Kao što već znate, Dinamo je sretno i spretno slavio sa 1:2 na neugodnom gostovanju u Skoplju protiv Vardara, ako je za vjerovati izvještajima i sažecima dostupnim nakon utakmice te naravno nezaobilaznom teletekstu ili rezultatima uživo ako ste poželjeli znati rezultat za vrijeme utakmice. Za one kojima ni to nije bilo dovoljno, mogli su uživati u čitanju tekstualnih prijenosa na nekoliko web stranica koji se povremeno nisu ni poklapali, što je u svakom slučaju podiglo razinu neizvjesnosti.
Osim što je utakmica navodno bila prilično interesantna za gledati, interesantno je bilo za pratiti i događaje van stadiona prije i nakon utakmice. BBB Fun Club dan prije utakmice oglasio se i izrazio želju za pomirbom među Bad Blue Boysima pozvavši sve nazovi-frakcije da im se pridruže u podršci GNK Dinamu. Ukoliko ostavimo po strani mišljenje da bi se takvi problemi trebali rješavati tamo gdje su i nastali, a ne javnom raspravom na društvenim mrežama koja se pretvorila u međusobno prozivanje i vrijeđanje, što se uostalom i očekivalo, fotografije iz Makedonije jasno govore kako je Fun Club ostao usamljen na tribinama te da do nikakve pomirbe nije došlo, odnosno da je objava poslužila isključivo kao vrbovanje onih koji bi “samo navijali za Dinamo” što je postala svojevrsna mantra samozavaravanja da situacija nije onakva kakvom se čini i kako bi se sve ostalo ostavilo po strani.
Ono što se događalo prije i nakon utakmice moglo bi se opisati kao “još jedan dan u uredu” na ultras sceni. Uoči utakmice BBB Fun club imali su sukob u centru Skoplja s navodno lokalnim navijačima Crvene Zvezde (za koje su Zagrepčani crvena krpa) te su gotovo herojski rastjerali brojčano nadmoćnije protivnike Delije. Međutim, neredi su nastavljeni i nakon utakmice kamenovanjem autobusa koji se vraćao u Zagreb u kojem su se nalazili popularno zvani “prijatelji kluba”, što je uobičajen naziv za zaslužnike i muktaše koji se provode na račun kluba.
Osim što dobro kotiraju za ulaz u lektiru prilikom sastavljanja novog kurikuluma poradi herojskog čina, treba podsjetiti da je ista ekipa prilikom izleta u Litvu prije dvije godine “pala” naoružana do zuba huliganskim arsenalom o čemu se sramežljivo pisalo u Hrvatskoj, ali što u litvanskim medijima nije bio slučaj. Također, treba se zapitati kad su to domaći mediji zadnji put uzimali u obzir uzrok nereda na i oko stadiona, jer je jasno istaknuto tko je bio napadnuta strana, ili konkretno žrtva. Možete li zamisliti da se češće uvažava mišljenje navijača nakon što su se dogodili neredi, a ne samo kada to odgovara tekstopiscima? Gdje je tu objektivnost? Koliko se moglo primijetiti, navijače se nikad nije previše pitalo za mišljenje, uglavnom je to bilo generaliziranje kako su navijači koji rade nerede huligani od kojih nitko nema mira iako navijači diljem Europe rade znatno neugodnije scene i nitko ne pridaje posebnu pažnju tome (primjer je i nedavno okončano Europsko prvenstvo), koji rade incidente gdje god se pojave, koji žele izbaciti svoje klubove iz europskih natjecanja i zbog kojih klub plaća kazne i crveni se pred uglednicima na zapadu, iako se mi radi uglednika i ovdje i na zapadu crvenimo mnogo više kada upravljaju nogometom s one strane zatvorskih rešetaka. Radi njih se ne sazivaju izvanredne sjednice Vlade, ali zato radi njih vrijedi presumpcija nevinosti.
Zašto se uzrok nije tražio 2010. godine kada su izbili neredi na sjeveru Maksimira radi sasvim nepotrebne intervencije policije, nego se ispravljala posljedica pooštravanjem Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima? Zašto se uzrok nije tražio kada je Hajduk odbio istrčati na teren u derbiju, tek se ispravila posljedica kažnjavanjem igrača i funkcionera? Zašto se uzrok nije tražio kada je Varteks izbačen iz lige, kada je Karlovac štrajkao zbog neisplate plaća, kada je Kamen Ingrad nestao sa scene, Zadar ostao bez potpisnika u klubu jer su se razbježali pred progonom radi sumnjivog preoblikovanja? Tada je bilo i ostalo jedino bitno da se riješi te neugodne posljedice, a uzrok će se zaboraviti kroz koju godinu i idemo dalje u nove pobjede. Nema nikih problema za licemjere.
Igor Žuraj
