Godine i godine proganjanja navijača i zagorčavanja života onima koji su digli glas protiv nepravde, ostavili su trag, što od policijskog pendreka kao simbol represije, što onaj emotivni trag kao simbol izgubljenog navijača koji jedini smisao vidi u rušenju uhodanog gramzljivog sistema ili jednostavno ostane doma i iz fotelje pogleda sve ono najbolje što Premiership nudi. Pogledati će utakmicu kao razonodu, bez da ga do zuba naoružani “plavac” skida, pretresa, mlati i hapsi, te koji iz nepoznatog razloga zauzima stav superiornosti iako je bitan koliko i vatrogasac ili državni činovnik; a nešto zapadnije dežurni izvjestitelj HHO-a naćulio je uši ne bi li navijača uhvatio u verbalnom deliktu pa tako linija razlike između borca za demokraciju i komunističkog “cinkaroša” postaje sve tanja. Kao u pjesmi Zabranjenog pušenja “reći će o raji sve što zna”.
Vratimo se Sjeveru, Boysi su tek nedavno opet zagospodarili sjevernom tribinom kako spada što je bio znak da se konsolidiraju redovi i započinje vrijeme rasta brojnosti odnosno okrupnjavanja grupe. To je bilo nasušno potrebno. Izuzev “povratničke” utakmice s Juventusom, Liga prvaka nije bila mjerilo. Uostalom najbolji dokaz kako to prestižno natjecanje nije bio motiv povratka i nikoga zapravo ne interesira hoće li se ponoviti Arsenal ili će čuvara mreže Modrih zaboljeti u leđima od kupljenja lopti iz mreže. Protiv Seville i Lyona na sjeveru su se našli samo oni najodvažniji, a najveće otriježnjenje doživjeli su oni koji su se nadali snažnom vjetru u leđa momčadi u utakmicama Lige prvaka. Ne živite u oblacima, to nije bio razlog povratka!
>> Plave kronike: Crne kronike
Kao što smo rekli u zadnjem dijelu ovoga teksta, temelj novog Dinama moraju biti navijači koji će dolaziti “svetkom i petkom” kao što je bila utakmica sa Cibalijom, ali i kao što je bilo gostovanje u Osijeku gdje je svakom navijaču Dinama bilo toplo oko srca kad je vidio ispunjen sektor za gostujuće navijače, doduše morate imati dobar vid da od tamo vidite zbivanja na terenu, ali to je ipak manje važno. Slijedi i utakmica s Rijekom na Maksimiru, za očekivati je Armadu u respektabilnom broju jer za njih ova utakmica znači veliku šansu za naslov prvaka, a za BBB znači prva utakmica u kojoj se mogu sa njima odmjeriti dostojno, sa ravnopravne pozicije, bez pokušaja sabotaža od strane snaga sigurnosti.
Tim povodom, najavljen je korteo sa Kvatrića s početkom u 13 sati kako bi grupa ali svi ostali zainteresirani mogli još jednom javno, jasno i glasno izraziti svoj bunt prema sistemu, radi koga su, kako kažu, na stadionu već dulje vrijeme gost kojem se nitko ne raduje. Šetnja do stadiona osim što će poboljšati vaše zdravlje, također će poslati poruku kao i mnogo puta do sada, ali treba biti uporan.
Na zapadu ništa novo
Nije teško predvidjeti i ponešto pirotehnike na sjevernoj tribini, a još lakše je predvidjeti nezadovoljnike sa zapada, koji će mrzovoljno sa sigurne distance ljutito zagalamiti ili sebi kroz bradu provući koji psovku dok po rukama nervozno prebiru svoju sponzorsku godišnju kartu koju je teškom mukom zaradio komentarom na “fejsu” ili rodbinsko – kumskom vezom. Za njega je najveći problem Petev, prije je bio Kranjčar. No njih je bilo i biti će, barem su u svojoj privrženosti loži ostali principijelni. Ono što se razlikuje jest tretman bakljadi BBB-a u javnosti, pogotovo u medijima. Sjetite se godinama unazad histerije oko zapaljenih baklji, oko kazni koje klub mora platiti, oko vrijeđanja uprave, rade se press – konferencije sa nacionalnim manjinama (i njihovim ocem također), a sada je sve to nekako manje bitno.
Spomenuta histerija eskalirala je na dvije utakmice, onom sa Sheriffom kada je ispražnjen jedan sektor navijača, te ranije onaj po mnogočemu prijelomni derbi sa Hajdukom 2010. godine. Oba incidenta samo su posljedica uigrana tri faktora: policije, uprave i medija. Uprava ne želi slušati kritičare, te ih želi udaljiti sa stadiona, ali kako ne priliči izbaciti nekoga samo zato što drugačije misli (kao primjerice skupštinare?), potrebno ga je diskreditirati te se to čini kroz teze o povezanosti sa politikom, pričama o huliganizmu odnosno tučnjavama, bakljadama i vrijeđanjem. Kao da su ljudi proteklih 20 – 30 godina proveli u sakristiji, a ne na stadionu pa je to sve došlo preko noći. Policija odavno (bez da ulazimo u opravdanost) tretira navijače kao stoku sitnog zuba, te ih ne doživljava pretjerano prijateljski, a ima li što bolje nego unaprijed opravdani casus belli da nepoćudnog dobro namlatiš, pogotovo ako je on u tom srazu ranjen ili vezan lisicama samo mu to nitko nije rekao.
Treći su oni najlicemjerniji, a to su određeni mediji. Oni koji se pozivaju na Zakon na kojem policija inzistira, oni koji daju za pravo upravi da se ponaša kako se ponaša, ali isto tako to ne vrijedi kada navijači žele da se Zakon i njihova prava poštuju. Oni kreiraju javno mijenje, sjetite se “headhuntinga” nakon bakljade u Saint-Entienneu, oni su bili motivatori i željeli da se prolije krv jer su potencirali sukob i huškali na navijače iako su i brojne druge reprezentacije imale navijačke incidente pa nisu imali potrebu obračunavati se sa unutrašnjim i vanjskim neprijateljima. Kraljicu Elizabetu II. i Vladimira Putina više uznemiravaju utajivači poreza nego navijački neredi, doduše teško je i zamisliti vrhovnu monarhinju Commonwealtha kako slavi rođendane u društvu notornog nasilnika i optuženika.
Zašto je to sada bitno? Pa zato što je priča iz Francuske već testirana na Bad Blue Boysima! Povezanost sa politikom, sukobi među navijačima, potenciranje nereda, priče o huliganizmu, prolijevanje krvi. Mediji su, za interesodređenih ljudi ponajviše, stvorili huškače iliti korisne idiote. Znate, to su oni koji rade za vas iz uvjerenja. Dovoljno je samo ponavljati istu tezu, dok korisnog idiota ne uvjeriš da postane huškač.
Što je bio krunski dokaz ranije ispričanoga? Nakon što su predstavnici kluba i navijači sjeli za isti stol kako bi se dogovorili barem elementarne stvari, navijači su u dogovoru zauzeli svoju sjevernu tribinu i klub je na to pristao. Nakon toga pristanka, mediji završavaju kampanju huškanja korisnih idiota. Više im nije u interesu. Bakljada ima, vrijeđanja ima, borbe ima. Bakljade su postale nebitne, vrijeđanje uobičajeno, a borba nije ionako problem za “nezadovoljnika sa zapada”, njemu je dobro sa godišnjom ulaznicom i obećanjem kako će mu niknuti krov nad glavom.
Igor Žuraj
