Zdravko Mamić, zastupan po odvjetnici Sloković, povukao žalbu na otpužnicu USKOK-a te najavio kako će isto učiniti suokrivljenici brat Zoran i “pobratim” Damir Vrbanović. Zanimljivo jest da se žalba temeljila na izdavajanju navodno nezakonitih dokaza, od čega se očigledno odustalo, što sugerira da je obrana potpuno sigurna u pobjedu ili u poraz, reklo bi se; pukovnik ili pokojnik.
Prateća objava djelo je neznalice ili huškača priglupih obožavatelja lika i (ne)djela spomenutog. Kaže “prvo hapse, pa onda istražuju” čime se pokušava inscenirati nekakva patnička uloga narodnog tribuna, što se ogleda u kolokvijalnom izrazu “hapšenja” čime se aludira na neka prošla vremena, iako je uhićenje, istraga pa i istražni zatvor sasvim normalna procedura u datim okolnostima. Ono što nije normalno jest da se istražni zatvor (odnosno pritvor) u dva navrata ukida uz “časnu pionirsku” i mogućnost da sa slobode komunicira sa svjedocima i zalazi na mjesto navodnog zločina.
Dalje navodi kako je obvezan čuvati tajnost podataka, što uistinu jest točno. Kao što ni ne bi trebao javno iznositi i komentirati slučaj, iako to redovito čini indirektno ili direktno pred kamerama, naglašavajući svoju nevinost. No, onda slijedi jedna laž, ili barem neistina, u kojoj tvrdi kako institucije države plasiraju informacije u medije o predmetima optužnice. Kao prvo, informacije su dobivene iz Švicarske gdje tamošnji nadležni organi istražuju, kako oni kažu – “teži gospodarski kriminal” – što znači da ni država Hrvatska, ni hrvatsko pravosuđe, nemaju veze s puštanjem informacija u javnost. Kao drugo, time tzv. Mamićev klan nije unaprijed osuđen jer nitko ne spominje je li zbog navedenog kriv ili nevin. Dakle novci su iz Dinama transferirani tamo gdje je navedeno i to je činjenica, a pitanje suda jest hoće li ga zbog toga poslati na višegodišnju robiju gdje bi mu društvo navodno mogli praviti prijatelji i rodbina.
Zanimiljivo jest i kako se povlačenje koraka unazad Mamićeve obrane ne vezuje uz nikakve važne datume kao lani, kad se domoljubna demagogija prodavala uz svaki korak naprijed kojeg je napravilo Državno odvjetništvo. Ali se zato špekulira o nagodbi s tužilaštvom, a svaka nagoba znači priznavanje krivice! Pitanje jest kako bi to primio sam Mamić, ali i njegova obrana, s obzirom da se dosad od optužbi branilo izjavama kako je cijela priča iskonstruirana te politički motivirana, iako je politika već cijelo desetljeće, a možda i dulje, najveći pokrovitelj Dinama i njegovog zatvorenog djelovanja među moćnicima.
Gdje su računi?
Pod ovim naslovom su prije pet godina navijači Dinama tražili na uvid račun obnove stadiona. Troškovnik je iznosio između 10 milijuna kuna i 10 milijuna eura, što je zavidna razina oscilacije, pogotovo kada je riječ o nečem tako egzaktnom kao što je plaćanje faktura. Računi nikada nisu prezentirani javnosti, ali to više nije ni toliko bitno kada je pred nama već novi sumnjivi slučaj. Ovom prilikom nećemo brojati stolice, ali hoćemo brojati usta koja je nahranio transfer Marka Roga, i to ne samo odlaskom u Napoli, već i transferom iz Splita u Dinamo.
Posao dovođenja jednog od najboljih igrača lige u Dinamo napravljen je uobičajeno pompozno, u želji da se prezentira financijska nadmoć nad ostatkom lige od koje su i strvinari odustali, Dinamo plaća (za okolnosti HNL-a) enormnih 5 milijuna eura odštete. Budući da je to kod svakog racionalnog izazvalo poziv na istragu muteži – ma koliko Rog bio talentiran, malo se i amortiziralo slatkorječivim izjavama braće Mamić iz kojih se dalo iščitati kako ne pitaju za cijenu kad je taj mladić u pitanju. S druge strane stola našla su se “tunelaška” braća Žužul u želji da dobro unovče svoju mladu zvijezdu, ali i još neki ljudi koji su se željeli namiriti svojim postotkom, što će obrazložiti i besparicu koja vlada na Parku mladeži.
No, nedavno je došlo vrijeme da Napoli plati naknadu za razvoj klubovima u kojima je Rog igrao pa se priča polako zakotrljala, a najveći dobitnik trebao bi biti NK Varteks – u stečaju. Stečajni upravitelj pokušava naplatiti od Dinama svoj dio kolača, a tu je došlo do spora jer im Dinamo ne želi isplatiti pripadajući postotak od 5 već 3,8 milijuna eura. Situaciju dodatno komplicira što Dinamo ne želi dati na uvid ugovor kako bi se utvrdio točan iznos, što znači novi arbitražni postupak HNS-a. Predsjednik arbitražnog suda HNS je Ivica Veselić, inače sudac Županijskog suda u Zagrebu kojim pak presjeda Ivan Turudić, vjerojatno najdiskutabilniji prijatelj Zdravka Mamića. Zamislite, krši li Turudić sudačku etiku druženjem sa Mamićem – odlučuje Veselić kao predsjednik Sudačkog vijeća u Zagrebu, isti onaj Veselić kojeg HNS plaća.
>>HNS legalno isplaćuje sucima Županijskog suda 150 tisuća kuna godišnje
Liga prvaka pred šest tisuća ljudi
Od trenutka kad se plasman dobro unovči, Liga prvaka “Modrima” dođe kao kazna, a ne kao nagrada. Nada da će tih 90 groznih minuta čim prije proći, i tako šest utakmica. Očito da i kod gledatelja vlada sličan način razmišljanja, glamur su osjetili protiv Juventusa pa zašto ponovno plaćati (ukoliko niste jedan od mnoštva sa besplatnom kartom) 200 i više kuna da biste proživljali svu neudobnost koju Maksimir može pružiti. Da stvar bude gora, pozamašan broj ljudi se ne poistovjećuje s ovim klubom. Radi toga i mnogi od onih koji su bili spremni za taj klub ići i u nebo i u pakao, više nisu spremni ni na običnu prehladu.
Oni koji su utakmicu gledali iz kafića ili svog toplog doma vjerojatno su se opet crvenili od slušanja laži kada komentator prebrojava pristune, pa kaže “4-5 tisuća na istoku, još toliko na zapadu, a ima i Boysa na sjeveru” – da bi nešto kasnije službeni broj gledatelja jedva prebacio šest tisuća. To znači da komentator ili jako loše vidi, ili jako loše procjenjuje, ili namjerno “pumpa” brojke. Sjećamo se sličnog slučaja i uoči utakmice s Portom prije nekoliko godina, tada su se puštale u javnost informacije o 12 tisuća prodanih paketa ulaznica, da bi isti komentator tvrdio da ima 15-tak tisuća ljudi na stadionu, a službeni podatak pokazao otprilike tri puta manji broj.
Za promjenu, igrači na terenu nisu se i rezultatski osramotili, utakmicu sa samo jednim primljenim pogotkom vjerujem da bi mnogi od njih potpisali i prije utakmice, a Sevilla je lako mogla postići i više. S druge strane, Dinamo nije mogao postići više, jer to zahtijeva barem udarac u okvir kojeg nisu imali. Ova momčad možda nema najlošiju atmosferu koja se pamti u Ligi prvaka, nema možda ni najgoru gol-razliku i bodovni konto, ali ima zasigurno najmanje ambicioznosti ako je suditi prema dosadašnje tri utakmice.
Ako je tko sumnjao, nakon izlaska Antolića, kapetansku traku je preuzeo Filip Benković, što je još jednom navelo na razmišljanje kojom logikom se nekad iznimno cijenjeni simbol preuzima. Drugo pitanje jest koji je točno problem s Antom Ćorićem. Novinarima su do nedavno “bomboni ispadali iz usta” kada bi pričali o njemu, a trenutno svaki veznjak ima prednost pred njim. Zaključno, kako je moguće da ispred Pivarića igra mladi Sosa? Pivarić je prije nekoliko dana bio prvi izbor nacionalne selekcije, najbolji lijevi bek kojeg imamo, a sad prednost ima Sosa koji na prste može izbrojati seniorske nastupe. To nam možda ipak najviše govori o izborniku reprezentacije – Čačiću Anti.
Igor Žuraj
