Napustio nas je Marijan Hanžeković. Umjesto sućuti, prisjetit ćemo se nekoliko grozomornih trenutaka kojih nam je priuštio za života, života kojeg mu nisu mogli spasiti ni svi novci ovoga svijeta. Ostati će samo sjećanje na njegov lik i djelo. Dok se društvena elita, od svoga mecene, prijatelja i gazde, oprostila biranim riječima, običan puk je ipak nešto manje birao lijepe riječi, a više uvrede.
Nama najvažnije, bio je alfa i omega Skupštine Dinama. Dok su se neki nebitni ili sporadični likovi cirkusirali, isticali i umišljavali da su bitni, Hanžeković je radio uglavnom u tišini i stvarno odlučivao, osiguravajući višestruku podršku svojim suradnicima, njegovo ime otvaralo je mnoga vrata. Kao npr. i ona Uprave Jutarnjeg lista novinaru Draženu Krušelju (koji se usudio pisati protiv gazdinog intimusa Zdravka Mamića) kojeg su tamo dočekala ‘dotična dvojica’ i nedvojbeno mu argumentirano pojasnili kako stvari stoje.
>> Boban potjeran kako bi Jutarnji i SN nesmetano promovirali Mamića i Šukera
Veze između Hanžekovića i Dinama su mnogobrojne, te se s pravom može konstatirati da je on možda i najzaslužniji za dugogodišnju agoniju kluba pogaženog i pregaženog od strane jedne obitelji i njihove interesne skupine. Često smo pisali kritizirajući tekstove Sportskih novosti, koji su prema našem mišljenju također često bili tendenciozni; konstantno agitirajući i opravdavajući prekobrojne užase koje su nam priuštili čelnici hrvatskog nogometa i Dinama, naravno. Zvonimir Boban je morao napustiti poziciju u Sportskim novostima nakon što je propisno “ispljuskao” intimusa Mamića i predsjednika Šukera, što je toliko dobro zvučalo da moramo još jednom ponoviti:
I žao mi je Mamića, kojeg poznajem odmalena, jer odavno je taj čovjek sam sebi tragedija, ali to bi se i dalo prihvatiti da nas ta tragedija toliko ne košta. I nogomet i Hrvatsku u cjelini. I to je naša sramota. Naša državna sramota. Ali on i njegovi prvaci to ne vide tako, zaslijepljeni svojim sitnim interesom dok spletkare u izbezumljenoj borbi za pozicije i sinekure. A veliki meštar nogometne lože samo je posljedica njihovih interesa, njihove bestidnosti i njegove nezasitne ambicije da bude netko. A što je jadan postao… Kao i naša genijalna devetka i pokorni izvršitelj muteža koji nam je oteo sebe na najbrutalniji način. Nekidan se nogopredsjednik čuo s mojim prijateljem rekavši mu da ne razumije o čemu pišem, i da ne razumijem kako stvari hodaju. Bit će da je tako, bit će da ja ne razumijem. On, u svojoj lucidnosti, eto, razumije..
Da nije riječ o paranoji ili teoriji zavjere svjedoče i prethodni linkovi čiji sadržaj govori o intervenciji povodom očito neprihvatljivog smjera pisanja. Osim toga, pridodat ćemo još jedno priznanje i dokaz da je Jutarnji list planski „štancao“ tekstove neistinitog sadržaja s ciljem narušavanja (kakvog takvog) ugleda druge osobe.
Toliko o medijskom djelovanju Hanžekovićeve Hanza media (Sportske novosti, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija…) koju ćemo pamtiti između ostalog i po sačekušama i namjernim neistinama. Ako su takve informacije javne, zamislite tek onda ono što nije javno poznato. Doduše, ovo zvuči paranoično.
Pored medijskog djelovanja, tu je i društveni, poslovni i politički aspekt Marijana Hanžekovića. U poslovnom aspektu očito jest da pričamo o imućnoj osobi, s moćnim vlastitim odvjetničkim uredom koji može pružiti veliku logističku podršku svima potrebitima, pa tako i osigurati da skupština nogometnog kluba ne mari za mišljenje članova kluba, odnosno skupština koja je posve proizvoljno stvorena i diktirana prema željama nadređenih postoji kao simbol sposobnosti njegovog tima i njega samog. Po političkoj liniji lobirao je za poslove ovrha nad hrvatskom sirotinjom, a na surovoj konstataciji da račune treba plaćati na vrijeme bi mu zavidjela i Marija Antoaneta „ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače“.
>> Plave kronike: Dok Mamić kleči pred Hanžekovićem srednjoškolac planira proračun
Bio je jedan od onih koji su shvatili da znatno više mogu postići „iz pozadine“ pa se nije upuštao u politiku pretjerano, imao je dovoljno moći i utjecaja pa bi drugima rado prepustio da ginu za njega, a on bi to, naravno, velikodušno nagrađivao. Jedan od njih bio je i Milan Bandić, čija se jamčevina od 15 milijuna kuna nije platila sama, ali je zato 5 milijuna kuna manja nego što ured Hanžekovića godišnje zaradi od „bandićevog“ Holdinga. Ne treba zaboraviti ni to da „bandićeva“ gradska skupština također s 20 i više milijuna svake godine financira Dinamo čije ključeve su Bandić i Hanžeković povjerili jednoj obitelji, i jednoj interesnoj skupini.
Igor Žuraj
