Utakmica Dinama i Hajduka uvijek ima posebnu težinu, osobito kada bi ishod mogao odlučiti o daljnjem raspletu prvenstva. Obično kada je takva situacija uplovimo u derbi prepun dosadnog, negledljivog nogometa s više tučnjava i prekida nego prilika. Niti ovog puta nismo ostali uskraćeni za uobičajene tenzije na terenu uz navijački dekor, te shodnu manifestaciju nasilja, uvreda i pirotehnike na tribinama.
Kada govorimo o nasilju na tribinama, i ovoga puta su u istom prednjačili čelnici u počasnim ložama, dok su se sjeverna i južna tribina uglavnom zadržale na pirotehnici i uvredama. Što se tiče nečasne, odnosno počasne delegacije Dinama u obračunu (nećemo secirati tko, što, kako, zašto jer nismo tete u vrtiću) su sudjelovali direktor Svetina, te članovi uprave Matej Škegro i Krešimir Antolić. Ne kaže se uzalud s kim si – takav si, oni su bili i ostali apologeti Zdravka Mamića i opravdavali njegove poteze bez obzira koliko sumanuti bili, pa kako očekivati da oni misle ili vrijede nešto više od njega. Što se tiče članova uprave Hajduka, to nije naš problem, niti ćemo se baviti njihovim problemima, eventualno poručiti da huliganima nije mjesto u ložama.
>> Plave kronike: Svetina, odlazi iz Svetinje
Neki od sudionika huliganskog obračuna u loži bili su zaduženi za obračun s upravo takvim pojavama na stadionu, također ranije optuženi od strane navijača kao „idejni začetnici“ oružanog napada od strane pojedinaca iz Fan cluba. Hoće li Krešimir Antolić sada sam sebe staviti na „crnu listu“ kao učesnika u neredima? Ako se malo bolje prisjetimo, nekima je ulaz u stadion zabranjen i posve proizvoljnim djelovanjem djelatnika zaduženih za sigurnost, što je uostalom i potvrđeno od policije kad im je nestalo prostora za manevar. Dinamo je svojevoljno zabranjivao ulaz nepodobnim pojedincima, prema njihovom mišljenju.
Soudani je neupitno najbolji igrač u ligi
Momčad Dinama koja je istrčala na Poljudu prezentirala je jedno od najlošije odigranih poluvremena u povijesti derbija, a ne samo da su igrali loše, nego su bili posve nezainteresirani i lišeni kakvog naboja, ostao je dojam kako su svaki duel u poluvremenu gubili ili kasnili na odbijenu loptu. U tome su prednjačili igrači sredine terena Doumbia, Antolić i Moro, tri različita, a opet vrlo slična igrača. Malijac je doveden ljetos tek kao treći izbor, a osim dugog koraka nije pokazao ništa posebno, dok je Antolić već sam sebe prežalio. Nakon što dvije godine nije igrao profesionalni nogomet, obojicu je nadmašio Ademi i u samo 45 minuta prezentirao koliko je bolji izbor. Namjerno je izostavljen Moro, koji se u početku prvenstva nametnuo kao veliki potencijal, ali još uvijek s manjkom iskustva pa bi stoga bilo pogrešno na njega stavljati prevelik teret što je cijeli tim podbacio i patio od nedostatka kreativnosti (ponovno je cijela taktika fokusirana na kvaliteti Soudanija).
Velika nada Ante Ćorić ponovno je utakmicu započeo na klupi, očito se i dalje ne može nametnuti kao „desetka“ usprkos što odrađuje već četvrtu-petu sezonu u Dinamu, što smiješno prokazuje njegovo pozivanje i nastupanje za Hrvatsku reprezentaciju. No bez obzira na te nedostatke, svaki njegov kontakt s loptom imao je više smisla od veznih igrača koji su započeli utakmicu. Za to vrijeme se njegov konkurent nametnuo kao prvotimac u Evertonu, a tek onda zaradio poziv u istu tu reprezentaciju, i to neočekivano. Vrijedi spomenuti i napokon Sosu na lijevom beku, koji je započeo sezonu kao treći izbor iza Pivarića i Lecjaksa, iako je bolji od obojice na što smo nekoliko puta ukazivali, a uz to osjetno mlađi i veliki potencijal za budućnost, koju izgledno neće imati u Dinamu.
Zbog svega toga, možda bi bilo pogrešno izdvojiti nekoga izuzev Soudanija koji je ponovno pokazivao kako je neupitno najbolji igrač u ligi i to već godinama unazad, a odlaskom Andrijaševića, Ristovskog, J. Fernandesa i Vlašića prave konkurencije niti nema.
Igor Žuraj
