Naš Hajduk sutra potpisivanjem ugovora s Tommyem ide korak dalje nego što je bilo koja navijačka asocijacija i udruženje ikad otišlo. Da, Supporters Direct je pomogao navijačima da većinski preuzmu Portsmouth. Ali, tu je baš veliko “ali”… U trenutku kad je klub bio pred gašenjem i kad se to moglo napraviti za bižuteriju od novaca, plaćanje je zapravo bilo čista forma. NH četvrtinu kluba kupuje u mnogo sređenijim vremenima za mnogo veće novce. Paralela bi bila da se na kupnju išlo 2011. godine, kad je klub bio korak do stečaja, kad se za ovih današnjih 35 milijuna kuna moglo zasigurno dobiti Hajduk, KK Split i dio Zapadne obale u gradu pod Marjanom. Ukratko ovo je veliko. Ali što je zapravo ono u dubini najbitnije u ovom sportskom i društvenom presedanu? Nada. Nada da obični ljudi, koliko se već ekipu iz NH može uopće zvati običnom, mogu mijenjati svijet nabolje. Bezumno bi sad bilo nabrajati što je sve NH napravio u društvenim okvirima, možda jedino napomenuti da su tek druga udruga građana koja je uspjela progurati svoj zakon kroz Sabor u ovih 20 i kusur godina postojanja moderne Hrvatske. Nada da jedna skupina ljudi, usmjerena na svoj cilj, ojačana s članovima koji daju punu masivnu snagu – može mijenjati današnjicu. Često ti volonteri slušaju zanovijetanja da bi svoj entuzijazam mogli usmjeriti na druga, važnija područja, kad su već tako uspješni. Pokazatelj je to da navijači drugih klubova jednostavno još uvijek ne shvaćaju povezanost navijača i kluba kad je Hajduk u pitanju. Odnos koji je sociolog Dražen Lalić davnih dana znanstveno, potpuno utemeljeno, nazvao svjetovnom religijom. Malo je toga navijačima Hajduka bitnije od tog simbola, jer se radi o simbolu, ne o običnom sportskom kolektivu. Hajduk je Marianne, Kip slobode, izbijeni komad Berlinskog zida… Sve u jednom. Stoga, svi ljubitelji bijelog dresa, uživajmo. Sutra je veliki, veliki dan. I ne bi ga trebali samo Hajdukovcislaviti, zbog one gore spomenute nade, to je i za sve druge, ako ne sretan, a ono poticajan dan. 16.10. će biti upisan u sve bitne almanahe. A negdje gore, s čašom u ruci će nazdraviti i oni koji su prerano otišli – i Žan i Čabo i svi ostali koji su utkali dio sebe u proces koji će svoj vrhunac doživjeti sutra na Pjaci.
Stanislav Mamić Piksi
