Nakon što je Muzafer Ejupi, ne sasvim nenadano, morao prekinuti karijeru zbog zdravstvenih problema, Slaven Belupo nije dugo tražio njegovu zamjenu, dapače, potpisao je jedno relativno poznato ime.
>> Bivši reprezentativac Kameruna potpisao za Slaven Belupo (VIDEO)
Kao što smo već prenijeli, riječ je o bivšem kamerunskom reprezentativacu Franck Mbia Etoundiju, napadaču rođenom 30.8.1990. u Douali, visokom oko 1.83m. Ako vam ovo “Mbia” zvuči poznato – to je s razlogom, Stéphane Mbia je njegov stariji brat! Stéphane je već s 19 godina kao igrač Rennesa postao reprezentativac Kameruna, no karijera četiri godine mlađeg Francka razvijala se nešto sporije.
Prošao je više kategorija tada niležigaša Dragon Club iz Yaoundéa, gdje je bio i kapetan, te krajem 2008. potpisao prvi ugovor za niželigaški Ouragan FC iz Biyem Assija, klub u kojem je u mlađim kategorijama prethodno trenirao i njegov brat. Za njih je u 14 nastupa zabio tek 3 pogotka, ali nedugo nakon 19. rođendana ipak odlazi u Europu jer ga je potpisao švicarski (tada prvoligaš) Neuchâtel Xamax. Tamo se i nije nametnuo, igrajući prvenstveno za U21 momčad i ulazeći tek s klupe krajem sezone, ali je u svom četvrtom prvoligaškom ulasku, u zadnjem kolu sezone 09/10, zabio Zürichu, tek tri minute nakon ulaska. U klubu ipak nisu računali na njega, pa su ga poslali na posudbu u drugoligaša Biel-Bienne. Tamo se brzo počeo nametati – u 26 nastupa postigao je više nego pristojnih 12 golova. Nedovoljno ipak da ga Xamax zadrži te ga posljedično uzima St. Gallen koji je tada ispao u 2. ligu i gledao kako se što prije kvalificirati natrag u elitni rang švicarskog nogometa.
Etoundijevom novom klubu to je za rukom pošlo odmah, primarno na krilima Argentinca Óscara Scarionea, ali i zahvaljujući Etoundijevih 10 pogodaka u 26 nastupa. Sezonu je ipak završio ranije, s ozljedom ramena, zbog koje propušta i početak sezone 12/13, svoje prve prave prvoligaške. Kad se vratio, bio je tek zamjena novopečenom slovenskom reprezentativcu Džengisu Čavuševiću, ali Džengisu pucaju ligamenti u studenom i postaje prvotimac. Zabijao je slabo (tek dva pogotka u sezoni) no klub na krilima raspucanog Scarionea dolazi do 3. mjesta i Europe. Pred kraj sezone je imao i problema s ligamentima u koljenu, te mu klub tog ljeta odobrava odlazak. Usprkos svim okolnostima odradio je transfer koji mu je odredio karijeru – prešao je u Zürich.
Opisan kao “timski igrač koji se dobro uklapa u ekipu”, zamijenio je Josipa Drmića, priključivši se (današnjem napadaču Dinama) Mariju Gavranoviću i Amineu Chermitiu u napadu svoje nove ekipe. U sezoni 13/14 još je bio u rotaciji, startajući 14 puta u svojih 26 nastupa, mahom pred kraj sezone, uz 6 golova i 3 asistencije. To je tek bila uvertira pred njegovu najuspješniju sezonu karijere. Miran i snalažljiv u šesnaestercu, dolazi do 9 pogodaka i 5 asistencija u 26 nastupa, zabivši Borussiji Mönchengladbach i Villarrealu u grupnoj fazi Europa lige.
U studenom 2014. postaje reprezentativac Kameruna, zamjena Aboubakaru i Choupo-Motingu, te napokon igra s bratom u istoj ekipi – skupa su i startali u nekoliko reprezentativnih utakmica u 2015. godini.
Etoundi je bio spreman za iskorak – Zürich je sve dogovorio s Bastiom, transfer je trebao biti u vrijednosti 500.000,00 €, njegov prvi pravi u karijeri. Zbog dogovorenog transfera je propustio i obje europske utakmice s Dinamom iz Minska… ali u zadnjim trenucima cijeli dogovor propada, navodno jer su ljudi kojima je okružen tražili veću plaću za njega. Vraća se u klub uzdrmane pozicije, u rotaciji s Armandom Sadikuom, ali premda je Albanac bio puno učinkovitiji, Etoundi drži veću minutažu i Sadiku završava na posudbi kod direktnog konkurenta za ostanak – Vaduza. Već u veljači ponovno se ozljeđuje, opet je rame u pitanju, te se nastupima za prvu momčad vraća tek u posljednim kolima. Zabija svoj treći gol u 22 nastupa u predzadnjem kolu, u remiju sa Sionom, ali pritom ozljeđuje zadnju ložu. Zürich u konačnici prvi put od 1988. godine ispada iz lige i Etoundi, kao i mnogi drugi igrači, odlazi iz kluba.
Pred kraj prijelaznog roka Franck nalazi novi klub – tursku Kasımpaşu, koja je netom dovela i današnjeg Hajdukovca Eduoka, te s prvoligašem potpisuje ugovor na dvije godine. Za razliku od Nigerijca, Franck se puno teže snašao. U svom četvrtom nastupu ponovno se ozljeđuje i u potpunosti propušta ostatak sezone. Na teren se vraća tek u listopadu 2017. godine, u rotaciju s Rangelom, te zabija u trećem nastupu, protiv Karabükspora. Međutim već je sredinom prosinca ponovno van terena i to je bilo to. Nakon oporavka grije klupu i dobiva sitne prilike u ‘trash time-u’. Petnaest nastupa (šest startova) i dva gola u dvije sezone sigurno nije učinak kojem se nadao. Ostaje potom u Turskoj, ali je i u drugoligaškom Bolusporu u rotaciji, bez učinka u osam nastupa. Na zimu prelazi u Francusku, u drugoligaša Sochaux. Tamo je pokazao da još uvijek može lucidnim potezom izbaciti čuvara u trku i hrvati se s njima, ali i da je u realizatorskoj krizi. Zabija tek jednom u dvanaest nastupa na proljeće i odlazi iz kluba. Od ljeta je bio bez kluba.
Etoundi u Koprivnicu stiže u okolnostima u kojima sav napadački učinak Slaven Belupa nosi 36-godišnji Ivan Krstanović, dok su i Ejupi i Mateus Lima bili u realizatorskoj krizi. Premda odavno nije bio u “raspucanom” ritmu, u Slavenu se evidentno nadaju da će se to ubrzo promijeniti, hoće li… doznat ćemo kroz koji mjesec. Ako ostane zdrav i uhvati konstantu, možda se i pokaže kao vrlo dobar posao za ‘Farmaceute’.
MODD
