Kao što smo pisali, po završetku nogometne polusezone na red su stupile priče o transferima. Većina ih naravno samo ostane na pričama, pa se postavlja pitanje jesu li uopće postojale ozbiljne namjere klubova, a neki se i stvarno realiziraju.
Što se tiče Dinama, neslužbeni glasnogovornici kluba s puno ljubavi su ispratili odlazak plave devetke Marija Budimira iz Dinama u Persepolis. Što je zabrinjavajuće čudno, jer je u Dinamu proveo nepunih godinu dana i iako je ostavio dobar dojam i pružio dobre utakmice u plavom dresu, neće ga se nešto posebno pamtiti osim kao prolaznika i kao aktera neobičnog dolaznog transfera u Dinamo, nakon napada njegova poznatog agenta na stručni stožer NK Rudeša. Uostalom govorimo o trećem napadaču, jer su objektivno i Gavranović i Petković bolji od njega. To nije spriječilo pojedince da pišu kako je zadužio klub i kako je ovaj transfer sjajan potez. Prema takvim kriterijima, tko onda nije zadužio klub? Možda su i nepopravljivi optimisti, pa u svemu lošem vide nešto dobro.
Uzmemo li u obzir da će Budimir uskoro napuniti 33 godine života, a to su godine koje polako označavaju završnu fazu karijere, nije čudno da klub neće dobiti ništa kada je u pitanju odšteta (uostalom koliko uistinu ima smisla zaustaviti igrača zbog neke sitne odštete). To je sasvim u redu, ali nema potrebe za patetikom kako je to sjajan potez ili da je zadužio klub.
Njegova zamjena je desetak godina mlađi Komnen Andrić, ove sezone zabio je deset golova za nejaki Inter u nejakom HNL-u, doduše polovicu je golova zabio iz penala što kvari statistički dojam. Tamo gdje je Budimir stao, Andrić bi trebao nastaviti – kao treći izbor, što i nije nešto ambiciozno za mladog napadača, pa se može očekivati da će se kroz narednih godinu dana napraviti mjesta za njega ili će imati skromnu minutažu kraj dvojice kvalitetnih napadača.
Tu izgleda nije bio kraj dolascima, pa je također iz okolice Zagreba doveden Iyayji Atiemwen za navodno tri milijuna eura (a vrlo je izgledno da nije riječ o jednokratnoj uplati cijelog iznosa). Ne znamo još na čiju bi poziciju trebao pretendirati jer može igrati i na krilnim pozicijama i u sredini veznog reda. Znači da Oršić, Kadzior, Hajrović, Olmo, Gojak (i Majer kada konačno bude spreman zaigrati) dobivaju novu konkurenciju, makar je neobično da se plaća odšteta od par milijuna eura za igrača iz Gorice za kojeg se ne zna gdje će točno igrati, ali bi to mogao biti znak da su neke ponude već na stolu ili se očekuje odlazak nekoga iz veznog reda. Koliko god ga hvalili, tek treba vidjeti njegove kapacitete, jer uvijek je vrijedno prisjetiti se „kralja 16-terca“ Andersona Coste ili klasnog Cleytona kojeg je netko deklasirao u noćnom klubu.
Trebali bi biti i posebno oprezni kada je riječ o unosnim transferima Dinama unutar HNL-a, jer nas neslavna povijest uči da takvi nerijetko nečije džepove skrivećki pune – poput transfera Ivice Olića ili „pet milijuna za Marka Roga“ iza čega su se vukli repovi koliko je zaista transfer iznosio. Pogotovo ako se poslovi sklapaju u Međugorju.
