Više desetljeća je prošlo od kada je Ognjen Naglić u klubu na različitim funkcijama, što je i očekivano u dužem razdoblju, a za razliku od mnogih drugih koji su se povlačili po klubu, njegovo ime i prezime nešto i predstavlja u sportskoj javnosti.
Možda bi sretnije bilo kazati da je njegovo ime nešto „predstavljalo“ jer već dugo ga ne vidimo kao aktivnog člana zajednice, nego kao sporednog lika koji je dizao ruku ili glas kada je to bilo potrebno. Što kao skupštinar, što kao savjetnik, a što kao član Nadzornog odbora. Sama činjenica da je dogurao do člana Nadzornog odbora u klubu puno govori o njemu, možda je trebao ranije pogledati u kakvo društvo se upustio. A možda je bio koncentriran na izvršavanje vrlo konstruktivnih i zahtjevnih zadataka kao nadzornik, pa mu je promaknulo i uočiti tko su mu bili i ostali kolege u klubu.
No prije bismo rekli da nije bio marljiv u obavljanju svoje dužnosti, jer da jest možda bi i prije isteka desetljeća dugog i trajnog kriminala (prema navodima USKOK-a i prvostupanjskoj presudi Županijskog suda u Osijeku) usprotivio takvom načinu poslovanja. A nije da je prilika nedostajalo. Koliko su samo akcija navijači Dinama imali, ne bi li ukazali na sve što se događa u i oko kluba, koliko je puta na stadionu čuo da se zazivaju izbori, koliko istraga USKOK-a je trebalo proći, koliko Mamićevih nenormalnih monologa pred novinarima? Valjda mu sve to nije bilo sumnjivo i nije imao potrebu djelovati „prema van“. Znači li to da je sve vrijeme vjerovao u Mamićeve priče za malu djecu i velike naivce da se to zapravo radi o političkom progonu, pa čak i kada su djelatnici američkih i švicarskih službi radili na slučaju!
Ako sve to, i još mnogo toga zanemarimo, Ognjen Naglić odlučio je iskazati svoje nezadovoljstvo na skupštini krajem 2018. godine. Zasmetalo mu je što su tri bivša dužnosnika osuđena na višegodišnje zatvorske kazne, a Franjo Varga uživao je u luksuzu kojeg je fakturirao GNK Dinamu. Ovom prilikom podsjetili bismo USKOK, Ministarstvo financija i poreznu upravu još jednom na taj čin, ako se nisu slučajno zaboravili u napornom svakodnevnom radu javnog sektora. Također bilo bi lijepo da se preispita odgovornost Ognjena Naglića, možda bi na ispitivanju mogao reći nešto više.
Zanimljivo je i bi li isto tako govorio da su pred njim sjedili Marijan Hanžeković i Zdravko Mamić. Možda bi onda taj smireni novinarski glas ipak zadrhtao, a ovako njegov kratki govor nije ostavio dojam nekoga tko želi nešto poduzeti po pitanju kriminala i fakturiranja tuđih jacuzzija, već kao da je to rekao reda radi, znajući da se uskoro oprašta od funkcije pa da barem nešto ostavi u nasljeđe po čemu će ga pamtiti. Znakovito da nije bilo nikakve reakcije ostalih skupštinara na njegovu otvorenu kritiku, a ukazivanje na kriminal ipak je golemi napredak u odnosu na upite „zašto je otišao Andrijašević“.
Igor Žuraj
