Nakon nove prijave udruge „Dinamo – to smo mi“ za očekivati je kako će poziciju predsjednika kluba i predsjednika Izvršnog odbora morati napustiti Mirko Barišić.
Kao odgovorna osoba Dinama prijavljen je Sportskoj inspekciji jer klub kojem je nominalno na čelu nije izradio program rada i financijski plan za 2019. godinu, što se može vidjeti iz dnevnog reda Skupštine koncem 2018. godine, odnosno ne može se vidjeti.
Možemo se složiti oko toga da se radi o propustu koji ništa bitno ne bi promijenio, no iz takvih postupaka se može vidjeti koliko se amaterski i neprofesionalno pristupa poslu od strane još jednog čelnika Dinama.
Podsjetimo, nedavno je i poziciju predsjednika Uprave morao napustiti Igor Kodžoman što kao odgovorna osoba nije na vrijeme objavila financijske izvještaje. Bez obzira na to što postoji zakonska zapreka da kao pravomoćno osuđena osoba ne smije upravljati klubom, on nije dao ostavku, sve dok ga sami članovi nisu prijavili. Nebriga oko zakonskih procedura dovoljno govori o njihovoj bahatosti i odgovornosti, a najgori su oni koji ih u tome otvoreno podržavaju ili brane.
Vjerovali ili ne, Mirko Barišić obnaša funkcije u Dinamu više od 52 godine, dopredsjednik kluba postao je otprilike u vrijeme Hrvatskog proljeća, 1971. godine. Iz toga se može zaključiti da je on predsjednik za sve režime, i za vrijeme Jugoslavije, i za vrijeme Republike Hrvatske, i za vrijeme Tuđmana i Mamića.
Jedino što je konstanta da od njega nećete dobiti konkretan odgovor, doduše od njega osobno se odgovori rijetko i traže, iako je nominalno najodgovorniji za stanje u klubu. Kroz više od pet desetljeća iskustva trebao je biti itekako upoznat sa svakim detaljem, sa svakom osobom i stolicom u Maksimiru.
Povremeno se pojavi koja njegova misao u medijima, ali uglavnom nastupa kao stručnjak „opće prakse“ jer su njegovi odgovori politički korektni, bez konkretne inicijative npr. treba maknuti huligane, treba igrati bolje, treba napraviti novi stadion. Zbog toga ga prosječni promatrač može okarakterizirati kao simpatičnog starca čije vrijeme je odavno prošlo pa mu je teško zamjeriti nedostatak elana.
Možda bi to bilo u redu kada nas njegove
odluke kao predsjednika kluba i Izvršnog odbora (inače Mamiću najodanijeg
tijela u klubu) ne bi toliko koštale. Teško možemo izdvojiti neku njegovu
zaslugu u tolikom razdoblju, pohvaliti će ga tek Zdravko Mamić i to solidarno
kako sve ovo ne bi bilo moguće bez njegovih lojalnih suradnika. A koliko možemo
pratiti u zadnje vrijeme, to i nije neka referenca.
Izgleda da ćemo napokon dočekati njegov kraj, da bude prisiljen dati ostavku, kao što su i Mamić i Kodžoman dovedeni do ruba, pa udrugu „Dinamo – to smo mi“ može imponirati da smo njihovom zaslugom konačno stali na kraj Mirku Barišiću. Izgledno je da će po uzoru na svoje bivše suradnike zauzeti mjesto savjetnika kluba, a možda je onda i vrijeme za novu sistematizaciju radnih mjesta kako bi osnovali savjetničko vijeće ili vijeće staraca koje bi svoje odluke serviralo formalnoj upravi kluba. Barišiću odlazi više!
Igor Žuraj
