Neka institucije pravne države rade svoj posao. Tako glasi omiljena fraza vlastodržaca u Republici Hrvatskoj. Dakle, nemojte preuzimati pravdu u svoje ruke i glumiti heroje, utopiste, revolucionare ili „cheguevare“ jer tu su institucije čiji će se vrli djelatnici pobrinuti da zakon bude proveden, a negativci smješteni iza rešetki.
Ali što kad institucije zakažu i situaciju dovedu do apsurda? Pisali smo o navijačima za koje presumpcija nevinosti ne vrijedi, a zbog baklji i proste riječi postaju huligani ili čak teroristi, ni manje ni više nego teroristi, u istom košu s bolesnicima koji faktično ugrožavaju i odnose mnoge živote.
No kad govorimo o uzimanju života, tu je Tomislav Horvatinčić ipak na domaćem terenu, da se poslužimo nogometnim rječnikom. Rado viđen gost počasnih loža oslobođen je krivnje za ubojstvo još dviju osoba, a loša vijest za njega je sinkopa, taj grozan simptom od kojeg pada u nesvijest čim ga požele osuditi. Navijači Dinama su sigurno ponosni kad ih takva osoba predstavlja po ložama, a van granica se „kesi“ sa šalom Hajduka – skupa sa sebi sličnim personama. Kako onda očekivati da će institucije imati kvalitetnije postupanje kad je Dinamo u pitanju.
Dakle, institucije su radile svoj posao, a rezultat njihovog rada su dva ubojstva bez krivice, i vozač automobila i plovila koji tu i tamo pada u nesvijest. Djelatnica institucije Maja Šupe radila je svoj posao. Osim njega, ovoga tjedna dosta dobro je kotiralo i pitanje kako nitko ništa nije znao o malverzacijama u Agrokoru i tako 20 godina, a za očekivati jest da će isto tako svi biti iznenađeni kad neka „izvanredna uprava“ jednoga dana sjedne u fotelju HNS-a. Sve mi bude žao Ivice Todorića. Ovog su vikenda svi bili svjesni da će biti uhićen, što puno govori o neovisnosti pravosuđa, jedini je zajeb što je on to znao već par mjeseci ranije, pa je spakirao sebe i sinove, a za sobom ostavio odvjetnike kao trbuhozborce.
>> Plave kronike: Blogeri Ivica i Zdravko
Niti oslobađanje Horvatinčića, niti elegantan bijeg Todorića i sinova nikog nisu iznenadili. Uvijek će se naći još jedna instanca da obori, prolongira ili izjalovi presude. Imamo prvostupanjske presude, drugostupanjske presude, Vrhovni sud, Ustavni sud, i tako u krug. Uvijek će se netko razboljeti, biti neobaviješten, iznenađen i uvrijeđen. Gledajte samo brojne slučajeve Milana Bandića, Ive Sanadera, braće Mamić, Božidara Kalmete, Nadana Vidoševića i mnogih drugih moćnika; koliko vremena i novaca je utrošeno bez ikakvih rezultata. Potrebno je samo namaknuti dovoljno sredstva kako bi izbjegli duži boravak u istražnom zatvoru, jer to u pravilu bude jedino vrijeme koje moćnici provedu u ćeliji.
Futsal Dinamo promovira kulturu, a Mamić je sramota za sebe i sve oko sebe
Međunarodni dan kravate obilježio je Futsal Dinamo, te svoju stiliziranu kravatu omotao oko spomenika zagrebačke gospode Augusta Šenoe, Antuna Gustava Matoša i Petrice Kerempuha. Tim činom brend se vezuje uz građanske vrijednosti, kulturu i agramersku gospoštinu što su nekad Dinamo i Zagreb predstavljali. Ne pretjerano bitna vijest sama po sebi.
>> Šenoa, Matoš i Kerempuh nose Dinamove kravate
S druge strane, gazda hrvatskog nogometa svakom prilikom pokušava nametnuti svoju nekulturu. Dok se može konstatirati da je riječ o seljačini koja se svakom prilikom ponaša u najmanju ruku neprihvatljivo, veći je problem što iz toga proizlazi. Kada godinama hranite narod kretenskim ponašanjem osobe u godinama, koja umjesto da se bavi unucima, a ne pokazivanjem nezavidne tjelesne figure; onda kao rezultat imate jednako kretenske generacije kojima je to normalno iz razloga što cijelu svoju mladost gledaju raspamećenog nogometnog djelatnika očajno gladnog pažnje. Ne, naravno da nije naš problem što Zdravko Mamić radi u slobodno vrijeme, problem jest što se osoba koja predstavlja nogometni savez i nogometni klub ne može tako ponašati. Kada on ne bi bio gospodar hrvatskog nogometa, ali i puno šire, nikoga ne bi bilo briga kako se ponaša pa niti nas, a kao rezultat ne bi ispaštale kretenske generacije kojima je to baš zabavno. Pitam se kako je nastup doživio sveučilišni profesor (i novi predsjednik NO-a zagrebačkog Holdinga) Ljubo Jurčić, koji je bio u neposrednoj blizini.
Kao zaključak možemo reći da njegovi ispadi nisu baš spontani, već planski za svoju publiku (nebitno bila ona medijska il privatna). Drugo, zamislite svoga člana obitelji, brata, oca, sina, djeda kako u 59-toj godini polugol urla i divlja poput adolescenta ili onoga pijanog jadnika kojeg vikendom izbacuju iz ugostiteljskog objekta, te isti bude udarna vijest po novinama i portalima.
Igor Žuraj
