Ostavili smo za sobom još jednu godinu, godinu bez našeg pravog Dinama. Za razliku od prethodnih godina bez našeg Dinama, u prošloj smo došli do mnoštva intrigantnih informacija. Napokon smo sve istjerali na čisto; zna se tko je, kako, zašto, s kime i gdje spremao klupski novac. Saznali smo gotovo sve, jer ipak smo naučeni da se svaki trenutak može pojaviti novi milijun uredno pospremljen na neku egzotičnu destinaciju, milijun koji je dostatan za još mnogo vožnja u skupom automobilu, primjerice Bentleyu. Jedino što je preostalo jest da se napokon taj mulj u kojem je klub zakopan počne čistiti. Nećemo govoriti o čišćenju močvare radi neugodnih i neradničkih poveznica na tu sintagmu, ali hoćemo o konačnom obračunu sa stanjem u hrvatskom nogometu.
Toplo se nadamo da je 2017. godina posljednja godina u koju ulazimo poniženo jer nam se nepregledne birokratske strukture rugaju u lice, iako su razotkrivene, i dalje ne prezaju štititi moćnike, a prije svega tu mislimo na jednog moćnika. Navijači Dinama davno su upirali prstom u prave krivce, ali ih se nije htjelo slušati, dapače htjelo ih se ušutkati milom ili silom. Prihvatite beneficije koje vam nude poput proslava beskonačnih naslova u nizu, počastite se besplatnim putovanjima, besplatnim ulaznicama, besplatnim rundama, osjećajte se vedro i ponosno uz glamur europskih natjecanja, u suprotnom prihvatite borbu s bezličnim aparatčikom, s povećim policijskim pendrekom i najvećim licemjernim perima.
Kakve su želje za narednu godinu? Pa nadamo se da ćemo sljedeće godine u ovo vrijeme čitati znatno ljepši sažetak godine. Bilo bi neizmjerno ugodno iskustvo napisati ove godine tekst pod naslovom “kako je dobro vidjeti te opet” ili napokon odrediti taj datum koji ćemo moći slaviti kao novi rođendan Dinama, datum kada je klub predan svojim navijačima. Čak su i navijači Čelika dočekali svoj 1 član – 1 glas umeđuvremenu. Prioritet ostaje raspisivanje izbora u kojima će svi članovi biti u mogućnosti birati i biti birani u skladu sa Zakonom o udrugama, naravno s tim ruku pod ruku idu ostavke čelnih ljudi u klubu (ali i onih manje čelnih koji su im držali vreće i kovčege, ljubili ih po izlasku iz pritvora) i transparentno izlaženje u javnost sa svime što se zadnjih godina događalo u klubu, barem s onim iza čega je ostao pisani trag.
>>Plave kronike: Što smo naučili o Dinamu u 2016. godini?
Dok je lista sastavljana, USKOK je također sastavljao jednu. Sastavio je proširenje istrage protiv starijeg i mlađeg Mamića, Vrbanovića, Krote i Stipančića. Sumnja se u izvlačenje oko 15 milijuna kuna iz Dinama, ali s obzirom na to da se već sumnja u nekoliko stotina milijuna kuna, te su i optuženi za izvlačenje nešto više od dvjesto milijuna kuna, ova vijest nije baš zaslužila veliku pažnju. Još jedan dan u uredu za sve sudionike. USKOK sumnja u Mamića i njegovo društvo, ma nije valjda?
Pod kategoriju polu-anegdote možemo svrstati objave ni više ni manje nego službenog Facebook profila Zdravka Mamića. O tempora, o mores! Ako zanemarimo nepregledno krdo komičnih i karikaturalnih likova koji vjerno “lajkaju” i komentiraju najnoviju poslanicu svoga idola, zamislite državu u kojoj imate javno prepucavanje optuženika s državnim odvjetništvom. Umjesto da su vas davnih dana strpali iza rešetaka, za početak barem u pritvor, oni stalno nešto optužuju i istražuju, a druga strana im dijeli moralne lekcije zbog toga. Ova država je vjerojatno jedina koja trpi takvo ponižavanje svojih institucija, i to ni više – ni manje nego one institucije od koje bi svi trebali strepiti.
“Provjereno” za svaku pohvalu
Dok će lojalni novinari trubiti o novoj viziji koju ima uprava kluba, nama koji smo takvih apstraktnih vizija vidjeli na desetke ipak ima nešto nejasno u priči oko ovog roka za transfere. Prije otprilike mjesec dana puštani su probni baloni kako su momčadi potrebna prava pojačanja i kako su spremni investirati više milijuna eura u odštete. Tu i tamo se stvarno pojavi kakva glasina o transferu, ali ništa konkretno, tek vrlo sramežljivo. Moguće kako je nova vizija zajedno s novim pojačanjima zapravo samo u glavama lojalnih novinara koji su se istima poslužili kako bi zataškali sramotnu jesen. Za divno čudo, imamo koga i pohvaliti po ovom pitanju. Riječ je o emisiji Provjereno privatne kuće Nova TV, koja je u pravom svjetlu prikazala Zdravka Mamića i njegovu kliku – za razliku od svakidašnjeg izvještavanja “lojalista”. Za one koji s povjerenjem gutaju svakodnevno režimsko štivo, onakav prilog vjerojatno dođe kao šok terapija, il kakva vrst nadrealizma.
S druge strane, o odlascima se piše znatno više. Prvi u redu stoji najbolji igrač Soudani kojem ugovor ističe za šest mjeseci, te ima pravo pregovarati s drugim klubovima i otići bez odštete na ljeto (poznato Bosmanovo pravilo). Ukoliko ne potpiše novi ugovor, ova zima je zadnja prilika da ga se unovči za kakvu takvu odštetu. Osim njega, rado bi otišli i Henriquez i Sigali nazad u toplije krajeve, samo je pitanje tko je voljan platiti odštetu za njih i dati im primanja kakva (neopravdano) imaju u Dinamu.
Football Leaks: Tin Jedvaj
Samo je pitanje vremena kada će svaki izlazni transfer Dinama postati ili je već postao predmet USKOK-a, tako je istraga proširena na transfer Vedrana Ćorluke još davne 2007. godine pri čemu je navodno izvučeno već spomenutih 15-tak milijuna kuna. Kako bi nastavili u istom ritmu pobrinuo se Nacional,odnosno Football Leaks, a riječ je o transferu Tina Jedvaja.
Prema njihovim navodima, pola iznosa transfera pripalo je tvrtki Barnes Bell iza koje stoji Sandro Stipančić, to vam je onaj tip iz ranijih istraga, ali i onaj tip po kojeg je “neki dan” došao USKOK,ni manje ni više nego, zbog gospodarskog kriminala. Gospodin se očito druži s pogrešnim ljudima, da je nešto mlađi rekli bismo da je upao u loše društvo. Nakon samo 14 službenih utakmica Jedvaj je prodan za 5 milijuna eura u Romu, a ako je pola iznosa krenulo put Londona, to znači da je klub ponovno bio oštećen za 15 – 20 milijuna kuna, ovisno o tadašnjem tečaju eura.
Tek sada smiješno zvuče nekadašnji navodi Zdravka Mamića. Sjećate se kako je trubio da njegov sin NIKAD nije radio nikakve poslove s Dinamom, iako to čak niti nije važno jer uopće nije mogao biti menadžer dok mu je otac na izvršnoj funkciji u klubu, a kamoli “pazariti” s klupskim igračima. Vratimo se u sadašnjost, prema istom izvoru saznajemo kako je Mario Mamić, glavom i bradom, zaradio 725 tisuća eura na transferu Jedvaja, odnosno tvrtka u Ljubuškom. Neobično je kako obitelji redom velikih patriota poput Ćorića i Mamića rado primaju sumnjive uplate u susjednoj nam državi. Nemamo ništa protiv Sarajeva, Ljubuškog, niti BiH, ali imamo protiv lopova kojima je spomenuta država samo još jedan od alata za izvlačenje novca.
Igor Žuraj
