Neke utakmice vrijede tri boda, neke vrijede prolaska u sljedeću fazu natjecanja, a neke vrijede znatno više. Utakmice koje vrijede znatno više nazivamo derbijima, odnosno derbi utakmicama. Ne postoji točna definicija koje utakmice se smatraju derbijima, to su obično utakmice između dva rivala koji osjećaju animozitet jedni prema drugima iz nekog povijesnog, regionalnog, lokalnog, političkog ili inog razloga.
Budući da derbi nosi poseban naboj i posebnu pažnju, u posljednje vrijeme imamo inflaciju značenja derbija pa svaka bitnija utakmica zaslužuje takav epitet. U redu, senzacionalizam je svuda oko nas pa tako i u nogometu, međutim među svim tim derbijima može se raspoznati samo jedan klupski, da, samo Zagreb ima takav luksuz da može iz prve ruke svjedočiti derbiju između dvije iste ekipe koje nose različite dresove, nešto kao na treningu kad jedan tim odjene markere da bi parirao onom drugom. Čak i takvo nadmetanje na treningu ima više smisla, jer obje ekipe (i ona sa i ona bez markera) ulaze u utakmicu s namjerom da se nametnu treneru svojim kvalitetama ili zalaganjem. Za razliku od treninga, ovaj naš privatni klupski “derbi” nema obilježja utakmice, tek neku ispraznu formu sportskog nadmetanja, bez ikakvog sadržaja.
>>BBB: Dosta farse!
>>Utakmica koja to nije
Koji je smisao odigravati utakmicu u kojoj svi znaju pobjednika unaprijed, u kojoj neće biti nadmetanja, u kojoj neće biti tenzija niti emocija, u kojoj jedan od takmaca stječe nepoštenu prednost pred ostalim natjecateljima u ligi. To je uostalom cilj, Dinamo odigra četiri utakmice s Lokomotivom kroz sezonu, i time stječe čak 12 osiguranih bodova u HNL-u, dok će istih tih 12 bodova protiv Lokomotive prvi konkurenti morati zaraditi i naravno s vremena na vrijeme prosipati vrijedne bodove. Da ne govorimo o indirektnim prednostima koje pruža Lokomotiva Dinamu, kao što je banalna mogućnost da Dinamo ne igra utakmicu punim intenzitetom i time poštedi igrače napora, kartona, ali i ozljeda. Posudbe u Lokomotivu osim što su nakaradne; iz razloga što se pravila o posudbi “samo” šest igrača zaobilaze raskidima ugovora i potpisivanjem za drugi klub, te kupovinom za mizernu odštetu; također omogućavaju igračima Dinama da stasaju u prvoligaškom nogometu i razvijaju se skupljanjem zlata vrijedne minutaže. Gotovo svaki igrač Lokomotive za postavljen cilj ima u jednoj od narednih sezona preseliti u Dinamo, oni koji nemaju takav motiv, ili su prestari za kakvu karijeru, ili žele imati solidna primanja za nikakav posao (uhljebi?), ili jednostavno nešto nije u redu s njima kada sudjeluju u tom cirkusu.
Kakvu poruku šalju uvijek suspektni HNS i pripadajuća sudačka organizacija koji amenuju ovaj odnos? Pa zapravo nikakvu na kakvu već nismo navikli, pokojni predsjednik HNS-a rekao bih “nema nikih problema”, a suci upetljani u afere stvarno nisu ljudi od kojih se može očekivati nekakva reakcija, ponajmanje od onih koji sude i time postaju akteri našeg “klupskog” derbija.
Kredit do 25 milijuna eura
Afera “Football leaks” u punom je zamahu, diljem Europe objavljuju se povjerljivi ugovori nogometaša i nogometnih djelatnika i pred oči navijača izlaze podaci koliko je pohlepa njihovih miljenika nemjerljiva, što sve naplaćuju i tko sve naplaćuje. Kad smo već kod naplaćivanja, saznali smo tko naplaćuje transfere Dinama, no za razliku od ostalih žitelja ovog kontinenta nas to nije pretjerano iznenadilo. Jedina razlika u odnosu na razdoblje prije afere jest što sada možemo imenovati aktere odnosno potpisnike ugovora.
Dinamo je navodno već godinama “pun k’o brod”, ponajviše zahvaljujući transferima što je potvrdio i Andy Bara koji ne vidi razlog zašto bi Dinamo pozajmljivao novac od njegove agencije. Za razliku od dotičnog, mi znamo da klub ima problema sa likvidnošću i logičan slijed jest uzimanje pozajmice da bi mogli podmiriti tekuće obveze, što znači da transferi nisu naplaćeni ili se nema što naplatiti.
Sljedeće pitanje koje se postavlja jest: tko bi pozajmljivao Dinamu koliko god da mu je potrebno, kad Dinamo osim prihoda od Grada, transferiranja igrača i europskih natjecanja nema redovnih prihoda? Odgovor je ruski direktor i suvlasnik tvrtke Getttysburg Limited na Malti, koja odmah po osnutku potpisuje kreditiranje Dinama po potrebi do iznosa od 25 milijuna eura, što pokazuje jasnu namjeru osnutka poduzeća radi obavljanja posla s Dinamom. Kao da cijeli posao nije dovoljno sumnjiv u koji bi svako upućen uperio prstom, transakcije se odvijaju preko BSI banke kojoj je primjerice u Singapuru rad zabranjen zbog afera iz prošlosti. A sjećamo se i ranijih istraga iz Švicarske – tzv. “Mamićevog klana”, čije rezultate još nestrpljivo čekamo kao i optužnicu.
>>Football Leaks: Tvrtka s Malte kreditor Dinama
Sjećate se afere “Konzultantica” radi koje je u povijest otišao Tomislav Karamarko (čekajte, to nije bila noćna mora?). Od pomoći nisu bili svi ljudi s kojima je bio povezan, transakcije sa sumnjivim istočnim kapitalom se ne praštaju u tolikoj mjeri da od potpredsjednika Vlade postanete nitko i ništa, ali doslovno nitko i ništa. Hoće li se isto dogoditi i Mamiću i njegovoj ekipi? Idući dan, nakon što je Nacional objavio ugovore, zloduh USKOK-a došao je po Sandra Stipančića, Mamićevog suradnika iz istraga, koji ima povijest sumnjivih poslova na istoku Europe. No kako zloduh HDZ-a nije otišao skupa s Karamarkom, nastavilo se raditi na stavljanju poreznog USKOK-a pod kontrolu glomazne i potencijalno koruptivne Porezne uprave sve dok prekooceanski “veliki brat” nije dao zaigranom ministru financija po prstima i rekao da to tako ići neće. Neće se američkim radom i interesima igrati neki Marić, kao što nije niti neki Lalovac. U suprotnom bi Nacional mogao imati i njih na naslovnici, a znamo što to znači.
>>Uhićen Sandro Stipančić, Mamićev navodni perač novca
>>Tko su Stipančić i Krota, Mamićevi navodni perači novca?
Već smo upozoravali na kontrolirano preoblikovanje Dinama, što je uvijek bio plan B u slučaju da se počne provoditi Zakon o udrugama i nalože izbori u klubu, ali na našu žalost FBI nije zainteresiran za probleme unutar naših granica. Idealno vrijeme za posao bila je 2014. godina kada je preoblikovanje trebalo biti osigurano sa svih strana. Uz asistenciju najboljeg gradonačelnika u zadnjih 10-15 godina, te izglednog novog premijera Tomislava Karamarka koji se očito kreće u istim krugovima, nakon dočekivanja postizborne zore s Mamićem, razgovorima ugodnim u hotelu Sheraton, te uplivom ruskog kapitala. Ali i brojnih drugih aktera koje smo već spominjali poput Hanžekovića, Turudića, Veselića i mnogih, mnogih drugih.
U to vrijeme Mamić i Zotov (ranije spomenuti Rus) potpisuju suradnju vrijednu 25 milijuna eura, a ispostavlja se prema procjenama revizije kako vrijednost Dinama nije veća od 35 milijuna eura što znači kako bi tvrtka Gettysburg Limited pod uvjetom da se provede cijeli iznos pozajmice imala dovoljno za većinski udio u klubu.
Koliko god tvrdili da ih vlasništvo nad klub nije interesiralo jednostavno nije realno zamisliti kako bi Hanžeković i Mamić nesvjesno omogućili preuzimanje kluba nekom neznancu, dapače, Mario Mamić se hvalio poznanstvom i suradnjom sa dotičnim suvlasnikom i direktorom Gettysburg Limiteda. Uz to, bio bi legaliziran (tzv. pranje novaca) posao u kojem je “treća strana” dobivala pola zarade od transfera Dinama na što UEFA ne gleda blagonaklono. Treba reći da je otprilike isti iznos u Dinamo ranije ubačen kao pozajmica, čime bi bio “opran” kao temeljni kapital nakon preoblikovanja. Dakle napravio bi se krug u kojem bi se vlasništvo steklo novcem kluba od prodaje igrača (odnosno 50% prodaje, drugih 50% koristilo se za tekuće poslovanje).
Igor Žuraj
