Patnje po Carrillu
Utakmica u Osijeku donijela je novi hladan tuš Hajdukovcima. Još jedna partija koju bi najradije zaboravili. Rastrgan, bezidejan i razočaravajući nastup u sudaru s ekipom na mađarski pogon dokaz je koliko je posla pred Carrillom u nastavku sezone. Problema u postavkama je toliko da ne znam odakle krenuti, ali ono što najviše smeta je nedovoljna brzina i agresivnost, posebno u veznom redu. Traume iz jesenskog dijela, ali i prethodnih sezona nastavljaju se i ovog proljeća. Prilika za popravni ispit je već u subotu, na Poljud dolazi Rijeka, ekipa koja igra definitivno najbolji nogomet u domaćoj močvari. Je li došlo vrijeme da se prekine nevjerojatni i predugi post u susretima sa Volpijevim klubom?
Povratak Dalmaciji
Priču o Hajduku iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća sigurno ste čuli bezbroj puta, momčad je osvajala naslove, dominirala ligom i bila u gornjem domu europskog nogometa. No osim moderne igre Tomislava Ivića i njegovih momaka, kojom su marširali bivšom ligom na impresivan način, to je vrijeme obilježila i posebna euforija diljem Dalmacije. Vladalo je nogometno ludilo, sa splitskim klubom je disala čitava regija, Hajdukove se utakmice očekivalo poput pravog blagdana, a Splićani su pazili da njeguju vezu sa svojom bazom. Ni u vremenu najvećih uspjeha nije se zanemarila Dalmacija, gradio se odnos sa manjim klubovima i sredinama, a slike i priče iz tog doba i danas bude nostalgiju.
Vrijeme je prolazilo, loši dani sve su više zamjenjivali one bolje, a odnosi s dalmatinskim klubovima padali su u drugi plan. Viziju je zamijenila letargija i inercija. Možda je novo vrijeme donijelo svoje, možda su pojedinci mislili da će stvari nastaviti funkcionirati same od sebe, no činjenica je da se dogodilo otuđenje splitskog kluba od nogometa u Dalmaciji. Ono što je trebalo biti „jedno tilo“ odvojilo se u zasebne svjetove između kojih je izostajala i osnovna komunikacija. Sportski, ali još više simbolički, bio je to veliki poraz splitskog kluba. I zato vesele vijesti o ugovorima sa klubovima diljem Dalmacije, raduje spoznaja da je Hajduk konačno odlučio pružiti ruku klubovima u okolici, bilo da se radi o nogometnim ili infrastrukturnim pitanjima.
Šovinizam
I ako igdje trenutno postoje objektivni razlozi za optimizam bijelog puka oni se kriju baš u toj promjeni paradigme. Dokinuti su i zamijenjeni neki vječni procesi ponavljanja, promijenjeno je shvaćanje suradnje i nogometa općenito. Otpor naravno postoji i dalje, ali ono što čudi su razlozi negodovanja. Apsolutno su neprihvatljive šovinističke kritike zbog mjesta prebivališta trenera ili igrača, koje se mogu vidjeti od strane ponekog egzaltiranog kroničara ili bivšeg igrača. Hajduk je previše godina bio talac nepotizma i lokalnih lobija, svojevrsnog kampanilističkog pogleda na svijet. Sve je počinjalo i završavalo „s našima“, onima koji razumiju mentalitet. To što su u velikom postotku iskazali nesposobnost, čak i kriminalne sklonosti, nikada nije bio problem današnjim kritičarima. Procesi započeti u omladinskoj školi splitskog kluba jasan su nagovještaj novih vremena. Promjene na pedagoškom i trenerskom planu dašak su svježeg i modernog pristupa, onoga što nam je klubu i navijačima nasušno trebalo.
Edo Zdravković
