Marin Jakoliš rođen je 26.12.1996. godine u sportskoj obitelji u Šibeniku, te je trenirati počeo u NK Šibenik, gdje je njegov stariji brat Antonio već bio naznačen kao velika mlada nada.
>> Marin Jakoliš novi napadač Hajduka
Marin je, međutim, po tome brata i nadmašio. S 10 godina je igrao i s dvije godine starijima za mlađe pionire, te zabijao redovito, da bi iduće sezone, s godinu starijima, bio prvi strijelac te lige. Kad je napokon i godinama dosegao taj uzrast, nije ga se moglo zaustaviti – s 49 golova u 22 nastupa daleko je ostavio pratitelje, koji su uključivali i njegovog suigrača i budućeg kolegu u mladoj reprezentaciji, Duju Ćaletu–Cara, također dominantnog u šibenskog okružju. Njegove igre nisu ostale nezamijećene i šire. S nenavršenih 14 godina dobiva (na jesen 2010.) prve pozive u U15 reprezentaciju Hrvatske, za koju će ipak u 6 nastupa proći bez golova, a u Šibeniku ga tad s Ćaleta-Carom, kao još pionire, guraju u vatru i igraju 1.HNL kadeta. Tamo će, do kraja polusezone, zabiti dva gola, a kao mlađi kadet u toj kategoriji postati prvi strijelac kluba s 10 golova u dvadesetak nastupa, i priča se ponavlja.
U svom godištu, Marin zabija čak 16 golova u dvadesetak utakmica, iza Roberta Murića, Filipa Hodaka i Marka Dabre u ligi. Važnije, od zime, opet kao Duje, nastupa i za seniore u Drugoj HNL – s tek navršenih 16 godina – te skuplja 9 nastupa, uglavnom u prvih 11. Stariji brat Antonio je u međuvremenu otišao u Kryvbas, te imao ne baš uspješnu polusezonu u Hajduku.
Braća Jakoliš tada, na ljeto 2016. zajedno odlaze u Belgiju i potpisuju za tada drugoligaški Mouscron-Péruwelz. Za Antonia je to bio možda i dobar potez, ali pomalo čudan u slučaju Marina. Naravno, tamo ne igra za prvu ekipu, ali skuplja, nakon pauze od gotovo 3 godine, 2 nova reprezentativna nastupa – za Vulićevu U18 reprezentaciju. Status se Marinu, kojeg je brat napustio nakon već jedne polusezone, ne poboljšava naročito ni u sezoni 14/15. Igra za mlađu ekipu Mouscrona, ali ipak skuplja i svoj prvoligaški debi u siječnju 2015., u 1-3 domaćem porazu od Genta, te još jednom ulazi do kraja sezone. U suštini – dok je ranije preskakao generacije, došao je u sredinu koja se i ne razbacuje prilikama za takve igrače, osim ako nisu ekstra klase.
Ipak, svojoj prvoj pravoj seniorskoj sezoni (15/16) starta u drugom kolu u prvih 11, ali kako klub gubi 0-2 kući od Sint-Truidena, sjeda na klupu i još 10 puta ulazi s nje do kraja polusezone, bez učinka van jedne asistencije, najčešće u trash timeu. Kako tamo kraj Marka Šćepovića, iako ovaj i nije previše zabijao, nije mogao doći do veće prilike, odlazi na posudbu u drugoligaški Vitron. U klubu donjeg dijela tablice skuplja 9 nastupa, ali i svoj prvi seniorski gol, u 2-2 remiju s Cercle Bruggeom.
Mouscron ga jasno nije imao namjere ni želje zadržati, te se Jakoliš vraća u Hrvatsku – i okušava se na probi u Hajduku. Trenirao je od svibnja s prvom ekipom, koju je i tada vodio Damir Burić, ali Burić dobija otkaz početkom lipnja, te, čini se, s tim propada i Marinov prijelaz u Hajduk. Novi je klub, međutim, ponovno našao u Belgiji, opet u 2. ligi. Roeselare ga uzima, ali ni tu ne dolazi dalje od rotacije. 3 starta i 13 ulazaka s klupe u sezoni, uz 3 gola i jednu asistenciju i nisu neka statistika, premda su pristojni za minutažu, a čini se da prelazi pomalo tad već i na krilnu poziciju.
Putevi se Burića i Jakoliša, međutim, križaju idućega ljeta, kad prelazi u Burićevu Admiru. Iako je Burić otišao u Greuther Fürth već u rujnu, Marin je bio i pod Baumeisterom standardan. Primarno špica, ali igrajući i na oba krila, dolazi do svoje najučinkovitije sezone – u 28 nastupa (21 st.) zabija 5 puta, igrajući špicu mahom, a asistira 9 puta. Zanimljivo, u 5 nastupa na desnom krilu, 5 puta asistira.
Te se sezone vratio i u reprezentaciju gdje ga Gračan forsira kao neizostavnog napadača. U kvalifikacijama za EP 2019 zabija 5 puta – međutim, redom u golijadama protiv nedoraslih protivnika – hat-trick San Marinu, te po gol Moldaviji i Bjelorusiji. U klubu mu prošle sezone pritom nisu cvale ruže. Primarno je igrao lijevo krilo, u rotaciji (11 startova u 23 nastupa), a zabija tek jednom, ušavši s klupe protiv Wacker Innsbrucka, čak ni asistirajući.
Šira ga je javnost mogla vidjeti na U21 EP ovoga ljeta. Premda je svakako bio žrtva i apsolutnog nepostojanja smislene taktike protiv Rumunja, jednostavno nije izgledao kao napadač – radio je pritisak, izvlačio se na krila, pokazivao je više truda od većine momčadi, ali u onih par situacija koje bi se moglo nazvati poluprilikama, nije kvalitetno reagirao. Nakon što je 3 godine mlađi Sandro Kulenović ušao s klupe protiv Francuza i pokazao konkretniju igru od njega, nije se više vraćao na teren.
Premda ima tek 22 godine, čini se kao da je “oduvijek” na sceni, ali, kao senior, pokazao se dosta sličan bratu – ofenzivac koji se trudi, ima neke kvalitete, ali jako teško zabija. Profil igrača kakvog se Hajduk nagledao i kakvog većina Hajdukovaca jednostavno ne želi više gledati. Međutim, evidentno je da trener Burić – koji ga već drugi, možda i treći put dovodi u svoj klub – kao i struka, vide potencijal u njemu – ipak su ga potpisali na čak 4 godine, igrača koji se u seniorskom nogometu na kraju ipak nije sasvim još etablirao. Za pretpostaviti, barem u startu, kao zamjenu koja može uskočiti ako je potrebno.
Navodno je s austrijskim klubom imao dogovor do ljeta 2020., ali nemamo informacija što je Hajduk dogovorio s njima i pod kojim je uvjetima Marin došao u Hajduk. Navijači se ipak, na kraju, moraju nadati da ovaj transfer nije bio iracionalan i da će mladi Jakoliš napokon početi ispunjavati potencijal koji je nekad davno, još u dresu Šibenika, pokazivao.
MODD
