Kako smo bliži kraju sezone, raspored odigravanja sve je gušći. Još jedan genijalan potez vodstva nogometnog saveza koji tjera igrače na izmaku snaga da odigravaju tri utakmice u sedam dana donio nam je nadasve zanimljivo kolo. Vodeći dvojac ostvario je domaće pobjede, čime pitanje prvaka još uvijek nije definitivno odlučeno, Hajduk je nastavio pozitivan niz protiv direktnog konkurenta za plasman u kontinentalno natjecanje, Zagreb je pobjedom protiv Zadra zadržao nadu za plasman u Europu, a jedini remi u 31. kolu odigrali su nogometaši Istre 1961 i Slaven Belupa.
Dinamo mdash; Osijek 3:0
Prvu utakmicu 31. kola u Maksimiru su odigrali Dinamo i Osijek; domaćini na čelu ljestvice i od početka prvenstva neporaženi, a gosti na začelju u borbi za o(p)stanak. Prvih 15mdash;ak minuta proteklo je statično, osim pokušaja Glavaša nakon udarca Peroševića i Eduardove odbijene lopte, no golman Modrih bio je na visini zadatka. 20. minuta donijela je vodstvo domaćina: akcija Fernandesa, Pjace i Pavičića završila je lijepim pogotkom potonjeg s 18mdash;19 metara. Kod Osijeka je nakon kornera Jamaka Laštro pokušao glavom, no neprecizno. Igra kamilica. Za malo dinamike pobrinuo se mali braco Mamić koji je nakon pola sata igre na klupu poslao pubertetski živčanog kapetana Ademija (koji mora svakom sucu biti poklopac) i tako ga nauštrb neurona poštedio barem kartona prije finala Kupa. Drugo poluvrijeme donosi brzo povećanje vodstva Dinama: Pjaca ubacuje za Henriqueza pred sam gol, a ovaj zahvaljujući izostanku Laštrine zdravorazumskomdash;braničke reakcije zabija za 2:0. U 72. minuti strijelac posljednjeg gola nečime između ubačaja i udarca gotovo pogađa okvir Osijekova gola. Nedugo nakon toga Pjaca promašuje zicer oči u oči s golmanom Mikulićem. Hladnokrvan je u 77. Minuti bio Ćorić koji je nakon Henriquezova dodavanja zaplesao na rubu zaleđa i svojim prvijencem povisio na 3:0. Do kraja je još nešto nalik prilici za gol propustio Soudani, i to je to od igre. Najljepši detalj na utakmici, neka se Pavičić ne uvrijedi, bile su superatraktivne traperice nešto manje atraktivnog Osijekova trenera, a najzanimljivije je svakako bilo navijanje domaćina po principu mdash; prvo svih deset BBBmdash;a, pa onda skupina osnovnoškolaca koja je na trenutke i prednjačila u decibelima. Na granici između dražesnog i grotesknog.
(M. M.)
Zagreb mdash; Zadar 3:0
Poraz Osijeka nudio je Zadranima sjajnu priliku za bijeg najvećem rivalu za ostanak u ligi na bod ili tri prednosti. Kao i proteklo kolo, ponovno su igrali dan poslije njih i ponovno su bili u prilici ostvariti prednost. No, baš kao i Dinamo, još jedan zagrebački prvoligaš pokazao se kao prevelik zalogaj za momčad Igora Štimca. Prije samo koji tjedan na istom su stadionu pregazili Lokomotivu s viskoih 5:1, ali srijeda nikako nije bila njihov dan. Utakmicu su i jedan i drugi trener otvorili oprezno, ali od samog početka bilo je jasno da će Inženjerova momčad biti ta o kojoj će ovisiti ishod ove utakmice. Zagreb je zagospodario sredinom terena, a Zadrani su se orijentirali na branjenje svog gola. Kukavički pristup vrlo brzo im se osvetio kada je u 35. minuti počela rapsodija Gabrijela Bobana. Sjajno je primio dugačku loptu, i othrvavši se braniču na leđima zakucao je u bliži gornji kut nemoćnog vratara Matkovića. I dok Matkovića ne možemo kriviti ni za što kod prvog gola, ono što se dogodilo samo četiri minute kasnije definitivno je njegova greška. Toliku je glupost napravio da nas je nagnao da od ovog kola dodjeljujemo nagradu “Mladen Matković” za glupost kola. Naime, ponovno su Zagrebaši poslali jednu dugačku loptu, a Matković je mogao birati što će učiniti. Mogao je izletjeti i napucati loptu naprijed, mogao ju je ispucati u aut, mogao ju je sačekati u šesnaestercu i mirno prihvatiti, ali je umjesto svega navedenog odlučio doći do ruba kaznenog prostora i kada je shvatio da će napraviti indirektan udarac, jednostavno ju je pustio kroz noge ni ne pokušavši se vratiti da spasi svoja vrata. Brzo je ponovno reagirao Gabrijel Boban koji je poslao loptu u praznu mrežu. Čudna greška Matkovića, posebice jer je došla samo dva dana nakon izjave da bi bilo veliko olakšanje kada bi barem jedna zaostala plaća sjela na račune. S tim se rezultatom otišlo na predah, a na novi pogodak Gabrijela Bobana nije se dugo čekalo. U šestoj minuti nastavka snažnim i preciznim udarcem je matirao Matkovića za, pokazat će se, konačnih 3:0. Do kraja utakmice gledali smo uspavanku u kojoj su i jedna i druga momčad čekale da susret završi. Inženjer je nadmudrio nekadašnjeg suradnika Štimca i ovom je pobjedom Zagreb osigurao ostanak u elitnom društvu i iduću sezonu.
(T. P.)
Rijeka mdash; Split 2:0
Momčad Splita na Kantridu je došla na krilima potpunog preokreta u prošloj utakmici s Osijekom, a Rijeka je svoj europski put već utrla drugim mjestom u prvenstvu. Utakmica je počela dobrim udarcem Splitova veznjaka Mršića s ruba šesnaesterca, što je u prvih pola sata ujedno i jedini gostujući potez koji nije zaslužio facepalm. Domaći su se napadi svodili na Tomasova: Tomasov ubacuje, Balaj ne stiže; Alex za Tomasova, ovaj prebacuje gol;Tomasov prolazi dvojicu, Zagorac brani, pa opet isto. Da je kojim slučajem bolja polovica bračnog para Huljićevih nekomu muškog spola i roda pisala antologijsku “Solo igračicu”, Tomasov bi imao himnu. Riječki posjed lopte od 70% samo su neznatno smanjili Roce (koji je dobro nabacio Bagariću) i Cikalleshi s nelošim slobodnim udarcem, no Vargić oba puta brani. Osim Tomasova, spomena je vrijedan dobar ubačaj Tomečaka i udarac Balaja koji je završio u stratosferi. U nastavku bravura golmana Zagorca: Bradarić je izveo korner, Zagorac krivo procijenio let lopte, no iskupio se nakon Alexova udarca, iščeprkavši loptu sekundu prije gola. Uz po jednu nerealiziranu šansu Tomasova i Mršića, pamtit će se još samo golovi mdash; nakon ubačaja Bartoše i (ne)kretanja Splitovih stopera da se Vuliću brk smrzne, Tomasov konačno zabija za 1:0. Rijeka povisuje tek u sudačkoj nadoknadi, i to autogolom Glavine nakon ubačaja teško deklinabilnog Ajayija. Na kraju 2:0 uz osrednju realizaciju Rijeke, a ako Split kao finalist Kupa bude ovako igrao, to će biti traumatologija par excellence.
(M. M.)
Hajduk mdash; Lokomotiva 2:1
Nakon tri utakmice u kojima gosti nisu zabili ni jedan pogodak, na red je došao derbi kola. Utakmica koja je Lokomotivu mogla učvrstiti na trećem mjestu i praktički osigurati izlazak na europsku scenu iduću sezonu. No, ništa manji motiv nisu imali ni domaćini. Hajduk bi u slučaju pobjede pretekao svog protivnika i time također trasirao put k Europi. Od samog starta utakmice, Bijeli su osokoljeni pobjedom u prošlom kolu nad Slaven Belupom bili opasnija momčad. Već u desetoj minuti Hajduk je došao do zasluženog vodstva. Mikanović se sjurio s desne strane u sredinu i nakon toga idealno poslužio Mezgu koji s ruba kaznenog prostora neobranjivo pogađa Sluginu mrežu. Da Lokomotiva trokira već neko vrijeme, jasno je svima, ali da će ih Hajduk tako nadigrati u prvom poluvremenu, očekivali su samo najveći optimisti među navijačima Bijelih. Novi šok za trupe Zorana Mamića na posudbi u starijoj sestri stigao je u 28. minuti. Hajduk je brzo izveo prekršaj na nekih dvadesetak metara kada je Vlašić proigrao Tudora, a ovaj isprve proslijedio loptu na drugu vratnicu za Mezgu koji s pet metara ponovno pogađa mrežu vratara Rijeke na posudbi. Nastavio je Hajduk dominirati, a točku na i imao je priliku staviti Maglica u 33. minuti, ali je loše reagirao i sjajna prilika otišla je u nepovrat. Na odmor se otišlo sa zasluženim vodstvom Hajduka i izgledalo je kao da će puleni Harija Vukasa mirno privesti kraju ovu, za njih važnu, utakmicu. No, da bi se Hajdukovi navijači tresli do samog kraja pobrinuli su se aktualni igrači Hajduka (golman, obrana i Mijo Caktaš) te jedan bivši koji je igrač Dinama. Ali je u Lokomotivi na posudbi. Ovo niste očekivali, je li tako? Franko Andrijašević je u 48. minuti nakon kornera nadskočio Miju Caktaša (dojam je da nije morao ni skočiti) i zabio za 2:1. Ono što smo gledali do kraja susreta zaista nije vrijedno spomena. Uglavnom jalovi i traljavi napadi jednih i drugih koji nisu urodili plodom i rezultat je ostao 2:1. Na kraju, Vukas može biti zadovoljniji i sretniji konačnim ishodom, ali ono što i on i Ivković moraju jako dobro pročiti je pitanje zašto im igrači izgledaju kao rekreativci nakon šezdeset minuta susreta.
(T. P.)
Istra 1961 mdash; Slaven Belupo 2:2
Posljednji susret 31. kola donio nam je sraz Istre i Slaven Belupa. Istri svaki bod znači puno u očuvanju prvoligaškog statusa, a Slaven je porazom od Hajduka završio europske ambicije, a može se reći da ni o ostanku u ligi ne moraju puno brinuti. Ono što se događalo na terenu možemo slobodno nazvati viktorijom. Iako rezultat sugerira drukčije, igralo se samo na jedan gol. Istra je svih devedeset minuta bila bolja momčad koja je stvarala šanse, a Slaven je bio promatrač. No, prvi su u vodstvo došli Farmaceuti. Dino Špehar napravio je glup prekršaj u svom kaznenom prostoru, a kazneni udarac realizirao je Muzafer Ejupi koji nastavlja s dobrim igrama. Priliku za izjednačenje dobila je Istra vrlo brzo. Nakon gotovo nepostojećeg kontakta u kaznenom prostoru gostiju sudac je ponovno pokazao na bijelu točku, ali je Radonjić penal izveo katastrofalno i promašio cijela vrata. Iskupio se Radonjić prekrasnim golom nakon solo prodora samo par minuta kasnije, ali da 1:1 ne bude i konačni rezultat prvog poluvremena pobrinuo se Ejupi. Dugačku loptu svoje obrane sjajno je primio i lijepim udarcem matirao nemoćnog Brkića. Bila su to jedina dva udarca Slaven Belupa u okvir u cijeloj utakmici. Nastavak utakmice donio je dominaciju domaćina koji terensku nadmoć i inicijativu nisu nikako uspjeli kapitalizirati. Do izjednačenja su stigli pred sam kraj, u 87. minuti kada je nakon ubačaja s lijeve strane s čovjekom na leđima Radonjić sjajno postavio nogu i prevario vratara za konačnih 2:2. Na kraju konačnim rezultatom zadovoljnija može biti Istra, s obzirom na to da je dva puta gubila, a do boda došla pred sam kraj.
Čudno, posebno kada se gleda statistika. Napomenuo bih i veliki propust suca koji je Stjepanu Gengu propustio dati izravni crveni karton za izuzetno neoprezan i grub start. Geng je prošao samo sa žutim kartonom, ali snimka je otkrila svu pogibeljnost njegova starta, i može biti sretan da protivniku nije slomio nogu.
(T. P.)
Pet kola prije kraja stvari su puno jasnije. Dinamo i Rijeka nedodirljivi su na prva dva mjesta; Hajduk i Lokomotiva trebali bi voditi borbu za treće mjesto koje vodi u Europu; Split, Zagreb i Slaven Belupo osigurali su ostanak u prvoj ligi, a troboj Istre, Osijeka i Zadra nastavlja se i dalje. Kome će sreća biti nakolonjena, ostaje nam vidjeti. Već za vikend čekaju nas nova uzbuđenja na livadama Lijepe naše, i nadajmo se da će biti uzbudljivo barem upola kao ovo kolo.
Nagrada “Mladen Matković” za glupost kola: Mladen Matković
Magdalena Mrčela, Toni Perković
