiranjem prstom u vas skreću pozornost s mnogo većih problema na nacionalnoj i klupskoj razini.
I za kraj, da vas pitam: imate li vi nekoga u životu do koga vam je stalo? Roditelje, braću, sestre, djevojke, žene? Svatko tko s palicom istrčava iz automobila u blitzkrieg na tobožnjeg neprijatelja s drugačije postavljenom šahovnicom u grbu ostavlja dojam izrazito jadne i nesretne osobe koja očito u životu nema ništa osim kluba. Ako je tako, moja isprika, samo dajte, poubijajte se, to će pomoći.
Za one koji su stvarno išli navijati i podržati svoj klub i nesretnim slučajem upali u sukob, žao mi vas je. Nadam se da to neće izazvati nove nerede, nego zaključak o gluposti i besmislenosti takvih događaja. Na kraju krajeva, da se sad i jave svi sudionici i kažu: “Nisi bila tamo, nemaš pojma, oni su prvi počeli”, nema od toga kruha. Šteta je učinjena. Sljedeći put pomislite na one koji vas vole i čekaju, na one kojima ste oduzeli nekoliko godina života kad su saznali gdje ste. I klubove ste ostavili na cjedilu.
Mom dragom prijatelju koji je razbijene glave završio na operacijskom stolu želim što brži oporavak, uz napomenu da je igra bila takva da i ne mora plakati što je bio u nesvijesti. Međutim, on je jedan od onih koji ima mnoge koji ga trebaju: obitelj, prijatelje, kolege, poslodavce, djevojku, navijače. Kad podmukli kamen u glavu takvu osobu čak i nakratko odsiječe od svijeta, uvidiš koliko je on važan kotačić u mehanizmu svoga života i života svih koji ga okružuju. Njegovoj djevojci, koja je sa mnom odrasla na sjeveru Poljuda, jednako derala grlo protiv Belišća i Sampdorije, i nikad u ne znam koliko godina ni sa kim osim s redarima nije upala u sukob, želim da ima čelične živce i da ga pouči našoj taktici zaobilaženja problema. Ponekad je veće umijeće gospodski se vratiti kući nego čoporativno zakrviti s drugom navijačkom skupinom.
Marine, brzo se oporavi, tribaš i fališ na svim formacijama. Pamet u tu ranjenu glavu, čeka nas nekoliko teških utakmica, nema opravdanja za nedolazak! Drži se, prika!
